Tolstoj - Krojcerova sonata

зашто сви морамо ментално да живимо у 19. веку да бисмо мислили мудро о појединим темама?
и у модерном добу се може мислити исправно о оваквим и сличним темама:

 
Mnogo je udobniji život u braku-porodici od ,recimo,samačkog života...
Posebno je interesantnije u savemenom braku u kom ne postoji podela na
muške i ženske obaveze,u kom i deca imaju prava i obaveze kao i odrasli...
Istina i ja sam povremeni begunac poput Ermenda Lua u traženju slobode,
ali su to izvesna bekstva na reku(z:mrgreen:)neuporediva s Tolstojevim...
(Inače mi je jasno zašto se stideo svojih romana-čovek evoluira i u poznim
godinama! Ni sam ne volim da čitam šta sam napisao s trideset godina...:bljak:)
E sad...U brak se ulazi,ili u konkubinat (do 20 veka je bilo više konkubinata nego
brakova naročito u seoskoj sredini i u primitivnijim krajevima) najčešće s dominirajućom
ljubavi pri čemu zapreke u vidu različitosti i mana se lako podnose...
Kasnije ,kad hormonalna aktivnost poplavne vode vrati u korito reke normalnosti
i obične svakodnevice zapreke,problemi i mane znaju da ugroze brak!
Od socijalizovanosti i tolerantnosti učesnika zavisi kako se dalje brak uobliči
ili čak ne izdrži svakodnevne talase koji podrivaju njegove obale...
A da je ozakonjenje konkubinata maslo crkve i države-pa zar i treba o tome raspravljati?
To je zajebala buržoazija koja je preuzela od plemstva koje je dotad imalo ekskluzivu sklapanja
bračnih ugovora...:zelenko2:
Videla žaba itd...
A onda se ispostavilo da anarhija nema šanse kad se primenjuje institucija braka...Ybg-uvek
su vlastodršci bili usmereni na izume koji će održati njih na vlasti...Normalno...:manikir:
 
Mnogo je udobniji život u braku-porodici od ,recimo,samačkog života...
Posebno je interesantnije u savemenom braku u kom ne postoji podela na
muške i ženske obaveze,u kom i deca imaju prava i obaveze kao i odrasli...
Istina i ja sam povremeni begunac poput Ermenda Lua u traženju slobode,
ali su to izvesna bekstva na reku(z:mrgreen:)neuporediva s Tolstojevim...
(Inače mi je jasno zašto se stideo svojih romana-čovek evoluira i u poznim
godinama! Ni sam ne volim da čitam šta sam napisao s trideset godina...:bljak:)
E sad...U brak se ulazi,ili u konkubinat (do 20 veka je bilo više konkubinata nego
brakova naročito u seoskoj sredini i u primitivnijim krajevima) najčešće s dominirajućom
ljubavi pri čemu zapreke u vidu različitosti i mana se lako podnose...
Kasnije ,kad hormonalna aktivnost poplavne vode vrati u korito reke normalnosti
i obične svakodnevice zapreke,problemi i mane znaju da ugroze brak!
Od socijalizovanosti i tolerantnosti učesnika zavisi kako se dalje brak uobliči
ili čak ne izdrži svakodnevne talase koji podrivaju njegove obale...
A da je ozakonjenje konkubinata maslo crkve i države-pa zar i treba o tome raspravljati?
To je zajebala buržoazija koja je preuzela od plemstva koje je dotad imalo ekskluzivu sklapanja
bračnih ugovora...:zelenko2:
Videla žaba itd...
A onda se ispostavilo da anarhija nema šanse kad se primenjuje institucija braka...Ybg-uvek
su vlastodršci bili usmereni na izume koji će održati njih na vlasti...Normalno...:manikir:

sve je to lepo i tacno, ali kad imas 20 i visak 'energije', deluje ubitacno dosadno. Ja bih pre da me malo produva visoviti orkan ili bar ova nearistokratska kosava.

