Slike iz života

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
...Tvoje latice nikada
uvenuti u mom srcu neće,
Jer u tebi
pronašao sam
deliće sreće,
koji su mi bili potrebni
za ovu
slagalicu života...

flowers-girls-Sexy-and-Hot-%25D0%25B6%25D0%25B5%25D0%25BD%25D0%25B0-%25D1%2581%25D1%258A%25D0%25BD-sensual-pic-diana-my-album-Nessas-Art-women-flower-magic-sensual-pictures-butterflies-and-flowers-%25D0%25A6%25D0%25B2%25D0%25B5%25D1%2582%25D1%258B_large.jpg
 
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima.
Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog.
Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati.
Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na pocepanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je ćišcenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.


Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
hladnoće svog straha i samoće.
 
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.

Duško Trifunović
 
Odakle si došla...?

Došla si iz stvari koje sam video
Iz svih zvukova koje sam čuo
Iz lica svih, iz svakog pogleda
Iz svake kapi, svakog mirisa
Iz poljupca svakog, iz svakog udarca
Iz svega toga ti si se pojavila...

Ko iz cveća miris, ko plamen iz ognjišta
I kad stavim uvo na tebe, ko na školjku
Čujem šum gradova kroz koje sam prošao
I onih kroz koje samo htedoh proći

Obraze vidim dalekih kupola
Kako se njišu u bistroj vodi tvoga bića
Slušam i gle...
Proleću sećanja draga
i glasovi iz mrtvih srca ustaju
Slušam... moj život treperi u tebi
Kao ptica zarobljena u kavezu...
 
Posle svih traganja.. davanja.. dobitaka i gubitaka.. posle svih lomova i slomova..
kao cist dobitak.. kao podsticaj.. kao istina..ostaje ljubav. Ljubav u svim mogucim
vidovima.. ljubav koja sadrzi dobrotu.. pogonsku energiju.. koja je najlepsi..
najpotpuniji smisao zivota..
 
Lek apstrakntnog zivota, ateizma, je zaljubiti se u prelepu zenu, i to brzo,…
setati po cvecu, preseliti se i stanovati cetinarskoj sumi, slusati muziku,
diviti se slikama i piti, piti vino…Zivot ne vredi nista ako ga ne mozemo
dati za vecu vrednost.
 
Katkada mislim da se moja željna duša seća
neke pređašnje ljubavi, za kojom čezne i žudi,
kao da je ova naša vatra samo ugljen
nekog divljeg plamena koji je izgoreo
u ranijim postojanjima.

Možda sam u prošlim danima bio postigao
ono što sada uvek uzalud tražim
možda se moja duša s tvojom sastala i stopila
u nekoj velikoj noći koja je odavna
iščezla i umrla.
 
Sve sto smo do sada doziveli u jednom trenutku nasih zivota sastavi
se i sve postane jasno.Ono sto smo trazili i o cemu smo mastali bljesne i sve postane kristalno cisto i jednostavno.Srecni smo tada...kao nikada.
A onda.. opet nesto u vremenu koje neumitno tece sve rastavi u
malene delove...raspoluti nas i opet sve postaje maglovito, boli...
muci...preispituje do onog kada se pitamo zasto je zivot ustvari
tako jednostavan a ponekad ga je tesko shvatiti...
 
Smiraj - Milos Crnjanski


Setim se, kako su u ljubavi,
dragi prvi dani.
Kad su ruke tople,
kad se oci slede,
preletajuci one kolutove blede,
oko usana...
Sto drhte, protkani,
mutnom tisinom,
u kojoj su osmeh i tuga pomesani
nesigurno i tamno.
Klatno zvona
tesko i tmurno
u grudi udara me.
Tad se dizem,
i, u mutna oka prozora,
puna sitnih glasova veceri,
sapucem, nesigurno,
i moje ime.
 
