Ujedinjenje Katoličke i Pravoslavne crkve

....pa pogledaj....:rtfm:..
...imaš i na netu..skini ga..:rtfm:..
Па гледао сам тај филм више пута, рађен је по истинитом догађају, главни лик којег глуми Славко Штимац је завршио средњу школу коју сам и ја завршио али доста пре мене мислим '70-их година прошлог века, сад шта си хтео да кажеш тим филмом ?
 
Ne nose samo Rimokatolici,vec i protestanti....tvrde da je blize srcu a i krste se levom(rimokatolici), protestanti se ne krste....
Do ujedinjenja sa crkvom Hitlerjugend pape nece,i ne sme doci,Pravoslavlje se ne sme upustati u nikakve sporazume s njima,jer je pravoslavna crkva jedina katolicka apostolska crkva koja prihvata sve odluke Vaseljenskih sabora.za razliku od Rimokatolickih jeretika

Da ali.
Jeres je razdvojena Crkva. Postoji samo jedna jedina Crkva koja je sa jeresi podeljena.
Ujedinjenja će biti i to gotovo sigurna. Kada i u kom obliku- ne zna se.
Zna se da će Racinger da izmeni dosta u Katolicizmu, posebno će biti izmenjena Katolička liturgija, biće vrlo slična Pravoslavnoj.
 
Стекао сам утисак , да Ватикан има огроман утицај на васпитање својих верника . А то васпитање , као и у опште утицај , разликује се , ( с намером ) од народа , до народа . Чини се да Ватикан потпуно другачије делује у Пољкој и Хрватској , него у већини других држава . деловање Ватикана у Пољкој , а пре свега у Хрватској , а богами и у јеш неким државама, које се граниче са Русијом , је пре свега окренуто против Православаца , док на другим местима , сам Ватикан није тако децидан .
Стекао сам утисак да се Ватикан бори да се не граничи са Православљем нигде , ако је могуће , те да им је лакше да суседи католичких држава буду Муслимани него Православци .
Незнам како ово да формулишем , сем као велики страх .
Србија се не сме поунијатити. Лепо је шо су Италијани , Французи , Бразилци католици , али наша перцепција Ватикана и Римокатоличке вере иде преко Хрвата, што је једино здраво и нормално , јер су они персонификација, као и показатељ делованја Римокатоличке цркве на Балкану , а нарочито односа Ватикана према Србима . Ако Руси не буду примили унију ( а свако уједињење је управо то ) , не видим , зашто би ми то урадили .

Da ali.
Sada Vatikan mora da ima dobre odnose sa Rusijom i Pravoslavljem. Baš zbog katoličkog učenja najveći broj katoličkih zemalja niej priznao Kosovo dak SVE protestantske - jesu.
Primera imamo u Poljskoj, gde predsednik, katolik, šef desničarske katoličke partije odbija da prizna Kosovo iako je njegova vlada priznala. On jednostavno krši ustav svoje zemlje- ali ne potpisuje.

Kod katolika je vrlo drugačiji odnos prema svemu u odnosu na Pravoslavne.
Kod katolika gradacije je:
- Bog
- Porodica
- Otadžbina.

Dakle Bog je iznad vlade, predsednika ili rkalja (setimo se Henrija VIII i Tomasa Mora)-
Ako "Bog preko pape" nešto kaže- to je zakon za svakog katolika i on će se suprotstaviti i kralju i predsedniku.
 
Хоће те ли да нас анестезирате и спроведете на кланицу опет?
Ко жели да заборави?
Кољачи желе да се несећају , а жртве треба да забораве


Apsolutno se slažem sa tobom.
O Vatikanu mislim sve najgore, - ali.
Stavr ej u tome da klanje mora da se zaustavi jednom za svagda. Posebno Poljaci i Hrvati kao udarne pesnice Vatikana moraju da otupe i da prestanu to da budu.

Sa druge strane opet Hrvati sve i da su Budisti opet bi mrzeli Srbe, to je jasno.

Neoprostivi greh koji su počinili na nama ostaće zanavek zabeležen. Ali Pravoslavlju sada najveći neprijatelj nije Vatikan , jer Pravoslavlje ima Rusiju kao velikog zaštitnika. Najveći neprijatelj su anti-papisti, protestanti. Amerika, Holandija, Engleska.... a o Islamu i da ne pričamo.

