- Poruka
- 6.825
Potraga za vanzemaljcima i uopšte pomisao da oni postoje, koja izgleda verovatna ljudima nesputanog uma, je dugi niz godina pitanje koje golica maštu velikog broja ljudi, kako običnih tako i naučnika (astronoma, biologa, egzobiologa). Ova pitanja su na žalost kod nas uglavnom bila tema senzacionalističkih ili kvazi naučnih časopisa, čija je jedina namera bila da nuđenjem "istinitih priča očevidaca" naprave dobar tiraž (unapred se izvinjavam ako sam nekog urednika ili čitaoca takvih časopisa uvredio, to je samo mičljenje autora ovih redova).
Prvi naučni pristup ovoj temi vezuje se za fizičare Đuzepea Cocconi-a i Filipa Morrison-a, koji su 1959. godine, u britanskom nedeljniku Nature, objavili članak provokativnog naziva "U potrazi za međuzvezdanom komunikacijom". U navedenom tekstu, pomenuti autori su se složili da su radio teleskopi, (u to vreme) već bili toliko razvijeni i dovoljno osetljivi, da uhvate signale koje u svemir emituju civilizacije sa svetova koji orbitiraju oko udaljenih zvezda. Takve emisije (signali, poruke) mogli bi biti emitovani na talasnoj duzini od 21 centimetra (1420,4 megaherca). Naime, to je karakteristična talasna dužina radio emisije neutralnog vodonika, najrasprostranjenijeg elementa u univerzumu. Te bi civilizacije (po njihovom mišljenju) logično smatrale da je to specifičan znak za tražioce kao što smo mi (Zemljani) i da bismo mi takve signale upravo na toj talasnoj dužini tražili.
Sedam meseci kasnije, u aprilu 1960. godine, radio astronom Frenk Drejk je postao prva osoba koja je pokrenula sistematsko traganje za signalima inteligentnih bića iz kosmosa. Počeo je sa 25-metarskom antenom radio teleskopa u Grin Benku, u zapadnoj Virdžiniji, a osluškivani su signali iz pravca dve obližnje zvezde slične našem Suncu, Epsilon u Eridanus-u i Tau Ceti (Tau u sazvežđu Kit-a). Na žalost, pokušaj nije dao rezultata, i signali vanzemaljaca nisu detektovani.
No Drejk se nije predavao, i u novembru 1961. na istom mestu sa grupom naučnika (astronoma,tehničara i biologa) održao je sastanak - konvenciju po pitanju potrage za signalima vanzemaljaca i metodologiji njihovog otkrivanja, koji predstavlja preteču danas ponovo aktuelnog programa SETI (Search for Extra-Terestrial Inteligence - potraga za vanzemaljskom inteligencijom). Među njima je bio i mladi Karl Sagan.
Na pomenutom sastanku, Drejk je prvi put objavio svoju čuvenu formulu:
N = R x Fp x NE x FL x FI x FC x L
Danas ovaj sled slova mnogi ljudi nose ispisan na majicama ili piju kafu iz šoljica koje su ukrašene ovim slovima, ne znajući šta ista znače, pa ako ste se vi slučajno, pijući kaficu iz takve šoljice ili pak perući majcu sa tim simbolima, eventualno zapitali (a sigurno jeste, jer ste radoznali, inače ne biste čitali ovaj tekst) - "Šta to, do vraga, znači?" – slobodno čitajte dalje.
U ovoj formuli N predstavlja broj "civilizacija koje mogu biti primećene", a postoje i nalaze se u našoj galaksiji. Sama formula, pak, predstavlja, matematički rečeno, proizvod nekoliko približno odredivih nepoznanica.
Krenimo redom:
R - predstavlja broj zvezda (novo)rođenih u jednoj godini, u Mlečnom putu;
Fp - predstavlja deo tih zvezda koje imaju svoj planetarni sistem;
NE - je uobičajen (prosečan) broj planeta sličnih Zemlji (koje su potencijalno pogodne za život) u tipičnom zvezdanom sistemu;
FL - je deo (procenat, razlomak) tih planeta na kojima se život zaista razvio;
FI - je procenat planeta sa postojećim oblicima života, na kojima je biološka evolucija dovela do pojave inteligentnih vrsta;
FC - je procenat inteligentnih svetova koji su postali sposobni za međuzvezdano radiokomuniciranje;
L - je uobičajen životni vek civilizacija sposobnih za međuzvezdanu radio-komunikaciju, izražen u godinama.