Ponovo dolazi,
tiho na prstima uvlači se
u moju dušu, u stihove
obavijena maglom, sjetom,
jesen,
igra boja,
lišće na šumskoj stazi već je
požutjelo,
kišne kapi na mom licu,
mirisi koji podsjećaju na tebe,
naše korake, šuštanje lišća,
tvoje tople ruke, usne,
htjela bih da vrisnem,
da me čuješ, vratiš se...
jesen je,
vrijeme tuge,
sjećanja koja žive u meni,
ožiljci koji nikada zarasti neće,
jer ne postoji vrijeme zaborava
koje mi tebe može oteti...
 
U poslednje vreme srecem suvishe intelektualaca.
Smaraju me cenjeni intelektualci koji moraju da
posipaju bisere svaki put kada otvore usta.
Smara me borba za svaki pedalj slobode duha
Zato se toliko dugo klonim ljudi, i sada kad ih srecem,
shavtam da se moram vratiti u svoju jazbinu.
Postoje i druge stvari sem pamet
 
Hajde da se igramo.
Ti budi princ a ja uspavana lepotica,
pa me poljupcem probudiš.
Pa ću ja biti tvoja do kraja života.
Može?...Može!

Hajde da se igramo.
Ja cu biti Snežana,
okružena sa sedam patuljaka
a ti budi princ,
koji će me poljupcem spasiti.
I ja ću zauvek biti najlepša
u tvom kraljevstvu.
Moze?...Moze!

Onda ću ja biti Crvenkapa
a ti strašni vuk.
Ali nemoj da me pojedeš,
možeš da me poljubiš.
Neka to bude naša mala tajna.
A da se igramo žmurke.
Ja se sakrijem,
a ti me tražiš,
pronađeš i poljubiš.
Važi?...Važi!

Hoćeš li da se još igramo?
Ja ću biti ružno pače,
a ti ćeš me poljupcem pretvoriti
u predivnog labuda.
Pa ću ja ploviti jezerom
a ti ćeš me ponosno gledati.
A zamisli da sam ja Snežna kraljica,
koja lije ledene suze,
hoćeš li me ljubavlju otopiti.
Hoćeš?
Onda ja obećavam,
da ćeš zauvek biti moja bajka,
moj princ i moj strašni vuk.
A sada me još jednom poljubi.
Hoćeš?

wneuschwanstein0.jpg
 
Strepnja je jedno od osecanja koje se ne moze opravdati, jer ona predstavlja samo dodatak nasem strahu da ce se desiti ili mozda nece ono cega se plasimo, a da pritom na to ne mozemo uticati. Iako znamo da neke stvari ne mozemo promeniti, mi i dalje strepimo, plasimo se, nepomirljivi smo sa sudbinom. To je cena ljudske pameti. Cini mi se da zivotinje nemaju takvih problema. One su u prednosti kada su osecanja u pitanju. Njihov mozak im ne dozvoljava takav luksuz, pa su im i osecanja cistija. Kada se plase, plase se, kada vole, vole, kada mrze, one mrze. Kladim se da je u nekim slucajevima mnogo bolje biti zivotinja nego covek.
 
Ljubav koja proizlazi iz duše, nadživljuje smrt
Koliko god ste je puta osetili, ljubav će zauvek ostati beskonačna i tajanstvena
Ljubav je kao i Bog uvek ispred nas i upravo kada pomislimo da smo je sustigli, ona nam umakne...
Sve je moguće... i zato budite spremni … na kraju je uvek ljubav Uvek Nakon očaja dolazi nešto što bi moglo biti prelepo i istodobno vrlo moćno
 
..



