Ubijane cele porodice
E. V. N., 4. jul 2006
KRVAVI pir bojovnika Nasera Orića koji je započeo na Božić 7. januara 1993. nastavio se nepunih 10 dana kasnije u Skelanima. Pre zore, 16. januara, svirepo je ubijeno 60 stanovnika i više od 90 ranjeno.
Napad su izvršile veoma brojne muslimanske naoružane formacije koje su regrutovane sa područja Srebrenice, Bratunca i Vlasenice, svi pripadnici Armije BiH.
O njihovoj svireposti svedoči i likvidacija dvojice dečaka, braće Aleksandra i Radisava Dimitrijevića. Prvi je imao šest, a drugi devet godina. Na njih je zapucano kada su pokušali da pretrče most na Drini, da bi pobegli. Aleksandar je odmah ubijen, a Radisav je bitku za život izgubio nekoliko meseci kasnije, na Vojno-medicinskoj akademiji.
Nažalost, tu je ubijeno i ranjeno nekoliko desetina stanovnika iz okupiranih Skelana i okolnih sela koji su pokušali da potraže spas bekstvom preko jedinog mosta na Drini, koji su muslimani držali pod stalnom unakrsnom vatrom.
SPALJENO DO TEMELJA
SVI koji su uspeli da se izvuku iz svojih napadnutih sela, nastojali su da se prebace na teritoriju Srbije i sklone u Bajinu Baštu i okolna srpska sela koja su bila pod zaštitom jugoslovenske policije i vojske. Srbe koji su se vratili sačekale su nesagledive posledice muslimanskog napada tokom njihovog relativno kratkog prisustva u Skelanima i okolnim srpskim selima. Srpska naselja - opljačkana i do temelja spaljena. Nije pošteđena ni srpska pravoslavna crkva.
Prema rečima patologa dr Zorana Stankovića, koji je obavio obdukciju tela, seljani Skelana bili su surovo pogubljeni.
- Tela su pronađena u dva navrata. Prvi put u sobi jedne od očuvanih kuća obdukovano je 11 tela, a pre toga 33 - rekao je Stanković. - Ubijena je cela porodica Ristić. Novak rođen 1951, njegova supruga Ivanka, rođena 1950. i njihova kći Mitra koja je tada imala 20 godina. Pronašli smo i njihovu rođaku Milanku koja rođena 1930. godine.
Njeno telo je bilo u stanju početne truleži, objašnjava nam dr Stanković, zbog čega nije bilo moguće da se utvrdi pravi uzrok smrti. Ipak, rane na njenom telu - krv u dušniku i dušnicama, natopljenost njene odeće krvlju oko vrata, govorili su da je smrt bila nasilna.
- Preminula je usled iskrvavljenja iz presečene obe zajedničke karotidne arterije, vene jogularne i presečenog dušnika. Videli su se i presecanje i sekotine na prednjoj strani korena vrata. Sve to potvrđuje da je bila zaklana. Pored svega toga, oštrim predmetom bili su joj odsečeni i člankovi prstiju obe šake, a na licu je imala utisnuti prelom kostiju.
Ali, ovo nije bio jedini napad na skelansko područje. Još pre tog 16. januara, armija Nasera Orića pohodila je tri sela u tom delu Podrinja, 14. decembra 1992.
U ranim jutarnjim časovima, jake muslimanske snage iz Srebrenice i okolnih opština napale su srpski deo sela Sikirić. Atar je opljačkan i uništen, a veliki broj meštana ubijen veoma svirepo hladnim oružjem posle zarobljavanja.
Prilikom napada, gotovo podjednako, stradali su malobrojni branioci kao i meštani koji su pokušali da se odbrane. Posle osvajanja, muslimani su opljačkali imovinu i prikupljenu letinu, stoku, i sve što se moglo odneti. Ostalo su razorili i spalili. U ovom selu je registrovano 18 ubijenih. Prema svedočenjima malobrojnih preživelih, odgovorni za ovaj zločin su Naser Orić, Zulfo Tursanović, Ibrahim Manđić i drugi.
SPAS PREKO DRINE
SELO Bjelovac napadnuto je istog dana, u nekoj vrsti lančanog pohoda na srpska naselja koja se duž Drine graniče sa Srbijom. Preživeli meštani su spas potražili preko Drine, a jedino i istovremeno rizično sredsvo za to bili su im čamci. Tu je registrovano 25 žrtava. Sva imovina je poharana. Posebno stoka, hrana i letina. Oni koji su preživeli pokolj, kao odgovorne za zločin pominju svoje poznanike muslimane, nekadašnje školske drugove i saradnike na poslu - Nasera Orića, Zulfa Tursanovića i druge. U ovom selu, kao i u mnogim drugim, ubijane su čitave porodice. U Bjelovcu je stradao Radivoje Matić, i njegove ćerke Gordana (1967) i Snežana (1965). Supruga Savka uspela je da preživi.