Ujedinjenje neće biti toliko verski značajno koliko politički.
Rusiaj aktivno verski i politički radi na ujedinjenju crkava jer smatra da bi se tako stvorio globalni, svestki savez prkeo koga bi Rusija dominirala, kao jedina Hrišćanska (i Pravoslavna ali i Katolička) supersila na svetu.
Jednostavno katoličke sile više ne postoje i Rusija će sebe predstaviti kao zaštitnicu celokupnog Hrišćanstva, Katoličanstva i Pravoslavlja.

Biće kako Putin kaže.
 
Da ali.
Sada Vatikan mora da ima dobre odnose sa Rusijom i Pravoslavljem. Baš zbog katoličkog učenja najveći broj katoličkih zemalja niej priznao Kosovo dak SVE protestantske - jesu.
Primera imamo u Poljskoj, gde predsednik, katolik, šef desničarske katoličke partije odbija da prizna Kosovo iako je njegova vlada priznala. On jednostavno krši ustav svoje zemlje- ali ne potpisuje.

Kod katolika je vrlo drugačiji odnos prema svemu u odnosu na Pravoslavne.
Kod katolika gradacije je:
- Bog
- Porodica
- Otadžbina.

Dakle Bog je iznad vlade, predsednika ili rkalja (setimo se Henrija VIII i Tomasa Mora)-
Ako "Bog preko pape" nešto kaže- to je zakon za svakog katolika i on će se suprotstaviti i kralju i predsedniku.



Posto su skoro presjekli granu na kojoj su sjedeli treba im pravoslavna ruka spasa.

Ako je pruze tim progoniteljima vjestica, inkvizitorima , zatornicima nekoliko naroda, medju kojma je i Krajiski Srpski narod , izvrsice samoubistvo.
 
Posto su skoro presjekli granu na kojoj su sjedeli treba im pravoslavna ruka spasa.

Ako je pruze tim progoniteljima vjestica, inkvizitorima , zatornicima nekoliko naroda, medju kojma je i Krajiski Srpski narod , izvrsice samoubistvo.

Da, ali.
Jeste lepo si primetio.
Problem je što je Vatikan sam sebe uništio. naime on je bio orudje u rukama NSP protiv Rusije i Istočnog bloka. Za vreme dok su oni radili protiv Rusije, Zapadne zemlje su uništene liberalizmom, imigracijom i islamom.
Tako da imamo paradoks- pobedjena Rusiaj je psotala Hrišćanska zemlja, i jedina Hrišćanska supersila- dok su "pobednici" USA, Nemačka, Francuska, UK- imigranstke mešavine liberalnog društva bez trunke Hrišćanstva.
Čak nisu u ustav EU hteli da stave preambulu da je EU nastala na tradiciji Hrišćanstva.

Sa druge strane Rusija vidi vatikan kao nešto uz pomoć čega može da ostvari globalnu dominaciju kao jedina preostala Hrišćanska sila.
Što se Hrvata tiče- vidimo da se Vatikan ne interesuje preterano za njih.
Šta više osudom laži u Medjugorju vatikan polako uzima nove saveznike- Srbe i Ruse.
Vrlo lako se može desiti u nekoj budućnosti "povratni udar" na Hrvate od Strane Srba.
Jedno je jasno a to je da sada i u buduće kada dodje do sukoba Hrvatska-Srbija, vatikan neće biti na strani hrvatske.
Ne što nas voli no zbog svojih interesa.

A sve je to politika a ne vera.
 
Da, ali.
Jeste lepo si primetio.
Problem je što je Vatikan sam sebe uništio. naime on je bio orudje u rukama NSP protiv Rusije i Istočnog bloka. Za vreme dok su oni radili protiv Rusije, Zapadne zemlje su uništene liberalizmom, imigracijom i islamom.
Tako da imamo paradoks- pobedjena Rusiaj je psotala Hrišćanska zemlja, i jedina Hrišćanska supersila- dok su "pobednici" USA, Nemačka, Francuska, UK- imigranstke mešavine liberalnog društva bez trunke Hrišćanstva.
Čak nisu u ustav EU hteli da stave preambulu da je EU nastala na tradiciji Hrišćanstva.

Sa druge strane Rusija vidi vatikan kao nešto uz pomoć čega može da ostvari globalnu dominaciju kao jedina preostala Hrišćanska sila.
Što se Hrvata tiče- vidimo da se Vatikan ne interesuje preterano za njih.
Šta više osudom laži u Medjugorju vatikan polako uzima nove saveznike- Srbe i Ruse.
Vrlo lako se može desiti u nekoj budućnosti "povratni udar" na Hrvate od Strane Srba.
Jedno je jasno a to je da sada i u buduće kada dodje do sukoba Hrvatska-Srbija, vatikan neće biti na strani hrvatske.
Ne što nas voli no zbog svojih interesa.