Drejkova procena je iskrena i poštena koliko je i očaravajuća. Rastakanjem velike nepoznanice na seriju malih, odredivijih pitanja, ova formula je učinila da SETI postane opipljiv pokušaj, i postavila pitanje o životu na nekom drugom mestu, kao osnovu za naučne analize.
Prvi naučni pristup ovoj temi vezuje se za fizičare Đuzepea Cocconi-a i Filipa Morrison-a, koji su 1959. godine, u britanskom nedeljniku Nature, objavili članak provokativnog naziva "U potrazi za međuzvezdanom komunikacijom". U navedenom tekstu, pomenuti autori su se složili da su radio teleskopi, (u to vreme) već bili toliko razvijeni i dovoljno osetljivi, da uhvate signale koje u svemir emituju civilizacije sa svetova koji orbitiraju oko udaljenih zvezda. Takve emisije (signali, poruke) mogli bi biti emitovani na talasnoj duzini od 21 centimetra (1420,4 megaherca). Naime, to je karakteristična talasna dužina radio emisije neutralnog vodonika, najrasprostranjenijeg elementa u univerzumu. Te bi civilizacije (po njihovom mišljenju) logično smatrale da je to specifičan znak za tražioce kao što smo mi (Zemljani) i da bismo mi takve signale upravo na toj talasnoj dužini tražili.
Sedam meseci kasnije, u aprilu 1960. godine, radio astronom Frenk Drejk je postao prva osoba koja je pokrenula sistematsko traganje za signalima inteligentnih bića iz kosmosa. Počeo je sa 25-metarskom antenom radio teleskopa u Grin Benku, u zapadnoj Virdžiniji, a osluškivani su signali iz pravca dve obližnje zvezde slične našem Suncu, Epsilon u Eridanus-u i Tau Ceti (Tau u sazvežđu Kit-a). Na žalost, pokušaj nije dao rezultata, i signali vanzemaljaca nisu detektovani.
No Drejk se nije predavao, i u novembru 1961. na istom mestu sa grupom naučnika (astronoma,tehničara i biologa) održao je sastanak - konvenciju po pitanju potrage za signalima vanzemaljaca i metodologiji njihovog otkrivanja, koji predstavlja preteču danas ponovo aktuelnog programa SETI (Search for Extra-Terestrial Inteligence - potraga za vanzemaljskom inteligencijom). Među njima je bio i mladi Karl Sagan.
Na pomenutom sastanku, Drejk je prvi put objavio svoju čuvenu formulu:
N = R x Fp x NE x FL x FI x FC x L
Danas ovaj sled slova mnogi ljudi nose ispisan na majicama ili piju kafu iz šoljica koje su ukrašene ovim slovima, ne znajući šta ista znače, pa ako ste se vi slučajno, pijući kaficu iz takve šoljice ili pak perući majcu sa tim simbolima, eventualno zapitali (a sigurno jeste, jer ste radoznali, inače ne biste čitali ovaj tekst) - "Šta to, do vraga, znači?" – slobodno čitajte dalje.
U ovoj formuli N predstavlja broj "civilizacija koje mogu biti primećene", a postoje i nalaze se u našoj galaksiji. Sama formula, pak, predstavlja, matematički rečeno, proizvod nekoliko približno odredivih nepoznanica.
Krenimo redom:
R - predstavlja broj zvezda (novo)rođenih u jednoj godini, u Mlečnom putu;
Fp - predstavlja deo tih zvezda koje imaju svoj planetarni sistem;
NE - je uobičajen (prosečan) broj planeta sličnih Zemlji (koje su potencijalno pogodne za život) u tipičnom zvezdanom sistemu;
FL - je deo (procenat, razlomak) tih planeta na kojima se život zaista razvio;
FI - je procenat planeta sa postojećim oblicima života, na kojima je biološka evolucija dovela do pojave inteligentnih vrsta;
FC - je procenat inteligentnih svetova koji su postali sposobni za međuzvezdano radiokomuniciranje;
L - je uobičajen životni vek civilizacija sposobnih za međuzvezdanu radio-komunikaciju, izražen u godinama.
Drejkova procena je iskrena i poštena koliko je i očaravajuća. Rastakanjem velike nepoznanice na seriju malih, odredivijih pitanja, ova formula je učinila da SETI postane opipljiv pokušaj, i postavila pitanje o životu na nekom drugom mestu, kao osnovu za naučne analize.