ljudi u braku trose tu energiju na decu i ostale prakticne neodgodivosti. Kad deca poodrastu, onda djavo ponovo pomoli nos, i zapitaju se (jer sad o5 imaju vremena da se preispituju) - u sta mi zivot prodje? Tad su sakupili dovoljno energije i dosade da cili krenu u to sto se zove 'kriza 40-ih'
I ponove iste greske. A vlastodrsci trljaju ruke
 
Evo још једне испосвести о браку. Овога пута о тој својој невољи у коју је упао, писао је Џорџ Орвел овако:

"Hilda i ja smo se venčali i od samog početka je sve bilo osuđeno na neuspeh. Zašto si se oženio njom — pitaćete se. Ali zašto ste se vi oženili ili udali za svog partnera? Takve stvari nam se dešavaju. Pitam se da li ćete poverovati da sam u prve dve do tri godine imao ozbiljne pomisli da ubijem Hildu. Naravno, u stvarnosti niko ne radi takve stvari, one su samo jedna vrsta fantazije o kojoj neko voli da govori. Osim toga, momci koji ubiju svoje žene uvek budu uhvaćeni. Staviše, čak i da pametno smislite alibi, oni savršeno znaju da ste vi to učinili i nekako će uspeti da vam prikače ubistvo. Kada dođe do ubistva žene, njen muž je uvek prvi osumnjičeni — što vam daje pogled sa strane o tome šta ljudi zaista misle o braku.
Čovek se, vremenom, navikne na sve. Nakon godinu ili dve, prestao sam da želim njenu smrt i počeo da joj se čudim. Samo da se čudim. Ponekad bih, satima, tokom nedeljnih popodneva, ili uveče kada bih došao kući sa posla, ležao na krevetu sa odećom na sebi i bez cipela, čudeći se ženama. Zašto su takve, kako postaju takve, da li to rade namerno. Čini mi se daje to najstrašnije, naglost kojom se većina žena prosto raspadne nakon udaje. Čini se kao da su bile napete da učine samo jedno, a onda, u trenutku kada to obave, odlepršaju kao cvet koji je posejao seme. Ono što me poražava je turobni stav ka životu koji nagoveštava. Ako je brak otvorena podvala — ako vas žene ulove u zamku, a onda se okrenu i kažu: A sad, kopile, sad kada sam te uhvatila, ima da radiš za mene, a ja ću da se provodim' — ne bi mi toliko smetalo. Ali nema ni traga tome. Ne žele da se provode, one uglavnom žele da se što brže srozaju do srednjih godina. Posle strahovite borbe da odvede svog čoveka pred oltar, žena se opusti i sva njena mladost, izgled, energija i radost življenja samo nestanu preko noći. Isto je bilo i sa Hildom. Tu je bila lepa, nežna devojka, koja mi se činila - a, u stvari, kada sam je upoznao i bila je - finiji tip 'životinje' od mene samog. Za samo tri godine srozala se na depresivnu, beživotnu, sredovečnu oštrokonđu. Neću poreći da sam delimično i ja bio razlog za to. Ali, bilo bi u velikoj meri isto za koga god da se udala.

Џорџ Орвел " У борби за ваздух"
 