A sve je to politika a ne vera.

kakav prorok

ne volim se ponavljat,medjugorje nije priznate radi sukoba interesa,pisali smo o njemu 10 puta

prije no napises gluposti izbroji do 10
 
(Из проповеди протестантског пастора Фридриха Грисендорфа, одржане маја 1945.г. у селу Евербургу, крај Оснабрика)

''Наша отаџбина је изгубила рат. Победили су Руси, Американци, Енглези. Можда су имали боље оружје, више војника, боље вођство. Али то је, уствари, изразито материјална победа. Ту победу су они однели.

Али овде међу нама, има један народ који је извојевао једну другачију и много лепшу победу - победу душе, победу срца и поштовања, победу мира и хришћанске љубави. То су Срби!

Ми смо их раније само донекле познавали. Али смо исто тако знали шта смо чинили у њиховој отаџбини.

Убијали смо стотине Срба, који су бранили земљу, за једног убијеног нашег војника, који је, иначе, представљао власт окупатора - насилника. Па не само да смо то чинили, него смо благонаклоно гледали како су на Србе тако пуцали са свију страна.

Знали смо да се овде, међу нама, налазили 5.000 официра Срба, који су некад представљали друштвену елиту у својој земљи, и сада су личили на костуре, изнемогли и малаксали од глади.

Знали смо да код Срба тиња веровање: ко се не освети, тај се не посвети!

И ми смо се, заиста плашили освете тих српских мученика. Бојали смо се да ће по нашој капитулацији, радити оно што смо ми њима чинили. Замишљали смо, јасно, ту трагедију и већ видели нашу децу како пливају канализацијом, или се пеку у градској пекари. Замишљали смо убијање наших људи, силовања, рушења и разарања наших домова.

Међутим, како је било?

Кад су пукле заробљеничке жице и када се 5.000 живих српских костура нашло слободно у нашој средини, ти костура су миловали нашу децу, давали им бомбоне. Разговарали су са њима! Срби су, дакле, миловали децу оних који су њихову Отаџбину у црно завили.

Тек сада разумемо зашто је велики песник Гете учио српски језик. Сад тек схватамо зашто је Бизмарку последња реч на самртничкој постељи била '' Србија!''

Та победа Срба је већа и узвишенија од сваке материјалне победе! Такву победу, чини ми се, могли су извојевати и добити само Срби, однеговани у њиховом светосавском духу и јуначким епским песама, које је наш Гете толико волео.

Ова победа ће вековима живети у душама Немаца, а тој победи, и Србима, који су је извојевали, желео сам да посветим ову моју последњу свештеничку проповед.''

http://209.85.135.132/search?q=cach...rbi.htm+фридрих+грисендорф&cd=2&hl=sr&ct=clnk
 
(Из проповеди протестантског пастора Фридриха Грисендорфа, одржане маја 1945.г. у селу Евербургу, крај Оснабрика)

''Наша отаџбина је изгубила рат. Победили су Руси, Американци, Енглези. Можда су имали боље оружје, више војника, боље вођство. Али то је, уствари, изразито материјална победа. Ту победу су они однели.

Али овде међу нама, има један народ који је извојевао једну другачију и много лепшу победу - победу душе, победу срца и поштовања, победу мира и хришћанске љубави. То су Срби!

Ми смо их раније само донекле познавали. Али смо исто тако знали шта смо чинили у њиховој отаџбини.

Убијали смо стотине Срба, који су бранили земљу, за једног убијеног нашег војника, који је, иначе, представљао власт окупатора - насилника. Па не само да смо то чинили, него смо благонаклоно гледали како су на Србе тако пуцали са свију страна.

Знали смо да се овде, међу нама, налазили 5.000 официра Срба, који су некад представљали друштвену елиту у својој земљи, и сада су личили на костуре, изнемогли и малаксали од глади.

Знали смо да код Срба тиња веровање: ко се не освети, тај се не посвети!

И ми смо се, заиста плашили освете тих српских мученика. Бојали смо се да ће по нашој капитулацији, радити оно што смо ми њима чинили. Замишљали смо, јасно, ту трагедију и већ видели нашу децу како пливају канализацијом, или се пеку у градској пекари. Замишљали смо убијање наших људи, силовања, рушења и разарања наших домова.

