Ja sam u zivotu tri puta imala slucaj "nestanka",ali odraslih osoba,da je prosto nevjerovatno koji splet okolnosti bude da osoba u momentu nestane i da nemas objasnjenje kako je to moguce.Ali srecom,sve se dobro zavrsilo i niko nije ispario tek tako,nego je bio splet nevjerovatnih slucajnosti.
Mozda sam ovdje vec pricala,ali narocito mi je bio nevjerovatan jedan dogadjaj koji je sad kad ga pricam smijesan,ali tad mi nije bio.
Naime,posli smo majka i ja na jedno putovanje i izlazimo iz stana sa koferima i krecemo pjeske do autobuske stanice koja nije daleko.
Ja usput nosim kesu sa smecem da bacim u kontejner iza zgrade.To nije trajalo ni dvije sekunde,vracam se ispred zgrade,nje nema.
Pogledam lijevo,desno,niz ulicu,ne vidim je nigdje ispred.Razmisljam kako je mogla da mi za tih par sekundi izmakne iz vidokruga,nemoguce tom brzinom da ode toliko daleko da je ja ne vidim niz ulicu.Sacekam jos neko vrijeme,i onda pomislim mozda je neko naisao autom i povezao je i krenem prema autobuskoj stanici jer tamo je trebalo da idemo.Dodjem tamo,nje nema.A bus treba da ide za desetak minuta.
Sta sad da radim,odlucim da se vratim,ali sad suprotnim putem od onog kojim sam dosla.
I negdje na pola puta je sretnem.Ona sva izbezumljena pita
mene gdje sam ja nestala.
Kako sam ja nestala kad si ti nestala?
Sta se zapravo desilo?
Dok sam ja bacala smece,ona je u tih par sekundi krenula nekih desetak metara dalje od stana i zamakla za jednu krivinu i stala tu da me saceka.
Stala je taman na mjesto gdje je ja nisam mogla vidjeti iz tog ugla.Da je samo metar blize,vidjela bih je.Uzgred,krenula je drugim putem,kojim obicno ne idemo jer je dalji.Otisla je putem desno,a ja sam otisla putem lijevo.
I tako cekala me neko vrijeme,a posto ja nisam dolazila,odluci da se vrati do stana i potrazi me,misleci da sam ja nesto zaboravila i da sam se vratila u stan.Dok je ona dosla,ja sam vec zamakla iza coska drugim putem i nije me mogla vidjeti.
Prakticno,vrtjele smo se u krug,trazeci jedna drugu,na samo par metara razdaljine,a nismo se vidjele.Da mi je neko pricao,ne bih mu vjerovala.
A bila me je vec uhvatila panika,sta bi sa zenom,gdje nestade,zna da zurimo na autobus i kako nestade za par sekundi?
Znam da to nema veze sa slucajem nestale djevojcice,ali hocu samo da kazem kako nije svacija logika ista i kako nekad postoji bas blesav splet okolnosti.
Drugi slucaj mi se desio sa sestrom i tad smo se bas uplasili.
Naime,vracali smo se uvece iz skole jedna drugarica ispred i ja,a druga drugarica i moja sestra iza nas par metara.
I u jednom momentu nas dvije se okrenusmo,a njih dvije nema.To je inace bila era bez mobilnih tf.
Noc,ulica pusta skoro...vratimo se nazad do skole,njih nigdje.Odemo u stan kod ove druge,nije tamo.
Vrtimo se tu,ne znamo vise gdje da ih trazimo,proslo je mozda i vise od sat vremena.
Sta cemo odemo kuci i kazemo da ih nema i da ne znamo gdje su.Sjedemo u auto sa roditeljima i u potragu.Da bi, posle mozda i dva sata od potrage vidjeli ih idu ulicom i polako setaju nogu pred nogu.Mi vec poludili od brige,a one pametnice kazu rijesile da odu kod trece drugarice koja je stanovala suprotno od smjera kojim smo mi isle,znaci samo su se okrenule nazad i kao nama rekle da odose kod te i te.
Mi ih naravno nismo ni cule,a one nisu sacekale da se uvjere da li ih cujemo.
I to je bio dovoljan nesporazum.