Postoje opsti principi postojanja - dobro, pravda, lepota... Ti principi su vecni i nepromenljivi.
Covek moze da bude moralan sam za sebe, ispunjavajuci moralne norme. Njemu nije potreban drugi da to cini. Medjutim, ostvarenje zivota ne moze da se ostvari tako sto ce ostati sam, sto ce se sam usavrsavati ispunjavajuci norme, nego tek kada udje u zajednicu sa drugim zivotom.
Nije sustina podviga da se priblizavamo savrsenstvu, nego da se dajuci odricemo sami sebe.
Zrtvujuci se za drugoga, covek ce misliti da se gubi. Ali gubljenje sebe na taj nacin je jedini nacin da covek zivi.
Drugo bice koje volite je apsolutni preduslov da postojite. Ne mozete bez njega da postojite. Nema vas.
I kada se odreknete sebe zarad njega, vi nemate problem slobode, nemate osecaj da ste izgubili slobodu. Sloboda u vama se spaja sa zeljom i stvara zivot, i ta ljubav vas cini istinski slobodnim.
Samo sjedinjavanje ljudi sa drugim ljudima daje zivot. Moze li covek stvoriti nesto vrednije od toga? Bicepse? Frizuru? Vaznu? Doznu? I umetnost je imitacija stvaranja, ali je makar dosla iz srca a ne iz proracunatog razmisljanja.
Covek ne dobija smisao dobrim delima ni podvigom, nego upravo tom zajednicom.
Brakom.
Zasto da ne?
 
Evo још једне испосвести о браку. Овога пута о тој својој невољи у коју је упао, писао је Џорџ Орвел овако:

"Hilda i ja smo se venčali i od samog početka je sve bilo osuđeno na neuspeh. Zašto si se oženio njom — pitaćete se. Ali zašto ste se vi oženili ili udali za svog partnera? Takve stvari nam se dešavaju. Pitam se da li ćete poverovati da sam u prve dve do tri godine imao ozbiljne pomisli da ubijem Hildu. Naravno, u stvarnosti niko ne radi takve stvari, one su samo jedna vrsta fantazije o kojoj neko voli da govori. Osim toga, momci koji ubiju svoje žene uvek budu uhvaćeni. Staviše, čak i da pametno smislite alibi, oni savršeno znaju da ste vi to učinili i nekako će uspeti da vam prikače ubistvo. Kada dođe do ubistva žene, njen muž je uvek prvi osumnjičeni — što vam daje pogled sa strane o tome šta ljudi zaista misle o braku.
Čovek se, vremenom, navikne na sve. Nakon godinu ili dve, prestao sam da želim njenu smrt i počeo da joj se čudim. Samo da se čudim. Ponekad bih, satima, tokom nedeljnih popodneva, ili uveče kada bih došao kući sa posla, ležao na krevetu sa odećom na sebi i bez cipela, čudeći se ženama. Zašto su takve, kako postaju takve, da li to rade namerno. Čini mi se daje to najstrašnije, naglost kojom se većina žena prosto raspadne nakon udaje. Čini se kao da su bile napete da učine samo jedno, a onda, u trenutku kada to obave, odlepršaju kao cvet koji je posejao seme. Ono što me poražava je turobni stav ka životu koji nagoveštava. Ako je brak otvorena podvala — ako vas žene ulove u zamku, a onda se okrenu i kažu: A sad, kopile, sad kada sam te uhvatila, ima da radiš za mene, a ja ću da se provodim' — ne bi mi toliko smetalo. Ali nema ni traga tome. Ne žele da se provode, one uglavnom žele da se što brže srozaju do srednjih godina. Posle strahovite borbe da odvede svog čoveka pred oltar, žena se opusti i sva njena mladost, izgled, energija i radost življenja samo nestanu preko noći. Isto je bilo i sa Hildom. Tu je bila lepa, nežna devojka, koja mi se činila - a, u stvari, kada sam je upoznao i bila je - finiji tip 'životinje' od mene samog. Za samo tri godine srozala se na depresivnu, beživotnu, sredovečnu oštrokonđu. Neću poreći da sam delimično i ja bio razlog za to. Ali, bilo bi u velikoj meri isto za koga god da se udala.

Џорџ Орвел " У борби за ваздух"

Ni brak več odavno nije ono što je bio u Orvelovo vreme .
a nije ni uslov da par koji se voli bude zajedno.

