Pisah vec na onu temu nesigurnosti muskaraca i hvala svima sto su to sve prokomentarisali...interesovalo me je da cujem vasa misljenja i naravno da sam nesto i novo cula sto me je nateralo da se zamislim...evo dakle jos jednog primera u kome mozemo da se svi nadjemo zavisno od situacije...I pored mojih muka kod tog nesigurnog muskarca koga ipak volim i ne zelim da napustim pojavi se jos jedan problem...Moj dobar prijatelj koga sam upoznala pre nego poceh vezu otvorio je kafe u blizini stana gde zivimo...Zvao nas je na otvaranje i naravno moj dilber nije iz nekog samo njemu znanog razloga posao...Posle svadje onako bzvz raspolozenja otisla sam sama videla sa drustvom koje nije bilo zacudjeno sto sam solo ali kako vreme prolazi pocinju pitanja zasto i on ne dodje na pice ponekad . Izmisljam sve i svasta a i ja retko idem ne zelim da ga uvredim da sad tu nesto izlazim i bancim a u stvari mi je jako lepo tamo, volim druzenja...Sinoc sam ga opet terala da idemo..nece i nece...i onako nadureno kaze da ja idem pa to je moj prijatelj nije njegov i sl gluposti...Posto smo se zestoko posvadjali to jes ja sam prastala a on cutao, rekao mi je da posto toliko volim da izlazim on nece da me zadrzava i namerava da za dva meseca cim nadje stan ode...Pa pitam se ja sad lepo jel treba da popustim samo da bi on ostao ili da se borim i dokazem da sam u pravu sto ne izbegavam ljude...Mislim ovo je apa drapa napisano ali verujem da ima situacija da zena zbog muskarca totalno izgubi drustvo i prijatelje u strahu da ga ne izgubi...ja definitivno nisam taj tip sto kazu htela bi "i jare i pare" a kod nekih eto nije moguce...