Istog dana, Loznička Rijeka u opštini Bratunac, sravnjena je sa zemljom u ranim jutarnjim časovima. To je bio već drugi napad na to mesto. Posle toga, selo je ostalo pusto. Registrovano je 17 ubijenih, a odgovorni za zločin su isti.
U Orićevom pohodu, 14. decembra, napadnuto je i selo Brana Bačići. Akcije su izvele muslimanske oružane jedinice iz sastava cersko-srebreničke operativne grupe Armije BiH, pod komandom milicionera Nasera Orića. Osim njega, prepoznati su i Murat Avdić, Muhamed Jahić, Murat Durić, Munib Bećirović, Fadić Šahbaz, Šaban Muminivić, Mušan Osmanović i drugi. Posle teških borbi, selo se uglavnom odbranilo, ali je živote izgubilo petoro ljudi.
Haški tribunal nije prihvatio nijedno od ovih ubistava. Kažu, nije bilo dokaza. A, još prošle godine, Orić je oslobođen optužbi za pljačke, bezobzirna razaranja...
V. POPOVIĆ - E. RADOSAVLJEVIĆ
KRAVICA, MESTO NEZAPAMĆENIH ZVERSTAVA ORIĆEVIH HORDI
I BEBE U KAZAMATIMA
KRAVICA - Poverenje, pomirenje i tolerantnost između Srba i Bošnjaka presudom Haškog suda Naseru Oriću su i te kako poljuljani u srednjem Podrinju. U kafanama su do pre nekoliko dana zajedno sedeli i pričali o obnovi porušenih kuća i Srba i Bošnjaka, o donacijama. Sada, jedni likuju, drugi su razočarani.
Zar nije zločin zarobiti sedmomesečnog Nemanju Filipovića u Bjelovcu, iz kreveca, njegovu sestru Oliveru koja je imala samo tri godine i majku Miru. Bilo je to 14. decembra 1992. Selo spaljeno, ubijeno 109 Bjelovčana. Među njima deca, starci i žene, koje su silovane. Bili su u Naserovim kazamatima. Zamenjeni su posle 60 dana tamnovanja i zlopaćenja. Zapamtili su sve strahote. Porasli Olivera i Nemanja. Neće da se slikaju. I njihova baka Dostana je bila u Naserovim kazamatima. Ubili su joj sina Dragana i supruga Dragoljuba.
Kravica, mesto nezapamćenog zločina.
- Moj sin Radomir poginuo je 1. juna 1992. Vraćao se kući iz Bratunca - govori majka Vinka Milošević (69). Izgubila sina jedinca i zeta. Kada je čula za presudu Naseru Oriću, pala je u nesvest. Kći Rada bila blizu, polivala je vodom. Jedva je vratila u život.
- Iskopali su grob moga sina na Božić, 1993. Taj isti Naser Orić mu je skinuo zlatnu ogrlicu. Boža, moj muž, presvisnuo od bola za sinom. Naserove horde poubijale su sve na šta su naletele. Dve glave njegovi podanici su odneli u Srebrenicu.Šutirali su ih na školskom igralištu - kaže Vinka.
Ratko Nikolić (61) iz kravičkog zaseoka Zonića. Ranjen na Božić, sakrio se u obližnju šumu. Krio se nekoliko dana, ali ga uhvatili. I on preživeo pakao Naserovih kazamata.
- Tukli su nas gvozdenim i drvenim palicama, vađeni su nam zubi, seckani mišići i soljeni. Moji me nisu poznali kada sam razmenjen - kaže Nikolić.
Kraj rata 156 Kravičana nije dočekalo. Poubijani su na kućnim pragovima. Više od 120 je ranjeno. Ginuli su brat do brata, očevi i sinovi. Devet žena u Magašićima je zaklano. Utrobe rasporene u vidu krsta.
P. V.
PRIJAVA IZ RS PROTIV 49 SARADNIKA NASERA ORIĆA ZA RATNE ZLOČINE
ZATRLI SELA OKO SKELANA
SREBRENICA - Okružno javno tužilaštvo Bijeljine podnelo je 17. marta 2004. godine Sekretarijatu za odnose sa Haškim tribunalom Republike Srpske (predmet KT.70/01) krivičnu prijavu haškom sudu za ratni zločin nad Srbima u Podrinju, protiv Nasera Orića i njegovih saradnika: Zulfe Tursunovića, Abdurahmana Malkića, Hakije Meholjića, Safeta Omerovića zvanog Miš i još 44 osobe iz Srebrenice i okoline. Svi oni su bili pod direktnom komandom Nasera Orića, sa kojim su planirali i izvršavali zločine nad srpskim narodom u selima Podrinja i Birča.