Brak se sve teže i kasnije sklapa, a sve brže i lakše rasklapa.
Da nije dece i interesa, prestao bi da postoji.
Svečana zakletva " i u dobru i u zlu i dok nas smrt ne razdvoji" -
ne važi više.
I najveće ljubavi olako se završavaju u odvratnim brakorazvodnim
parnicama.

Orvel ne bi danas ni prepoznao svoju Hildu.
Pretvorila se u mišićavu i opasnu Aamazonku, doteranu , samouverenu.
Sama sebi je preča od svega.
Nijedna Hilda ne žuri da "upeca" svog Orvela.
A niti da se što pre uda.
Posle "probne vožnje" verovatno će se udati za nekog trećeg.

A Orvelu, ako ga izabere, ostaje samo da se pokori, što će rado
učiniti zbog njene neodoljivosti, lepote i pameti - naravno.:)
 
Ni brak več odavno nije ono što je bio u Orvelovo vreme .
a nije ni uslov da par koji se voli bude zajedno.

Brak se sve teže i kasnije sklapa, a sve brže i lakše rasklapa.
Da nije dece i interesa, prestao bi da postoji.
Svečana zakletva " i u dobru i u zlu i dok nas smrt ne razdvoji" -
ne važi više.
I najveće ljubavi olako se završavaju u odvratnim brakorazvodnim
parnicama.

Orvel ne bi danas ni prepoznao svoju Hildu.
Pretvorila se u mišićavu i opasnu Aamazonku, doteranu , samouverenu.
Sama sebi je preča od svega.
Nijedna Hilda ne žuri da "upeca" svog Orvela.
A niti da se što pre uda.
Posle "probne vožnje" verovatno će se udati za nekog trećeg.

A Orvelu, ako ga izabere, ostaje samo da se pokori, što će rado
učiniti zbog njene neodoljivosti, lepote i pameti - naravno.:)
Sad...Kom da verujem-Orvelu ili tebi Flaj?!
Orvela takođe nisam upoznao lično,ali sam pročitao sve šta je napisao,
a od tebe samo ovo na forumu i to ne sve jer ne idem baš stalno na neke
pdf...
Izvini,ali Orvel mi pouzdaniji i...nekako mi veca,sad kad sam se podsetio,
odjednom sumnjiva...Mulja ona ispod žita-garant...:eek::(
 
Sad...Kom da verujem-Orvelu ili tebi Flaj?!
Orvela takođe nisam upoznao lično,ali sam pročitao sve šta je napisao,
a od tebe samo ovo na forumu i to ne sve jer ne idem baš stalno na neke
pdf...
Izvini,ali Orvel mi pouzdaniji i...nekako mi veca,sad kad sam se podsetio,
odjednom sumnjiva...Mulja ona ispod žita-garant...:eek::(

Nemoj nikome verovati, a sebi nipošto ne smeš.
Sam najbolje znaš svoje razloge i trudi se da ih niko drugi
ne sazna.:)
 
Postoje opsti principi postojanja - dobro, pravda, lepota... Ti principi su vecni i nepromenljivi.
Covek moze da bude moralan sam za sebe, ispunjavajuci moralne norme. Njemu nije potreban drugi da to cini. Medjutim, ostvarenje zivota ne moze da se ostvari tako sto ce ostati sam, sto ce se sam usavrsavati ispunjavajuci norme, nego tek kada udje u zajednicu sa drugim zivotom.
Nije sustina podviga da se priblizavamo savrsenstvu, nego da se dajuci odricemo sami sebe.
Zrtvujuci se za drugoga, covek ce misliti da se gubi. Ali gubljenje sebe na taj nacin je jedini nacin da covek zivi.
Drugo bice koje volite je apsolutni preduslov da postojite. Ne mozete bez njega da postojite. Nema vas.
I kada se odreknete sebe zarad njega, vi nemate problem slobode, nemate osecaj da ste izgubili slobodu. Sloboda u vama se spaja sa zeljom i stvara zivot, i ta ljubav vas cini istinski slobodnim.
Samo sjedinjavanje ljudi sa drugim ljudima daje zivot. Moze li covek stvoriti nesto vrednije od toga? Bicepse? Frizuru? Vaznu? Doznu? I umetnost je imitacija stvaranja, ali je makar dosla iz srca a ne iz proracunatog razmisljanja.
Covek ne dobija smisao dobrim delima ni podvigom, nego upravo tom zajednicom.
Brakom.
Zasto da ne?

