- Poruka
- 6.825
Pre neko veče, na jednoj mojoj zatvorenoj temi na pdf Ljubav & Sex, jedna forumašica (nije bitno koja) me je užasno uvredila i ja sam joj se obratio na pp i zaključio da uopšte nije mislila ono što je rekla kako bi ispala “regular girl“. I tako smo se dopisivali do duboko u noć. I ona me je u jednom trenutku pitala kako to da imam 32 godine, a još uvek nemam ženu i decu; i ja joj odgovorih da mi te stvari ništa ne znače. I ona mi tada postavi pitanje: “Pa zar se ne plašiš samoće u starosti?“ Tu sam se malo zamislio. Ljudi se plaše samoće, to je dobro poznato. Ali da li je normalno da se baš toliko plaše? Da li je prirodno? Nije. Dakle, ljudi se vezuju jedni za druge samo zato da ne bi bili sami. I mogu da se vežu za bilo koga. Izistinski umetnici se ne plaše samoće; naročito slikari ili pesnici. Slika ili pesma je njihov most sa životom i veza sa svetom. Ali većina je se plaši. “Znači“, odgovorih joj ja, “trebalo bi da se oženim sa bilo kim i da imam bilo kakvu decu kako u starosti ne bih bio sâm?“ Nije mi odgovorila. Dobro. Još uvek sam siguran da ne treba da razmišljam o starosti. Biću u nekoj instituciji za stare ili u nekoj ludnici. Pa šta? I to pod uslovom da uopšte doživim starost, budući da živim dvesta na sat. I još uvek me ne muči pitanje da li mi smeta da budem sâm. O, da, ponekad mi baš prija da budem sâm. I baš uživam u tome da dok sam sâm napišem neku priču ili neki segment nekog romana, ili pak da islikam neki deo neke buduće slike – i da znam da mi je današnji dan prošao u nečemu korisnom, u nečemu što ne može da uradi bilo ko. Potomstvo može ostaviti bilo ko; to rade i četvoronožne životinje. Ne, ja uopšte ne osećam strah od samoće. Volim da živim sâm sa svojim demonima koje uobličujem u ljudske likove i stavljam u književna dela. Važno je samo da nisam “regular gay (boy)“, cigla u zidu ili šraf u mašini. Ne plašim se samoće! Više se plašim da provedem život pored neke životinje suprotnog pola – pripadnice moje životinjske vrste, koja bi mi u svemu bila strana – i koja bi mi mogla podariti samo životinjski nakot – do koga mi uzgred uopšte nije stalo. A vi?