KO JE VAS OMILJENI FILOZOF?ZASTO BAS ON?

"На томе што људска бића имају у својој чаури сва зрачења која су потребна да опазе све што их окружује.

Сад си све схватио"

da :roll:


"Има ствари које људска бића не могу да опазе (то је област "несазнајног") али те нас се и не тичу: уопште не спадају у наш свет, и немају никакве важности за нас."

a sta ako uticu na nas , recmo UV zracenje?
 
Мало смо отишли of topic али само кратко да ти кажем: наша чула у принципу (дакле -- у принципу) могу да опазе све што нас окружује. Друго је питање што наш разум прави (негативну) селекцију и пропушта до свести само оно што он дозвољава да постоји. Друге ствари одбацује и оне никад не стигну до наше свести, иако су их чула опазила. Ми немамо појма за шта су све способна наша чула, јер нам разум још од детињства одређује шта ћемо да видимо а шта не.

Међутим, ово је све веома опширна i озбиљна тема; глупо звучи кад се исприча овако укратко (чак и кад не бисмо били of topic).
 
OMAR HAJAM -riznica mudrosti, iranski filozof, matematičar, mistik, skeptik i pesnik rođen 1048. godine. NJZNAČAJNIJE DELO " TRAKAT O SVEOBUHVATNOSTI POSTOJANJA "
Zašto on? Mnogo je razloga. evo jednog:
Kada neko ceo svoj život posveti traženju suštine, i na kraju životnog puta shvati uzaludnost takve žrtve, jer svetlost nikada ne nadvlada tamu, i znanje nikada ne odnese pobedu nad neznanjem, u stanju je da napiše :
"KADA STVARI U SVETU POSMATRAM POTANJE, VIDIM DA JE SAV SVET - NIŠTA IL' JOŠ MANJE".....esencijalna sentenca...
Napisao je nekoliko hiljada rubaja ( četvorostihova ) koje nikada nije zapisivao, već su ih usmeno i pisano prenosili njegovi učenici.
I život je završio dosledno svom učenju kao nedokučen skeptik mistik. Poslednjeg dana života, čitao je " Knjigu lečenja " ( metafizički testament Ibn Sine ) . Kod poglavlja Bog i svet stavio je zlatnu čačkalicu, simbolično obeležavajući dokle je na svom putu spoznaje došao..Pomolio se rečima: O, Bože, zaista sam nastojao da Te upoznam, koliko sam bio u stanju. Oprosti mi! Moja spoznaja Tebe neka bude moj zagovornik kod tebe"
A rubaje...biseri mudrosti i istine...
Ako se nađe neko kome je to interesantno, rado ču neku i citirati.
 
Modruna:
Мало смо отишли of topic али само кратко да ти кажем: наша чула у принципу (дакле -- у принципу) могу да опазе све што нас окружује. Друго је питање што наш разум прави (негативну) селекцију и пропушта до свести само оно што он дозвољава да постоји. Друге ствари одбацује и оне никад не стигну до наше свести, иако су их чула опазила. Ми немамо појма за шта су све способна наша чула, јер нам разум још од детињства одређује шта ћемо да видимо а шта не.

Међутим, ово је све веома опширна i озбиљна тема; глупо звучи кад се исприча овако укратко (чак и кад не бисмо били of topic).

Sa prvim "nemoj to da radiš " si oblikovana od strane svojih roditelja da ne dozvoljavaš nečemu da radiš, a kasnije i da postoji.Ne bukvalno da postoji, ali u tu stranu nećeš više ići.
 
Патак, сад ћеш да пошизиш (верујем) али по трећи пут ти препоручујем оне исте књиге (овог пута нарочито "Ја сам О.К. ти си О.К.") зато што у њима ствар (одрастање) почиње преиспитивањем онога што су ти родитељи рекли о овом свету. То је сама суштина, и темељ свеколиког одрастања. Али то је тешко и билно, и већина људи то никад не уради. Кад будеш читао Кјеркегора, видећеш колико се он несрећник целог живота борио са оцем (у глави) и није успео да се избори (чак ни тако паметан човек).