To Mesto se zasluzuje

Ljubav ne



Ona je Stanje koje se tek zajednicki dostize


Uvek sam te brisao sa Razlogom

ALI

samo sam tebe oduvek i dodavao



Mnogi ce za tobom da balave, ALI, u cemu je Razlika



Hteo sam da zajedno odemo odavde i sve sam pripremio da me ne bude sramota



Kakve veze ima gde si nekoga srela ako je mesto dovoljno dobro za Susret



Da te podsetim - bilo je to u QtQ koji je, za mene, najiskreniji moguci



Bolji start od toga i nije mogao da se desi, jer jedino tako sve Mogucnosti namah ostaju otvorene




Osecam da si mi bila silno il' veoma blizu (najblize)


Mogao sam ponekad da otvorim oci, gotov i da te bezuslovnije dodirnem





Racunaj da si mi/nam ovako oduzela mnogo od p(r)oletnih Radosti & tuch-no mesec dana potpunijeg Zivota


Iako je u istom periodu za mene bilo i realno Lepih samotnih dana




Shvatao sam te ozbiljno tada, kao sto MORAM i sada


Mada, nekog tako vrtljivog izgleda da ne bi trebalo ni (pre)uzimati za Ozbiljno




Priznajes mi da svaki dan zapocinjes kao da se "juce" ni dogodilo nije


I da ubuduce ne treba da verujem vise nikome, pa ni tebi, sebi





Jer, svi mozda i ne znamo da (o)zivimo nasu Pricu


samo pravimo buku unaokolo izgovarajuci gomile besmislenih reci


dok se najave iz dnevnih vesti uvek dogadjaju nekome drugom


mi se upucavamo laznim neonom iz brizljivo dizajniranih reklama



(?!)





Na tvoju & moju veliku Zalost, "izuzetak" sam autenticni licno

pa tek sa jos jednim jasno dvolicnim pokajanjem nek te bas ne bude briga






U jednom manastiru, pre neki dan, direktno iz prociscenog Srca

pripalio sam vitke, vostane svece, cak i za tvog pokojnog deku

iako ga nikada video nisam, niti znam kako se zove



Bio sam vidno uznemiren, jer - "nasa" sveca gorela je najbrze

i pri tome je, na sve strane vrcavo, "radosna" pucketala



Prodala mi ih je BRE jedna previse stidljiva i sada sitna, brkata zenica

koju iz svoje rane Mladosti odmah precutno prepoznah


I setih se - i onda sam se takodje pravio da njeno stidno Ocijukanje ne primecujem



A neposredno pre toga, jednoj drugoj, starijoj, i visestruko umiljatoj Osobi

pomogao sam da otkljuca debelo zardjalu bravu


Sa jarko crvenom Ljubavlju koja moze da se vidi, plevila je ruze posadjene duboko u kamen



Krst koji sam tamo za tebe (ot)kupio stavicu sebi oko vrata




Sigurno je da me opet mozes svrstati u kategoriju tamo nekih "cudnih (necujnih) ljudi"

jer svakako jesam, kao i ti, ucinio nesto da postanem parce necijeg "loseg Iskustva"



ILI

nisam preduzeo jos Nesto da to, mozda, dodatnim delom popravim



Ako je za Izgovor, a da ostane Istina, tada nisam osecao nista, niti sam bilo sta kome obecavao






HVALA ti sto si najzad smogla snage da budes jos konkretnija


I "NE - nije bitno zasto" je nekakav Odgovor


Pogotovu ako je ova strana u "nasem Dogovoru" bila spremna da izgubi jedino preostalo & sasvim izvesno te(le)sno Prijateljstvo


Zbog, samo da te makar jednom obljubi



Naravno da znam sta bi se Posle moglo zbiti


Znas i ti - To nas raspamecuje



Zato (d)ovde ovako njacem umesto da ti razigran sapucem na uho stihove



Sada imam apsolutno sva prava da se bas zestoko na tebe ljutim



Osecam se mucki ILI muski prevarenim


To tvoja drugarica vec zna




Najlakse & najbezbolnije je ostati povrsan i ne dozvoliti nikome da nas zaista upozna


