Iz ciklusa "Nesanica"
U ogromnom gradu noć je - teška
Iz sanjiva doma idem bez - smeška
I ljudi misle: žena ili ćerka
A ja samo pamtim: noć je teška
Julski vetar mi mete put
I negde muzike u oknu - prut
Do zore vetar postaće - žut
Kroz tanke zidove grud u - grud
Eno crne topole u oknu - blesak
I zvon s tvrđave, u ruci - cvet
I korak za tobom što nije - klet
I ta senka moja, a mene - nije
Svetiljke kao zlatan đerdan
Noćnog listića ukus - slan
Skinite sa sebe što nosi dan
Shvatite, ljudi, ja sam vaš - san
17 jul 1916
*
Nocas sam sama sred noćne jave -
Bez sna i bez doma - duše sive! -
Noćas imam sve ključeve i brave
Od kapija ove prestonice divne!
Nesanica me izbaci na put studeni -
O kako si mi divan, tamni moj Kremlju! -
Noćas ja, evo, ljubim u grudi
Ovu okruglu, ratničku zemlju!
Podiže se ne kosa, već krzno meko
Teški vetrovi u dušu se svale
Noćas žalim sve ljude planetom
Bilo da ih vole, bilo da ih žale
1 avgust 1916
*
Ja ću te oteti, od svih zemalja, o svih nebesa
Zato što mi je šuma - kolevka, a grob - grm potkresan
Zato što po zemlji na jednoj nozi šećem
Zato što o tebi pevam - kako niko neće
Ja ću te oteti od svih vremena i noći svih
Od svih zlatnih zastava, od mećeva svih
Ključeve ću baciti, pse oterati sa trema
Zato što sam u noći vernija od psa verna
Ja ću te oteti od svih žena - što da uvijam? -
Nećeš biti ničiji muž, ni ja žena ničija
I u poslednjem trenu, uzeću te - ne pričaj! -
Od onog s kojim Jakov u noći skita
Al dok ti ruke ne skrste na grudima -
O prokletstva! - u tebi još tvoje krvi ima:
Dva tvoja krila u etru traže lek
Tebi je svet - kolevka, a grob - svet
15 avgust 1916
*
U magli započinje svetska smutnja
Po zemlji, u mraku, drveće - luta
To u vidu grozdova beži vino sveže
To zvezde iz kuće u kuću beže
To reke počinju da teku ka izvorima!
Htela bih da zaspim na tvojim grudima
14 januar 1917
*
Zavole bogati - sirotu
Zavole pametni - glupaču
Zavole rumeni - bledu
Zavole dobri - opasnu:
Zlatni zavole - bakarnu
- Gde ti je, trgovče, bogatluk?
- Tamo gde gnji crni luk!
Gde ti je, pametni, učenost?
- Pod devojačkim jastukom!
- Gde ti je, lepi, rumenilo?
- Za jednu noć se istopilo!
- Gde je krst zlatni sa lančićem?
- Pod ženskom šizmom izdišu!
Ne voli, bogati, - sirotu
Ne voli, pametni, - glupaču
Ne voli, rumeni, - bledu
Ne voli, dobri, - opasnu
Ne voli, zlatni - bakarnu
*
Andre šenije pope se na gubilište
A ja živim i tu greha ima
Postoje dani - dušmani prema svima
Ko uz barut peva - nije pesnik iskren
I nije otac ko sina sačeka
Na kapiji da mu oružje skine
Postoje dani kad je sunce greh
Danas život nije dostojan čoveka
29 mart 1918
*
I strašne snivam snove:
Zaprega crvena
Za njom - pogurene - moje
Vidim sinove
Zlatokosog popev
Dečaka - majke
Jauču - na ulazu
Na zastavi
Purpurnom mašući rukom bez prstiju
Jauče bogalj - ko krpa modra
Gori beznogi kostur hrom
I crvena - do - neba - prašina
Uzdiže se devetim vihorom
Točkovi zarđali škripe
Konj juri uzjogunjen
Svi prozori zastavama kipte
Jedan je samo potuljen
Novembar 1920
*
O, suze na zenicama!
Plaču gneva i ljubavi!
O, Čehoslovačka u suzama!
O, Španijo što krvariš!
Crna planina kao plakat
Zatamnila je ceo svet!
Vakat je - vakat - vakat
vratiti tvorcu bilet
Odbijam i da postojim
među neljudima
Neću dane da brojim
Na trgu, s vukovima
Odbijam i da snivam
S ajkulama vičnim
Odbijam da zaplivam
Nizvodno, po kičmi
Ne treba mi ni uvo
Ni oko što vidi sve
Za stanje bezumno, gluvo
Moj odgvor je - ne.