Meni "tri dana" ne bude dobro kad vidim kako neke moje drugarice "razmišljaju". U suštini, očigledno je da je takvo razmišljanje njima nametnuto (kao i svima nama) aktuelnim društvenim normama koje nemaju veze sa pameti. Nekad je to možda i moglo da bude tako, ali u savremenom svetu, takvo društvo u većini slučajeva teži da negira ženu kao socijalno biće.
Uda se, dobije decu...I tad je nadrljala. Ako ne skalabuđži neki posao, ugasila je načisto.Ostaje joj...da kuva, pere, čisti po kući, čuva decu, služi ostale, jede, spava i to je to. Ako ima neki posao, onda u prethodne aktivnosti ubaci jos: "...odleti na posao, vrati se sa posla" , s tim što one prvonavedene aktivnosti slabo ko ceni i smatra nekim poslom. Ipak,
žena je za to rođena [ako je ovo rečenica izgovorena od strane ženskog roda onda još više žalim što sam žensko...u suprotnom, nije teško shvatiti da ako same ne pokušaju da se izbore sa takvom situacijom, muškarci to sigurno neće raditi za njih.]
That's all.
E sad...gorepomenuti moji neistomišljenici sve to lepo prihvate misleći u sebi: "...Ma, nije to tako. Biće to sve OKey"...a i same znaju kako će da bude samo što su spemne da se žrtvuju za porodicu nadajući se da im neće sledovati default način života posle toga. Nekima i bude customized i blago njima.
Što će reći, reskirati pa šta bude. U suprotnom žena postaje glupača, opajdara...Svi se pitaju šta joj fali, zagledaju...posle se na to doda ku*va, kučka i tako sve nešto lepo u slučaju da je javno viđena sa više od tri tipa bez obzira na stvarnu situaciju.
Pa zar zato što sam jbn-o žensko ne mogu da živim onako kako ja hoću bez osuđivanja!?! Jer...koliko god mi bili imuni na neke glupe i neistinite priče, u nekom trenutku to može da nas pogodi a i meni lično bi smetalo da me neko stalno onako "retardirano" gleda i bulazni i petlja se u moj život. I to samo zato što sam žensko. Da sam muško bilo bi: bekrija, lola, bećar, je*ač...Ma muškarčina, šta ćeš.
I...skrenuh ja sa teme
Htedoh reći...najlepše bi bilo kad bi sve moglo da bude 50:50, ali pošto nije, onda bi bar trebalo da bude kao u Africi i gotovo.
Po meni, u većini slučajeva teško da se može porediti uloga žene i muškarca u porodici. Da mi sad dođe neki i kaže: "Ja ću da kuvam, perem, peglam a ako nađem i neki poslić, super, ako ne, đžbga"...ja bih se odmah udala za njega. Ali takvih neeeemaaaa...I meni bi bilo mnogo lepše da odem na posao, posle malo zujim po gradu, blejim u nekom kafiću, jedem sladoled +"gledam prolaznike", dođem kući: "Šta ima da se jede?", zezam se sa decom 30min-1h, izvalim se na krevet i bole me đžiđža.
I ja bih da budem dete sa poslom!