najveci_izdajnik
Zainteresovan član
- Poruka
- 108
Ponukan upornim lažima onih mitu sklonih Srba, koji se ne mogu pomiriti sa krahom mita o "srpskoj nepobedivosti"(ne znam na čemu zasnovanom) odlučio sam ovdje naznačiti logični slijed događaja koji su doveli do kraja rata koji se vodio na prostoru bivše SFRJ 90-ih.
Kakvo je stanje na terenu bilo 94-te i tko je što "držao", više-manje je svima jasno…
Treba reći da je napadačka snaga Srbije do kraja 93-će potpuno "izdušila"… to se pokazuje i u činjenici da su očajnički pokušavali zauzeti enklave poput Žepe, Bihaća (Sarajevo ne treba ni spominjat)itd. I Srebrenicu su, mnogo poslije, jedva zauzeli… nakon iscrpljujuće dugotrajne opsade i zahvaljujući činjenici da je bila duboko u neprijateljskom prostoru… s druge strane, svi napori za zauzimanje Bihaća su potpuno kolabirali i razbijali se o obranu grada… iako su na svojoj strani Srbi imali i izdajničke snage F.Abdića.
U Hrvatskoj je Srbe jedino spašavala činjenica da licemjerna politika predvođena Britanijom nije dopuštala Hrvatskoj Vojsci da oslobodi okupirani dio Hrvatske koji je u okupaciju zacementiran snagama UNPROFOR-a.
Tek kad su se stvorili politički uvjeti za dopuštenje napada, a kad su SAD odlučile maknuti sa scene morbidnu politiku V.Britanije koja je podilazila velikosrbima i konstantno vladu u Sarajevu (a u određenom periodu i Hrvatsku vladu) pokušavala uvjeriti (pa i prisiliti) u davanje teritorijalnih ustupaka Četnicima. I sada to dopuštenje SAD-a (koje je uslijedilo nakon zvjerskog organiziranog zločina – genocida- u Srebrenici) neki mitomani pokušavaju prikazati kao "opštu urotu protiv Srba" i relativizirati time svoj vojni poraz, a s druge strane takvo nešto neće tvrditi za potporu koju su im davali redom Carrington, Owen i ostala bagra…
Ali, svim ovim političkim odlukama prethodile su vojne akcije i uvjeti koji su stvoreni na terenu, a koji su dali osnov i za takve političke odluke...
1. Ključna stvar za vojnu neodrživost tzv. Zapadnih Srpskih Zemalja je donošenje Washingtonskih sporazuma. Time su se stvorili uvjeti za prekidanje "koridora"… još je samo radikalne velikosrbe trebalo uvjeriti u neobranjivost tog koridora, a samim time i teritorija zapadno od njega.
2. Prvo uvjerenje o tome im je došlo na sjevernom dijelu Livanjskog polja i izlaskom hrvatskih snaga na Dinaru (čime je i sam Knin doveden na dohvat oslobođenja). Inače, ovdje valja napomenuti da je na livanjskom polju 114. brigada HV-a (poluprofesionalna) u potpunosti razbila najelitnije formacije četnika iz Hrvatske – poznatije pod nakaradnim nazivom "Knindže"… u ovom kontekstu treba spomenuti i oslobođenje Grahova, Glamoča i Drvara, čime je južni dio okupiranog teritorija RH ("Sektor Jug") doveden u teško, gotovo bezizlazno stanje…
3. Konačno uvjerenje stiglo im je u akciji HV-a "Bljesak". Tu su se četnici pokušali othrvati napadima Hrvatske Vojske, ali su doživjeli potpuni poraz, što je sve skupa završilo bezuvjetnom predajom njihovih snaga koje su se našle u potpunom okruženju… ova akcija je dala svim hrvatskim ljudima jasnu nadu u konačnu pobjedu i oslobođenje, a srpskim političarima dala do znanja što ih čeka na "koridoru", ali i na drugim područjima, ako se usude suprotstaviti akcijama HV-a… Po meni je upravo "Bljesak" bio taj koji je označio kraj rata.
4. Završni udarac velikosrpskoj okupaciji i ratu zadala je akcija "Oluja". Jedino su se na području Petrinje Četničke formacije uspjele sabrati za pružanje otpora, ali i to je završilo porazom i predajom "Kordunskog Korpusa"… puno simbolike ima u "raportu" koji je generalu HV-a, Petru Stipetiću predao jedan visoki "krajinski dužnosnik": "Gospodine generale, bivši ministar bivše rsk čestita hrvatskim snagama na uspješnom ulasku u Petrinju…"
A o pustim snima i alibijima kako oni nisu ni pokušali napraviti kontranapad i proboj u istočnoj Slavoniji, svim velikosrbima imam poručiti samo ovo: Pa jadna li vam majka, tu niste uspjeli napraviti proboj fronta ni 91. kad ste bili najjači, a hrvatske snage najslabije…
Za kraj, možete bit Slobi zahvalni svi koji ste željeli veću Srbiju, jer vam je svojom političkom mudrošću i sposobnošću uspio isposlovat ono što se kosilo sa zdravim razumom u svakom pogledu… a ta nakaza se zove "Republika Srpska".