Lepo, ali retko, skoro nedostižno.

Ponekad možeš da sretneš par staraca koji šeta držeći se
za ruke, mirnih i zadovoljnih lica.
Raznežiš se i pomisliš "Srećni su... brak, što da ne?"

Ali retko ko je spreman da se u braku preda onom drugom
u potpunosti, a da to ne doživi kao gubitak sebe i svoje slobode.
Sebičnost je iznad svega.
A razvod braka jedini put u slobodu.

Samo, bez onog drugog uvek ćeš biti nezadovoljan.
I moraćeš iznova da tragaš.
Sve dok ne shvatiš.
 
Stranica za pronalaženje vanbračnih odnosa "Victoria Milan" pozabavila se temom - zašto toliko muškaraca vara, pa su anketirali njih 8210 iz celog sveta. Želeli su da otkriju kakve iritantne stvari kod partnerke ih motivišu da utehu potraže u naručju ljubavnice.

Ovo su najčešći razlozi:

Često menjaju raspoloženje

Svi smo ponekad neraspoloženi, ali skloni smo to da krijemo od ljudi u čijem se društvu ne osećamo ugodno. Na početku veze većina pokušava da ostane pozitivna i srećna jer je tako lakše da se privuče i zadrži partner. Međutim, kada veza postajne ozbiljnija i trajnija, tada kočnica popušta i dolazi ponekad do erupcije lošeg raspoloženja. Prema istraživanju, čak 97 posto muškaraca je kazalo kako ih takvo ponašanje kod žena najviše iritira.

Ljubomorne su

Čak 96 posto muškaraca u anketi reklo je da nimalo ne voli takvo ponašanje. Stoga, moguće je da njihove partnerke imaju urođene probleme s ljubomorom, a to je ono što ih vodi u naručje drugoj.

Pričaju prijateljicama o njihovoj intimi

Ovakvo ponašanje iritira 93 posto muškaraca. Što ste duže zajedno, veće su šanse da imate zajedničku grupu prijatelja. Ali, to može da bude neprijatno.

Lako se iznerviraju

I to je ono što muškarce vodi u preljubu jer dok su s ljubavnicama, napetosti te vrste nema pa im je prijatnije ponekad tako da provode vreme. Njih 90 posto se izjasnilo da im to jako smeta. https://www.espreso.co.rs/viralno/svastara/1167815/razlozi-zbog-kojih-muskarci-varaju-svoje-zene

"Na početku veze većina pokušava da ostane pozitivna i srećna jer je tako lakše da se privuče i zadrži partner. Međutim, kada veza postane ozbiljnija i trajnija, tada kočnica popušta i dolazi ponekad do erupcije lošeg raspoloženja. Prema istraživanju, čak 97 posto muškaraca je kazalo kako ih takvo ponašanje kod žena najviše iritira."

Баш као што је говорио Толстој у Кројцеровој сонати
"При томе мучила ме je та ужасна мисао да само ja тако рћаво, нипошто онако како сам очекивао, живим са женом, док у другим браковима тога нема. Тада још нисам знао да je то општа судба, али да сви, као и ja, мисле да je то само њихова несрећа, крију ту своју изузетно стидну несрећу не само од других већ и од самих себе, сами себи то не признају.
 