Не правим се ја много паметна. Пре би се могло рећи да сам имала среће да ми је мама била скромна особа која није уображавала да зна све о овом свету. И ако ми и јесте понекад коментарисала живот -- то је било некако скромно, са увек присутним призвуком -- "можда ја и нисам у праву, живот је сувише сложена појава".

Још једном јој се (овим путем) захваљујем на томе што ми је оставила сва врата отворена и једино што је категорично тврдила јесте -- да сам ја довољно храбра и паметна, па ћу већ некако наћи оне одговоре за којима трагам.
 
Нема ту никакво "шта ако...". То се већ унапред и очекује у великом броју случајева (наравно, у неким случајевима су били у праву).

Па, ништа, онда мораш сам да трагаш за одговором.

Али, Шаки је и сам довољно храбар, да га то уопште не узменирава. :D Зар не?
 
Ne razumete izgleda dobro.
Bez obzira da li je neko u pravu ili ne, šteta je učinjena.
Jer osoba je prihvatila ograničenje i to će da deluje , ne u smislu samo tog dela i tog ograničenja , već u smislu izgradnje psihološke ličnosti te osobe.
Ona uvodi kao profil ponašanja i svesnog i nesvesnog da poštuje granice i prihvata nametnuto i ponudjeno.Čak i kada se kasnije bude buntovnički bunila , uglavnom će to raditi iz refleksa borbe za svoj prostor i borbe za autoritet , a ne radi neke težnje da bude istina postavljena na pijedestal.

Sa gledišta oblikovanja širine posmatranja na svet i sve što ga okružuje, osoba je već poprimila svoja ograničenja vaspitanjem i borbom protiv takvog vaspitanja.
 
Modruna:
Патак, сад ћеш да пошизиш (верујем) али по трећи пут ти препоручујем оне исте књиге (овог пута нарочито "Ја сам О.К. ти си О.К.") зато што у њима ствар (одрастање) почиње преиспитивањем онога што су ти родитељи рекли о овом свету. То је сама суштина, и темељ свеколиког одрастања. Али то је тешко и билно, и већина људи то никад не уради. Кад будеш читао Кјеркегора, видећеш колико се он несрећник целог живота борио са оцем (у глави) и није успео да се избори (чак ни тако паметан човек).

Не правим се ја много паметна. Пре би се могло рећи да сам имала среће да ми је мама била скромна особа која није уображавала да зна све о овом свету. И ако ми и јесте понекад коментарисала живот -- то је било некако скромно, са увек присутним призвуком -- "можда ја и нисам у праву, живот је сувише сложена појава".

Још једном јој се (овим путем) захваљујем на томе што ми је оставила сва врата отворена и једино што је категорично тврдила јесте -- да сам ја довољно храбра и паметна, па ћу већ некако наћи оне одговоре за којима трагам.

Neću da pošizim, šta više , ja volim kad mi ljudi dobronamerno savetuju da pročitam nešto , ali moram da priznam da još nisam stigao da se posvetim toj knjizi....
 
Tuzni_patak:
Čak i kada se kasnije bude buntovnički bunila , uglavnom će to raditi iz refleksa borbe za svoj prostor i borbe za autoritet , a ne radi neke težnje da bude istina postavljena na pijedestal.
Добро, кад будеш прочитао, сазнаћеш да постоје три аспекта Детета у нама (велико слово је намерно).То су:

Адаптирано Дете, бунтовно Дете и слободно Дете.

Слободно Дете је исто толико далеко од бунтовног колико и од адаптираног. :D

Узгред, ове књиге су у Америци обавезне у школи (и то, чини ми се у основној школи, у вишим разредима), зато што су прави-правцати буквар менталне хигијене, основна знања о грађи наше психе, баш као што би сви требало да имају основне појмове о томе где су им бубрези и шта они раде, а где је срце и чему оно служи.

Али сад смо се заиста веома удаљили од теме, па предлажем да јој се вратимо. :D
 
Tuzni_patak:
Ne razumete izgleda dobro.
Bez obzira da li je neko u pravu ili ne, šteta je učinjena.
Jer osoba je prihvatila ograničenje i to će da deluje , ne u smislu samo tog dela i tog ograničenja , već u smislu izgradnje psihološke ličnosti te osobe.
Ona uvodi kao profil ponašanja i svesnog i nesvesnog da poštuje granice i prihvata nametnuto i ponudjeno.Čak i kada se kasnije bude buntovnički bunila , uglavnom će to raditi iz refleksa borbe za svoj prostor i borbe za autoritet , a ne radi neke težnje da bude istina postavljena na pijedestal.