Dakle, svi vijenac u ruke, na koljena i pod lipu u Požarevac (jel ono Zabela?)…
Kakvo je stanje na terenu bilo 94-te i tko je što "držao", više-manje je svima jasno…
Treba reći da je napadačka snaga Srbije do kraja 93-će potpuno "izdušila"… to se pokazuje i u činjenici da su očajnički pokušavali zauzeti enklave poput Žepe, Bihaća (Sarajevo ne treba ni spominjat)itd. I Srebrenicu su, mnogo poslije, jedva zauzeli… nakon iscrpljujuće dugotrajne opsade i zahvaljujući činjenici da je bila duboko u neprijateljskom prostoru… s druge strane, svi napori za zauzimanje Bihaća su potpuno kolabirali i razbijali se o obranu grada… iako su na svojoj strani Srbi imali i izdajničke snage F.Abdića.
U Hrvatskoj je Srbe jedino spašavala činjenica da licemjerna politika predvođena Britanijom nije dopuštala Hrvatskoj Vojsci da oslobodi okupirani dio Hrvatske koji je u okupaciju zacementiran snagama UNPROFOR-a.
Tek kad su se stvorili politički uvjeti za dopuštenje napada, a kad su SAD odlučile maknuti sa scene morbidnu politiku V.Britanije koja je podilazila velikosrbima i konstantno vladu u Sarajevu (a u određenom periodu i Hrvatsku vladu) pokušavala uvjeriti (pa i prisiliti) u davanje teritorijalnih ustupaka Četnicima. I sada to dopuštenje SAD-a (koje je uslijedilo nakon zvjerskog organiziranog zločina – genocida- u Srebrenici) neki mitomani pokušavaju prikazati kao "opštu urotu protiv Srba" i relativizirati time svoj vojni poraz, a s druge strane takvo nešto neće tvrditi za potporu koju su im davali redom Carrington, Owen i ostala bagra…
Ali, svim ovim političkim odlukama prethodile su vojne akcije i uvjeti koji su stvoreni na terenu, a koji su dali osnov i za takve političke odluke...
1. Ključna stvar za vojnu neodrživost tzv. Zapadnih Srpskih Zemalja je donošenje Washingtonskih sporazuma. Time su se stvorili uvjeti za prekidanje "koridora"… još je samo radikalne velikosrbe trebalo uvjeriti u neobranjivost tog koridora, a samim time i teritorija zapadno od njega.
2. Prvo uvjerenje o tome im je došlo na sjevernom dijelu Livanjskog polja i izlaskom hrvatskih snaga na Dinaru (čime je i sam Knin doveden na dohvat oslobođenja). Inače, ovdje valja napomenuti da je na livanjskom polju 114. brigada HV-a (poluprofesionalna) u potpunosti razbila najelitnije formacije četnika iz Hrvatske – poznatije pod nakaradnim nazivom "Knindže"… u ovom kontekstu treba spomenuti i oslobođenje Grahova, Glamoča i Drvara, čime je južni dio okupiranog teritorija RH ("Sektor Jug") doveden u teško, gotovo bezizlazno stanje…
3. Konačno uvjerenje stiglo im je u akciji HV-a "Bljesak". Tu su se četnici pokušali othrvati napadima Hrvatske Vojske, ali su doživjeli potpuni poraz, što je sve skupa završilo bezuvjetnom predajom njihovih snaga koje su se našle u potpunom okruženju… ova akcija je dala svim hrvatskim ljudima jasnu nadu u konačnu pobjedu i oslobođenje, a srpskim političarima dala do znanja što ih čeka na "koridoru", ali i na drugim područjima, ako se usude suprotstaviti akcijama HV-a… Po meni je upravo "Bljesak" bio taj koji je označio kraj rata.
4. Završni udarac velikosrpskoj okupaciji i ratu zadala je akcija "Oluja". Jedino su se na području Petrinje Četničke formacije uspjele sabrati za pružanje otpora, ali i to je završilo porazom i predajom "Kordunskog Korpusa"… puno simbolike ima u "raportu" koji je generalu HV-a, Petru Stipetiću predao jedan visoki "krajinski dužnosnik": "Gospodine generale, bivši ministar bivše rsk čestita hrvatskim snagama na uspješnom ulasku u Petrinju…"
A o pustim snima i alibijima kako oni nisu ni pokušali napraviti kontranapad i proboj u istočnoj Slavoniji, svim velikosrbima imam poručiti samo ovo: Pa jadna li vam majka, tu niste uspjeli napraviti proboj fronta ni 91. kad ste bili najjači, a hrvatske snage najslabije…
Za kraj, možete bit Slobi zahvalni svi koji ste željeli veću Srbiju, jer vam je svojom političkom mudrošću i sposobnošću uspio isposlovat ono što se kosilo sa zdravim razumom u svakom pogledu… a ta nakaza se zove "Republika Srpska".
Dakle, svi vijenac u ruke, na koljena i pod lipu u Požarevac (jel ono Zabela?)…