"Na početku veze većina pokušava da ostane pozitivna i srećna jer je tako lakše da se privuče i zadrži partner. Međutim, kada veza postane ozbiljnija i trajnija, tada kočnica popušta i dolazi ponekad do erupcije lošeg raspoloženja. Prema istraživanju, čak 97 posto muškaraca je kazalo kako ih takvo ponašanje kod žena najviše iritira."

Баш као што је говорио Толстој у Кројцеровој сонати
Nema tu sonata, čist testosteron Ozi, kao što alkohol i ostalo mijenja svijest tako i ovo...
 
Evo још једне испосвести о браку. Овога пута о тој својој невољи у коју је упао, писао је Џорџ Орвел овако:

"Hilda i ja smo se venčali i od samog početka je sve bilo osuđeno na neuspeh. Zašto si se oženio njom — pitaćete se. Ali zašto ste se vi oženili ili udali za svog partnera? Takve stvari nam se dešavaju. Pitam se da li ćete poverovati da sam u prve dve do tri godine imao ozbiljne pomisli da ubijem Hildu. Naravno, u stvarnosti niko ne radi takve stvari, one su samo jedna vrsta fantazije o kojoj neko voli da govori. Osim toga, momci koji ubiju svoje žene uvek budu uhvaćeni. Staviše, čak i da pametno smislite alibi, oni savršeno znaju da ste vi to učinili i nekako će uspeti da vam prikače ubistvo. Kada dođe do ubistva žene, njen muž je uvek prvi osumnjičeni — što vam daje pogled sa strane o tome šta ljudi zaista misle o braku.
Čovek se, vremenom, navikne na sve. Nakon godinu ili dve, prestao sam da želim njenu smrt i počeo da joj se čudim. Samo da se čudim. Ponekad bih, satima, tokom nedeljnih popodneva, ili uveče kada bih došao kući sa posla, ležao na krevetu sa odećom na sebi i bez cipela, čudeći se ženama. Zašto su takve, kako postaju takve, da li to rade namerno. Čini mi se daje to najstrašnije, naglost kojom se većina žena prosto raspadne nakon udaje. Čini se kao da su bile napete da učine samo jedno, a onda, u trenutku kada to obave, odlepršaju kao cvet koji je posejao seme. Ono što me poražava je turobni stav ka životu koji nagoveštava. Ako je brak otvorena podvala — ako vas žene ulove u zamku, a onda se okrenu i kažu: A sad, kopile, sad kada sam te uhvatila, ima da radiš za mene, a ja ću da se provodim' — ne bi mi toliko smetalo. Ali nema ni traga tome. Ne žele da se provode, one uglavnom žele da se što brže srozaju do srednjih godina. Posle strahovite borbe da odvede svog čoveka pred oltar, žena se opusti i sva njena mladost, izgled, energija i radost življenja samo nestanu preko noći. Isto je bilo i sa Hildom. Tu je bila lepa, nežna devojka, koja mi se činila - a, u stvari, kada sam je upoznao i bila je - finiji tip 'životinje' od mene samog. Za samo tri godine srozala se na depresivnu, beživotnu, sredovečnu oštrokonđu. Neću poreći da sam delimično i ja bio razlog za to. Ali, bilo bi u velikoj meri isto za koga god da se udala.

Џорџ Орвел " У борби за ваздух"

А ево и Лорда Бајрона:

"У осећању, које ствара у нама жена пре и после брака, има нешто потпуно супротно. Оно, ми јој ласкамо до извесног тренутка, док нам се истина покаже у потпуној наготи својој. А тада шта нам остаје но да се разочарамо? У таквим приликама једне исте особине мењају само имена: те се тако страсност, која је за похвалу код љубавника, сматра код мужа као супружански преступ. Мушкарац се напослетку почне стидети мажења. Усто понекипут многи се и уморе и почну се тешити тиме, што се не може вечно допадати једно исто. А поврх тога сетите се тешке тачке у уговору, да су супрузи сједињени до смрти једног од њих! Жалосна је то перспектива изгубити жену која је била украс наших дана, и обући своје лакеје у црнину.
Без сумње у породичном животу има нешто што је потпуно супротно правој љубави. Романи сликају заљубљене у хиљаду поза, али слике брака врло се олако дотичу. А оно збиља и шта се кога тиче: како гугуче муж са женом? И има ли што пикантно у њиховом пољупцу? Мислите ли ви да би Петрарка целог свог живота писао сонете Лаури да је она била његова жена?
Трагедије се свршавају смрћу дејствујућих лица, а комедије њиховим браком. У оба случаја последице се остављају на увиђај уображењу посматрачеву. Писци се боје да не ослабе или не униште успех, ако покушају да опишу оно што ће бити после тога. Предајући и у једном и у другом случају своје јунаке поповској власти, они ни речи не говоре ни о смрти ни о браку."

Бајрон, цитат из романа "Дон Жуан"
 
Posto se nisam zenio, ne mogu da kazem koje opcije su realne a koje ne. Postoji Niezscheova tvrdnja da je ljubav izmedju polova rat izmedju polova, uistinu, i da je svjedocanstvo u Bizetovoj Carmen. Dakle, radi se o smrtnoj mrznji. Na jednom drugom mjestu N kaze da je nemoguce biti dovoljno senzibilan i paznjiv prema zenama.

S druge strane po mbti sistemu postoje navodni idealni parovi tipova licnosti. Mozda je neko od tih idealnih pisao o svom iskustvu...
Sve bi se mozda moglo sazeti u recenici da zena ne moze biti prijatelj jer je predugo bila rob, i da su muskarci u sustini bili zasuzni za taj status.
U tom smislu prica o emancipaciji ima neku logiku, ali su posledice vjerovatno mnogo teze, da bi se logika mogla prihvatiti tek tako.

Vidis i na ovom forumu da nedostaju prijateljice filozofije, mozda zato sto nedostaju prijateljice uopsteno.
 
Nema idealno ali ima kompromis, interes i kad se tu ubace malo dobrih ljudskih vrednosti sa obe strane to moze biti dobro.. I tako dvoje mogu super da funkcionisu i bolje im je nego da budu samci. To je moje iskustvo, drugi ce imati drugacije iskustvo.
 
Ima jos nesto slicno, ali nevezano za temu. A to je da izgleda ozenjeni, porodicni muskarci nemaju sanse da se bave filozofijom. Njihov najdalji domet je psihologija. Ne znam koliko djece ima Jordan Peterson, ali je on nesto pomirljivijeg tona prema Niceu koji opet kaze da ne zeli da se mijesa u poslove roditelja, ali da ni roditelji ne bi trebali da se mijesaju u poslove filozofa. U sustini se moze reci da postoji jasna razlika izmedju jednih i drugih, tj. da roditelji imaju ogranicenja na polju filozofije.
 
Problem je u tome sto ce roditelj da se prilagodi sredini u kojoj zivi i nece shvatiti da ce sredina da smrvi i njega i potomstvo.
U takvim okolnostima sanse za prezivljavanje ima vise filozof, nego roditelj koji je pretjerano optimistican.
Jednostavno nije moguce biti i preopterecen ekonomijom i dovoljno jak da se branis od stranih naroda i osvajaca. Jer ce ili iznutra da te uniste stranci, ili spolja, organizovano. To se uvijek desava kad jedna kultura ide na sve ili nista na polju ekonomije. Jer sreca je smisao zivota, a novcem se ona ne moze kupiti.
Te ce filozof uvijek biti u pravu kad kaze: sreca je u sjenkama maceva! (freedom is not free)

Ne morate vjerovati meni, ali poslusajte alima kad prica o vremenu smrti.
 