Sa gledišta oblikovanja širine posmatranja na svet i sve što ga okružuje, osoba je već poprimila svoja ograničenja vaspitanjem i borbom protiv takvog vaspitanja.

Mislim da ti nisi ukapirao šta sam te pitao i šta sam tim pitanjem hteo da kažem. Tamo si nešto tvrdio a ovde kažeš ''bez obzira...'' Ajd da probam ponovo...šta ako je vremenom šteta popravljena?
 
Šakal:
Mislim da ti nisi ukapirao šta sam te pitao i šta sam tim pitanjem hteo da kažem. Tamo si nešto tvrdio a ovde kažeš ''bez obzira...'' Ajd da probam ponovo...šta ako je vremenom šteta popravljena?

Samo mala ograničenja i štete mogu biti popravljene, tj ono što nije postalo usmerenje, ograda, navika, već samo dogadjaj jednog trenutka. Iskreno , ovakva mala ograničenja i sputavanja nisam računao kao kritična , baš zbog toga što ako osoba(dete) u sledećem prelazu prevazidje to sputavanje na odgovarajući način (usled potpunog razumevanja zbog čega se javilo ograničenje i šta treba ispuniti da bi se nastavilo bez ograničenja), onda ograničenja skoro kao da nije ni bilo (utrošena je neka količina samouverenosti i sigurnosti, povećana je koncentracija i oprez, malo veći zamor, ali je što se tiče svesti , podsvesti , percepcije , sve je i dalje slobodno , oslobodjeno i neuslovljeno fobijama , refleksima, opterećenjima, nelagodnostima, sitnim strahovima (ovo je isto što i fobijama , ali zbog opšteg shvatanja da su fobije veliki strahovi hajde da se ovako izrazim).

Prihvatanjem znanja zdravo za gotovo takodje se oblikuje psihološki i mentalni sklop, ali je opasno i neprihvatati sve kao znanje, ili kao iskustvo.Opasno je i ući u eksperimentisanje, proživljavanje , testiranje svojih fizičkih i percepcionih mogućnosti , jer iako neophodno i pozitivno , treba imati meru i sled. Neki kažu da sled treba da bude odredjen , kao trening, ja lično nisam siguran , jer recimo gledano biološki , akcenat bi dete trebalo da baci na fiziološki razvoj i ishranu do 5 godine, na psihološko , mentalne, kongitivne sposobnosti od 5 do 10 godine, fizički razvoj od 10 do 18, psihološki od 18 do 23. Seksualni bi možda trebalo da dodje izmedju ova dva zadnja , što će reći od 17 do 23.

A opet užasno bi bilo baš totalno forsiranje (iako akcenat skoro da znači upravo to) ovih oblasti razvoja kod deteta/osobe.
Jer gde ubaciti razvoj muzike (5-18), umetnosti(4-18) , stranih jezika(9-16) i pamćenja(10-18).

Jako bitno je sledeće. Jako mali broj roditelja ima znanja da se postavi sa pravom i sa autoritetom prema detetu tako da razvija i ne oblikuje percepciju deteta ograničenjima , a istovremeno da zaštiti dete od neznanja, povreda, opasnosti, ili da ispuni i svrhu vaspitanja (mada po meni je manji problem vaspitanje kod deteta koje ima rešeno pitanje neograničavanja percepcije i rešeno pitanje pružanja informacija i iskustva u vezi okoline, jedino što je potrebno je sugerisanje emotivnog modela porodice i odnosa prema ljubavi....jer se detetovo volim / ne volim razlikuje od volim odraslih i da bi se sprečilo lutanje i traganje za dečijom "ljubavlju" u svetu odraslih , što ne postoji ili nije baš preporučljivo (edipov i meduzin kompleks ili naklonost u vezama, traženje kopija majke ili oca u odnosu na nas)

I izvinite za upadanje u temu .
 
Pade mi na pamet drugačije tumačenje pitanja....