Међутим, како је било?

Кад су пукле заробљеничке жице и када се 5.000 живих српских костура нашло слободно у нашој средини, ти костура су миловали нашу децу, давали им бомбоне. Разговарали су са њима! Срби су, дакле, миловали децу оних који су њихову Отаџбину у црно завили.

Тек сада разумемо зашто је велики песник Гете учио српски језик. Сад тек схватамо зашто је Бизмарку последња реч на самртничкој постељи била '' Србија!''

Та победа Срба је већа и узвишенија од сваке материјалне победе! Такву победу, чини ми се, могли су извојевати и добити само Срби, однеговани у њиховом светосавском духу и јуначким епским песама, које је наш Гете толико волео.

Ова победа ће вековима живети у душама Немаца, а тој победи, и Србима, који су је извојевали, желео сам да посветим ову моју последњу свештеничку проповед.''

http://209.85.135.132/search?q=cach...rbi.htm+фридрих+грисендорф&cd=2&hl=sr&ct=clnk

Unser Vaterland hat den Krieg verloren. Es haben die Russen, die Amerikaner und die Engländer gesiegt. Vielleicht hatten sie die besseren Waffen, mehr Soldaten oder die bessere Führung. In der Tat ist dies ein materieller Sieg, den sie davongetragen haben.
Aber hier unter uns gibt es noch ein Volk, welches einen anderen und wesentlich schöneren Sieg vollbracht hat; den Sieg der Seele, den Sieg des Herzens und den der Ehrlichkeit, den Sieg des Friedens und der christlichen Nächstenliebe. Es sind die Serben.
Früher waren sie uns nur wenig bekannt. Aber wir wussten, was wir in ihrem Vaterland angerichtet haben.
Wir haben für einen getöteten unserer Soldaten, welcher die Macht der gewaltsamen Besetzer darstellte, hundert Serben getötet, die ihr Land verteidigten. Und nicht nur das haben wir getan, sondern wir haben auch gleichzeitig zugesehen, wie auf die Serben von allen Seiten, von Kroaten, von Albanern, von Italienern, von Ungarn und von Bulgaren, geschossen wurde.
Wir wussten, dass es hier unter uns noch 5000 serbische Offiziere gab, die früher einmal die gesellschaftliche Elite in ihrem Lande bildete, jetzt aber ohne Kräfte und von Hunger geschwächt, an lebende Skelette erinnert.
Ebenso wussten wir, dass die Serben den Glauben haben: Wer an Rache denkt, kann nicht selig werden. Trotzdem hatten wir in der Tat Furcht vor der Rache der serbischen Märtyrer.
Wir ängstigten uns davor, dass nach unserer Kapitulation jene uns das antun würden, was wir ihnen angetan haben. Wir haben uns schon die Tragödie vorstellen können, wie unsere Kinder in der Kanalisation schwimmen oder in der städtischen Bäckerei gebraten werden. Wir stellten uns vor, dass unsere Leute umgebracht und vergewaltigt und unsere Häuser zerstört würden.
Und wie trug es sich damals tatsächlich zu?
Als die Gefängnisdrähte rissen und die 5000 lebenden serbischen Skelette ihre Freiheit in unserer Umgebung fanden, haben eben die serbischen Soldaten liebevoll unsere Kinder gestreichelt und Bonbons verteilt! Mit uns haben sie sich unterhalten! Die Serben haben gerade die Kinder derer gestreichelt, die ihr Vaterland ins Unheil gestürzt haben! Erst jetzt verstehen wir, warum unser grosser Dichter Goethe die serbische Sprache erlernte.
Erst jetzt verstehen wir, warum Bismarcks letztes Wort auf dem Sterbebett >Serbien< lautete.
Eben dieser Sieg der Serben ist grösser und hervorragender als jeglicher materieller Sieg. Diesen Sieg, so denke ich, konnten ausschliesslich die Serben erringen, da sie erzogen wurden im Geiste des Heiligen Sava und der epischen Heldenlieder, welche unser Goethe so sehr geschätzt hatte. Dieser Sieg wird Jahrhunderte lang in den Seelen der Deutschen fortdauern. Diesem Sieg und den Serben, die ihn herbeigeführt haben, möchte ich diese meine letzte Andacht widmen
 

Back
Top