E. V. N., 4. jul 2006
KRVAVI pir bojovnika Nasera Orića koji je započeo na Božić 7. januara 1993. nastavio se nepunih 10 dana kasnije u Skelanima. Pre zore, 16. januara, svirepo je ubijeno 60 stanovnika i više od 90 ranjeno.
Napad su izvršile veoma brojne muslimanske naoružane formacije koje su regrutovane sa područja Srebrenice, Bratunca i Vlasenice, svi pripadnici Armije BiH.
O njihovoj svireposti svedoči i likvidacija dvojice dečaka, braće Aleksandra i Radisava Dimitrijevića. Prvi je imao šest, a drugi devet godina. Na njih je zapucano kada su pokušali da pretrče most na Drini, da bi pobegli. Aleksandar je odmah ubijen, a Radisav je bitku za život izgubio nekoliko meseci kasnije, na Vojno-medicinskoj akademiji.
Nažalost, tu je ubijeno i ranjeno nekoliko desetina stanovnika iz okupiranih Skelana i okolnih sela koji su pokušali da potraže spas bekstvom preko jedinog mosta na Drini, koji su muslimani držali pod stalnom unakrsnom vatrom.
SPALJENO DO TEMELJA
SVI koji su uspeli da se izvuku iz svojih napadnutih sela, nastojali su da se prebace na teritoriju Srbije i sklone u Bajinu Baštu i okolna srpska sela koja su bila pod zaštitom jugoslovenske policije i vojske. Srbe koji su se vratili sačekale su nesagledive posledice muslimanskog napada tokom njihovog relativno kratkog prisustva u Skelanima i okolnim srpskim selima. Srpska naselja - opljačkana i do temelja spaljena. Nije pošteđena ni srpska pravoslavna crkva.
Prema rečima patologa dr Zorana Stankovića, koji je obavio obdukciju tela, seljani Skelana bili su surovo pogubljeni.
- Tela su pronađena u dva navrata. Prvi put u sobi jedne od očuvanih kuća obdukovano je 11 tela, a pre toga 33 - rekao je Stanković. - Ubijena je cela porodica Ristić. Novak rođen 1951, njegova supruga Ivanka, rođena 1950. i njihova kći Mitra koja je tada imala 20 godina. Pronašli smo i njihovu rođaku Milanku koja rođena 1930. godine.
Njeno telo je bilo u stanju početne truleži, objašnjava nam dr Stanković, zbog čega nije bilo moguće da se utvrdi pravi uzrok smrti. Ipak, rane na njenom telu - krv u dušniku i dušnicama, natopljenost njene odeće krvlju oko vrata, govorili su da je smrt bila nasilna.
- Preminula je usled iskrvavljenja iz presečene obe zajedničke karotidne arterije, vene jogularne i presečenog dušnika. Videli su se i presecanje i sekotine na prednjoj strani korena vrata. Sve to potvrđuje da je bila zaklana. Pored svega toga, oštrim predmetom bili su joj odsečeni i člankovi prstiju obe šake, a na licu je imala utisnuti prelom kostiju.
Ali, ovo nije bio jedini napad na skelansko područje. Još pre tog 16. januara, armija Nasera Orića pohodila je tri sela u tom delu Podrinja, 14. decembra 1992.
U ranim jutarnjim časovima, jake muslimanske snage iz Srebrenice i okolnih opština napale su srpski deo sela Sikirić. Atar je opljačkan i uništen, a veliki broj meštana ubijen veoma svirepo hladnim oružjem posle zarobljavanja.
Prilikom napada, gotovo podjednako, stradali su malobrojni branioci kao i meštani koji su pokušali da se odbrane. Posle osvajanja, muslimani su opljačkali imovinu i prikupljenu letinu, stoku, i sve što se moglo odneti. Ostalo su razorili i spalili. U ovom selu je registrovano 18 ubijenih. Prema svedočenjima malobrojnih preživelih, odgovorni za ovaj zločin su Naser Orić, Zulfo Tursanović, Ibrahim Manđić i drugi.
SPAS PREKO DRINE
SELO Bjelovac napadnuto je istog dana, u nekoj vrsti lančanog pohoda na srpska naselja koja se duž Drine graniče sa Srbijom. Preživeli meštani su spas potražili preko Drine, a jedino i istovremeno rizično sredsvo za to bili su im čamci. Tu je registrovano 25 žrtava. Sva imovina je poharana. Posebno stoka, hrana i letina. Oni koji su preživeli pokolj, kao odgovorne za zločin pominju svoje poznanike muslimane, nekadašnje školske drugove i saradnike na poslu - Nasera Orića, Zulfa Tursanovića i druge. U ovom selu, kao i u mnogim drugim, ubijane su čitave porodice. U Bjelovcu je stradao Radivoje Matić, i njegove ćerke Gordana (1967) i Snežana (1965). Supruga Savka uspela je da preživi.