Šta ako odrastao čovek shvati šta je bilo ograničenje njegove percepcije i usmerenja dok je bio dete?

E tu je moje mišljenje verovatno totalno različito od moderne psihologije.
Smatram da se (usled moje teorije epsilon okoline percepcije i usmerenja širenja percepcije i kretanja tačke oko koje se izjeda epsilon okolina) razvoj percepcije zasniva na postojećoj percepciji i dobu života , iskustva,ili sve nabrojeno (konformistički se prostire kroz doba života, kroz uticaj kroz iksustvo, okruženje može biti socijalno(podkultura), društveno(kultura),emotivno).
Tako dolazim do stava da nije sve jedno da li će osoba otkriti neke od svojih usmerenja u ranijem dobu kasnije i uspeti ili truditi se da ih prevazidje i kompenzira. Jer samo postojanje tih usmerenja je doveo do razvoja sasvim drugačijeg podskupa drugih percepcija , pa je recimo neuspeh percepcije ili konflikt percepcije sa stvarnošću i doveo do potrebe za peglanjem i kompenziranjem ranije pogrešno usmerenog razvoja.

Brzina razvoja percepcije zavisi od sposobnosti (ne samo genetičkih) pojedinca, truda i trenutnog razvoja percepcije i tačaka percepcije.
Nakon ovakve izjave jasno je zašto veliki značaj ima usmerenje , više nego obrazovanje, mentorstvo više nego sertifikati i zašto je novo kapitalističko obrazovanje generator ljudske siromašnosti u duhovnom , da ne kažem to da će ono što smo uvek prebacivali amerikancima da su "glupi" (iako umeju da procene čoveka za par sekundi) sve više važi i važiće i za Srbiju.

Znači odgovor po drugačijem smislu , na pitanje da li se može ispraviti ograničenje percepcije i razvoja, je da bukvalno delić može , ali cena je velika i učinjeno u prošlosti se ne može prepisati.
Baš kao što kasnije sazrevanje i kašnjenje u radu na percepciji ima ogroman zaostatak koji se nikada neće stići.

P.S. Prerano uzimanje nekog problema i donošenje kasnije fiksno shvaćenih zaključaka je takodje greška česta kod ljudi. Posmatranje jedne pojave samo iz ugla jednog razvoja i jednog godišta.....
Veliki značaj ima upravo razlika koja se javi pri zaključku tog i ovog doba, tj. recimo interesantno je i posmatrati koje teme izazivaju interes na filozofiji i u kom trenutku , tj . šta to društvo u ovom trenutku učini zanimljivim i pogodnijim za ulazak u percepciju pripadnika ovog našeg društva .
 
Hegel ... ne znam da li je Hegel postavljen kao posebna tema na nekom forumu ... Ako jeste,PLEASE recite mi gde se nalazi... A,zasto Hegel !? Zbog totalno razvijene refleksije o SUSTINI saznanja (tj.misljenja) ... by the way,ako MISLITE,a NE ZNATE sta MISLJENJE jeste ili takvo pitanje smatrate irelevantnim,citajte Hajdegera,Nicea,Mikijev zabavnik itd. ...
 
Hm,ja nisam preterano jaka na ovom polju ali recimo Paskal.Svestran,briljantan,pomalo nastran,impulsivan(za ovo zadnje sam samo stekla utisak)
"Srce ima svoje zakone za koje razum ne zna"
"Covek je samo slabasna trska koja misli."
mikro i makrokosmos...
Ima te paradokse koji mi se svidjaju.

Nicea uglavnom ne razumem.Pokusala sam sa sa Ecce homo i Zaratustrom.Malo kontam ideju o visem coveku i to je to.I Ruso ali vise zbog karaktera nego zbog shvatanja sveta.
 
Tuzni_patak:
Šta ako odrastao čovek shvati šta je bilo ograničenje njegove percepcije i usmerenja dok je bio dete?
Патак, ти си зрео за Кастанеду, веруј ми. Они се ограничењем опажања баве од јутра до вечери. Чак не мора ни да ти се свиди њихова прича. Довољно је што има много нових, инспиративних идеја, па ћеш имати да размишљаш о овоме позадуго. :D
 

Back
Top