Ima jos nesto slicno, ali nevezano za temu. A to je da izgleda ozenjeni, porodicni muskarci nemaju sanse da se bave filozofijom. Njihov najdalji domet je psihologija. Ne znam koliko djece ima Jordan Peterson, ali je on nesto pomirljivijeg tona prema Niceu koji opet kaze da ne zeli da se mijesa u poslove roditelja, ali da ni roditelji ne bi trebali da se mijesaju u poslove filozofa. U sustini se moze reci da postoji jasna razlika izmedju jednih i drugih, tj. da roditelji imaju ogranicenja na polju filozofije.
To vjerujem ima svoju matematiku
Mislim da to i jeste tako
Ali vjerujem da nije samo na području filozofije .. svi vezani imaju ograničenja na području slobode
Kada se govori .. čovjek .. tada se mora misliti .. pojedinac .. ali čak ni to .. mora se misliti taj jedan .. to .. jedno ime .. jedna konkretna duša ..
Toga .. jednog postojećeg .. sjebava svašta .. žena gadno .. djeca .. rod .. narod .. vjera

Teoretski ga ništa ne mora sjebati .. problem je što vjerojatno nema čovjeka koga to ne sjebava

Djeca su stvorena kao moja zamjena .. oni i jesu tu da bi čekali moju smrt .. i možda stan ili auto ili samo slobodu od mene ..
Vračevi kažu da su djeca rupa u mojoj energiji koja može zacjeliti samo ako dijete umre .. i suprotno
 
Problem je u tome sto ce roditelj da se prilagodi sredini u kojoj zivi i nece shvatiti da ce sredina da smrvi i njega i potomstvo.
U takvim okolnostima sanse za prezivljavanje ima vise filozof, nego roditelj koji je pretjerano optimistican.
Jednostavno nije moguce biti i preopterecen ekonomijom i dovoljno jak da se branis od stranih naroda i osvajaca. Jer ce ili iznutra da te uniste stranci, ili spolja, organizovano. To se uvijek desava kad jedna kultura ide na sve ili nista na polju ekonomije. Jer sreca je smisao zivota, a novcem se ona ne moze kupiti.
Te ce filozof uvijek biti u pravu kad kaze: sreca je u sjenkama maceva! (freedom is not free)

Ne morate vjerovati meni, ali poslusajte alima kad prica o vremenu smrti.
Sreća je smisao života?
Sinonim za sreću je dobro.
Da li je sreća uvijek dobra?
Bez sumnje, svaki porok koji nam šteti zdravlju, čini nas srećnim.
Ali nam ne donosi dobro.
Da li onda treba da budemo poročni?
 
Sinonim i za snagu je dobro, i mnogo toga.
Ubacuješ žene u svaki lonac Dionise, nije ti to potrebno, ali ne da mi se o tome sada...
Ono što bih nadovezao na prethodno rečeno je i to da mnoga dobra, proizilaze iz patnje, muke, napora i sl.
Često veoma izgleda gordo kada dajemo izjavu u vezi smisla života, ali, iako nemamo konkretan odgovor, možemo staviti neke stvari ispred ili iza drugih, kao npr. ispred sreće koju si naveo, ja bi pre stavio kontrolu, samokontrolu, odgovornost, moć i sl.
Sreća je emocija, vrlo banalna da bi se mogla nazvati smislom života...
 
Pa ponudi nekome da bira izmedju srece i neke druge opcije.
Ako se ponasas kao bure bez dna i ne pamtis vec iznesene stavove, kao npr. da zene i hriscani snagu po sebi smatraju zlom a dobro je "pokazati slabost". I da si dobar samo ako je "osvajas svakog dana", odnosno svoju snagu stavljas u njenu sluzbu (to je i u komunizmu bio uslov ako si zelio da prezivis). Ako mislis meni postavljati uslove kuda sa mojom snagom i sta meni ne valja a sta bi mi bilo dobro, onda se varas. Ko je slab treba upravo da se mijenja ako zeli promjenu, a ako ne, onda treba da cuti.
 

Back
Top