Istog dana, Loznička Rijeka u opštini Bratunac, sravnjena je sa zemljom u ranim jutarnjim časovima. To je bio već drugi napad na to mesto. Posle toga, selo je ostalo pusto. Registrovano je 17 ubijenih, a odgovorni za zločin su isti.
U Orićevom pohodu, 14. decembra, napadnuto je i selo Brana Bačići. Akcije su izvele muslimanske oružane jedinice iz sastava cersko-srebreničke operativne grupe Armije BiH, pod komandom milicionera Nasera Orića. Osim njega, prepoznati su i Murat Avdić, Muhamed Jahić, Murat Durić, Munib Bećirović, Fadić Šahbaz, Šaban Muminivić, Mušan Osmanović i drugi. Posle teških borbi, selo se uglavnom odbranilo, ali je živote izgubilo petoro ljudi.
Haški tribunal nije prihvatio nijedno od ovih ubistava. Kažu, nije bilo dokaza. A, još prošle godine, Orić je oslobođen optužbi za pljačke, bezobzirna razaranja...
V. POPOVIĆ - E. RADOSAVLJEVIĆ
KRAVICA, MESTO NEZAPAMĆENIH ZVERSTAVA ORIĆEVIH HORDI
I BEBE U KAZAMATIMA
KRAVICA - Poverenje, pomirenje i tolerantnost između Srba i Bošnjaka presudom Haškog suda Naseru Oriću su i te kako poljuljani u srednjem Podrinju. U kafanama su do pre nekoliko dana zajedno sedeli i pričali o obnovi porušenih kuća i Srba i Bošnjaka, o donacijama. Sada, jedni likuju, drugi su razočarani.
Zar nije zločin zarobiti sedmomesečnog Nemanju Filipovića u Bjelovcu, iz kreveca, njegovu sestru Oliveru koja je imala samo tri godine i majku Miru. Bilo je to 14. decembra 1992. Selo spaljeno, ubijeno 109 Bjelovčana. Među njima deca, starci i žene, koje su silovane. Bili su u Naserovim kazamatima. Zamenjeni su posle 60 dana tamnovanja i zlopaćenja. Zapamtili su sve strahote. Porasli Olivera i Nemanja. Neće da se slikaju. I njihova baka Dostana je bila u Naserovim kazamatima. Ubili su joj sina Dragana i supruga Dragoljuba.
Kravica, mesto nezapamćenog zločina.
- Moj sin Radomir poginuo je 1. juna 1992. Vraćao se kući iz Bratunca - govori majka Vinka Milošević (69). Izgubila sina jedinca i zeta. Kada je čula za presudu Naseru Oriću, pala je u nesvest. Kći Rada bila blizu, polivala je vodom. Jedva je vratila u život.
- Iskopali su grob moga sina na Božić, 1993. Taj isti Naser Orić mu je skinuo zlatnu ogrlicu. Boža, moj muž, presvisnuo od bola za sinom. Naserove horde poubijale su sve na šta su naletele. Dve glave njegovi podanici su odneli u Srebrenicu.Šutirali su ih na školskom igralištu - kaže Vinka.
Ratko Nikolić (61) iz kravičkog zaseoka Zonića. Ranjen na Božić, sakrio se u obližnju šumu. Krio se nekoliko dana, ali ga uhvatili. I on preživeo pakao Naserovih kazamata.
- Tukli su nas gvozdenim i drvenim palicama, vađeni su nam zubi, seckani mišići i soljeni. Moji me nisu poznali kada sam razmenjen - kaže Nikolić.
Kraj rata 156 Kravičana nije dočekalo. Poubijani su na kućnim pragovima. Više od 120 je ranjeno. Ginuli su brat do brata, očevi i sinovi. Devet žena u Magašićima je zaklano. Utrobe rasporene u vidu krsta.
P. V.
PRIJAVA IZ RS PROTIV 49 SARADNIKA NASERA ORIĆA ZA RATNE ZLOČINE
ZATRLI SELA OKO SKELANA
SREBRENICA - Okružno javno tužilaštvo Bijeljine podnelo je 17. marta 2004. godine Sekretarijatu za odnose sa Haškim tribunalom Republike Srpske (predmet KT.70/01) krivičnu prijavu haškom sudu za ratni zločin nad Srbima u Podrinju, protiv Nasera Orića i njegovih saradnika: Zulfe Tursunovića, Abdurahmana Malkića, Hakije Meholjića, Safeta Omerovića zvanog Miš i još 44 osobe iz Srebrenice i okoline. Svi oni su bili pod direktnom komandom Nasera Orića, sa kojim su planirali i izvršavali zločine nad srpskim narodom u selima Podrinja i Birča.