To, posle svega, nije moj Izbor


Bez obzira na Posledice




Hteo sam sobom i da ti prosirim prostor

u kome bi najzad mogla da osetis Olaksanje

i (s)nadjes se u prilici da i ti nekome oprostis




Da mogu, odmah bi promenio ime, prezime, brojeve svih telefona, adresu, grad, drzavu, Blanetu, NEMIR



Tako se trenutno osecam



Zato ne spavam



Obuzela si moju najtananiju Intimnost



Ili je mozda tacnije da kazem


oduzela







Nisi mi Prvina


Licis mi na Nekoga


A kad god se Covekom iznova osetim, tako je svaki put



Sva Imena koja sam ikada voleo slivaju se tada samo u Jedno(j)


Dualizmi koje citav zivot osecam zapocinju da srastaju i pokrecu me samo u tom, jedino mogucem pravcu



U pravu si


Mene je takvog nemoguce razumeti


Kao da nisam od ovoga Sveta




Zato sam osamljen i za mene niko ne zna


Pokusavam da svoja Dela ne ostavim zakrzljala u Nastajanju



Te sa jos jednim prokletim naravno - neopisivo sam tuzan sto moje Reci i za tebe nemaju nikakvog Smisla




U tvoje rodno mesto cu svakako da svratim

kada budem vidno raspolozen

ILI

ako se, kojim slucajem, odlucim

da popravim pod-ocnjake



Potrazicu i jedno drvo za koje znam da ne postoji





U tome je Razlika izmedju tebe & mene


A ne u godinama, statusu, obrazovanju



Nisi ti za dzabe neodgovorna za vecinu mojih Pitanja




Ja cu, naravno, nastaviti da ih postavljam sam sebi





Jer, kao sto znas: zasicen sam, a gladujem - potreban mi je Neko za Lepo Cutanje





Nisi nedorecena




Nekakva si bila Ti








:roll:


ZbogOM


Upravo sam s(v)e rekao.
 
Poslednja izmena:
Pronadjes ljude nalik na sebe i stanes tako i neverujes da ima neko kao ti isti , bas isti na ovom drugacijem svetu . I nista ne moras da im kazes . Sve se unapred zna i razume i shvatis da si srecan jer se takvi ljudi retko srecu .. mozda samo jednom ili dva puta u zivotu.. sretnes nekog koga zelis pored sebe zauvek
 
AKO SE SRETNEMO U NEKOM NOVOM ŽIVOTU

Ako se sretnemo u nekom novom životu,
neću Ti oprostiti za sve besane noći
i nedovršene snove u njima.

Neću Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje pored jezera
i nedovršene priče o lepim iskustvima.
Dobro znaš da volim da Te slušam.

Neću Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje parkovima
i nedovršene priče o životu.
U tome smo uvek bili dobri!



Ako se sretnemo u nekom novom životu,
neću Ti oprostiti za neostvarena
putovanja u nepoznata mesta
gde su drugačiji ljudi i običaji, lepota i predeli.
Znaš da oboje to volimo!

Neću Ti oprostiti za neodsvirane
pesme na gitari
i neodigrane igre uz pesme
koje su ispevane samo za NAS.
Znaš da bih mogla To dok ne poludim!

A više od svega,
ako se sretnemo u sledećoj reinkarnaciji,
neću Ti oprostiti
VREME kad nismo bili zajedno.
Znaš da nam ga je uvek bilo malo!


Ljiljana Petrović
 
"Šta ako u poslednjim danima života shvatim da sam ostala na pogrešnom mestu onda kada je trebalo ići dalje? Šta ako me je nešto čekalo baš tamo gde me je mrzelo da prodjem? Šta ako bi sve bilo drugačije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku setila prave rečenice, jedinog mogućeg odgovora na postavljeno pitanje? Šta ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nešto što je neizostavno bilo namenjeno meni? Ponekad znate da je vaš život zaista vaš život i čini vam se da mu pripadate. Ponekad, medjutim, jasno znate da je on samo jedan od vaših mogućih života. I svi ovi drugi životi vas peku kao tek narasli plikovi"...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top