Дон
Buduća legenda
- Poruka
- 29.456
Hajde da pokušamo da sagledamo suštinu postojanja tog suda.
Stalno se ukrštaju koplja ovih i onih oko toga da li je taj sud nepristrasan ili je sud za Srbe, jer su Srbi; da li je u okvirima civilizovanih pravnih sistema ili je neka nova inkvizicija; da li je stvoren da zadovolji pravdu i obešteti žrtve balkanskih ratova sa kraja prošlog veka ili da posluži kao instrument zapadnim silama, pre svega USA, za uklanjanje svih onih srpskih političara, vojnih stratega-generala, i intelektualaca, koji su imali petlju i sposobnost da ne dozvole da se Srbiji i srpskom narodu "išpandluje" kičma, i da time postane samo privid države koja vrtoglavo srlja u nestanak, ili da upotrebim omiljenu terminologiju demokrata - samonestajanje.
Špandlovanje - mesarski izraz za vađenje kostiju iz mesa. (pr. autora)
E, pa hajde da sagledamo rad tog suda pa da probamo da donesemo zaključak.
ARŠINI HAŠKOG TRIBUNALA
Poređenje odnosa prema srpskim i hrvatskim zločinima.
Iako zločin nad Srbima u Hrvatskoj nije ni počeo ni završio s Olujom haško tužilaštvo je obradilo samo jedan mali segment iz 1995, čime se ne može dobiti objektivna slika zbivanja i odgovornosti. To tvrdi zagrebački advokat Luka Šušak, čovek koji ima haško iskustvo kao branioc Drage Josipovića i grupe Kupreškić.
On tvrdi da nema pravednog suda bez pravednog tužilaštava, jer sudovi postupaju u okviru onoga šta im tužilaštva ponude.
Šta je tužilaštvo ponudilo sudu, kada su u pitanju hrvatski zločini?
Ono Gotovinu i ostale Hrvate optužuje samo za sektor Jug, u vreme i odmah nakon Oluje, a ni reči nema o sektoru Sever.
Oluja je bila osmišljena jedinstvena akcija, pa zašto onda samo sektor Jug, a i za njega je drastično umanjen broj ubijenih Srba.
Kada se sudi Srbima, tužilaštvo, kao relevantno i bez provere, usvaja tvrdnje oštećene strane. Za Srebrenicu je prihvaćena tvrdnja muslimana o 8.000 ubijenih, dok npr., kada se optužuju Hrvati uzimaju se u obzir samo smrtni listovi, te tako ispada da je jako mali broj Srba ubijen, više kao kolateralna šteta, nego isplanirani zločin.
Tako se za sektor Jug tvrdi da je ubijeno samo 32 Srba.
Samo u Plavnom se zna da je ubijeno najmanje 34, u Golubiću preko 30. Ovaj advokat tvrdi da on zna, a onda bi trebalo i tužilaštvo, kad bi htelo, o preko 225 ubijenih Srba u Gošiću, Varivodama, Mokrom Polju, itd.
Za podizanje optužnica u Hagu moraju biti ispunjena dva osnovna elementa - sistematičnost i rasprostranjenost zločina. Tu treba dodati još dva - vremenski kontinuitet i isti obrazac u činjenju zločina.
Ti elementi se uvek ispunjavaju u suđenju Srbima, dok drugima nikada.
Da ne postavim pitanje, zašto tužilaštvo nije podizalo optužnice za zločine po celoj hrvatskoj zoni još od 1991.
Da podsetimo na neke događaje u kojima su Hrvati izvršili masovne zločine: Zagreb oko 200 Srba, Gospić 120, područje Siska oko 600.
1991. Zapadna Slavonija uništeno 185 srpskih sela, isto područje 1995. Bljesak, pa Maslenica ubijeno 327 Srba, pa Miljevački plato 42, itd.
Izbegava se da se istražuju i napadi na kasarne JNA, u to vreme jedine regularne oružane sile, kako bi se izbegao zaključak ko je počeo rat.
Dalje, i za ovo za šta se sudi, optuženi su samo generali koji su direktno rukovodili akcijom na terenu. Nijedan visoki oficir vojske i policije iz komande u Zagrebu, a o političarima da i ne govorim.
Da zaključim, kada se sudi Hrvatima izbegava se obuhvatiti celina zbivanja, dok se Srbi optužuju za sve od početka političkih podela u SFRJ.
TRETMAN NAD HAŠKIM ZATVORENICIMA
7 mrtvih Srba od izručenja Hagu.
- Gen. Đorđe Đukić pušten usled lošeg zdravstvenog stanja. Na VMA utvrđen karcinom u poodmakloj fazi. Posle mesec dana umro. Haški lekari nisu konstatovali karcinom, mada kažu da je imao redovnu medicinsku negu i preglede. Izem ti lekare.
- Slavko Dokmanović, gradonačelnik Vukovara, izvršio samoubistvo vešanjem o kvaku od vrata.
Njegov advokat Toma Fila je zahtevao od sudskog veća, da se Dokmanović pod hitno uputi na lečenje u psihijatrijsku ustanovu. Godinu dana pre samoubistva njega su posećivali u više navrata beogradski neuropsihijatri i utvrdili totalni poremećaj svesti sa izraženim suicidnim tendencijama. Sud je to zanemario, pravdajući se da je proces pri kraju, pa će posle biti prilike da se leči.
Slavko Dokmanović je dočekao kraj procesa, ali ne i izricanje presude.
- Dr. Milan Kovačević. Pronađen mrtav u ćeliji. Zvanično saopštenje, srčani udar. Kasnije utvrđeno da je umro od pucanja stomačne aorte, da se već ranije žalio na jake stomačne bolove i da je mogao biti spašen jednostavnom hirurškom intervencijom.
Haški tribunal je imao obimnu dokumentaciju o njegovom narušenom zdravlju, ali nije ništa poduzimao po pitanju toga. Kovačević je proživeo nekoliko moždanih i jedan srčani udar prilikom hapšenja i izručenja Hagu, i sud je to znao. Znali su i za aneurizmu (proširenje stomačne aorte), koja je dijagnostikovana, čak, godinu dana pre smrti.
Ostali pritvorenici iz tog paviljona svedoče da je on tražio lekara uveče, te da mu je dežurni lekar konstatovao pokretanje kamena u bubregu i dao mu analgetike. Celu noć je Kovačević urlao od užasnih bolova i molio pomoć. Ostali zatvorenici su, takođe, iz svojih ćelija dozivali stražare, ali niko se nije odazivao. Ujutro je pronađen mrtav.
- Gen. Momir Talić, moj komandant 1992. (Slava mu), pušten zbog narušenog zdravlja. Kratko posle toga preminuo na VMA.
-Slobodan Milošević, pronađen mrtav u svom krevetu, u fazi procesa u kojoj je izvodio dokaze odbrane, čime je, po tvrdnjama eminentnih svetskih pravnih stručnjaka, dobrano poljuljao optužnicu.
Upozoravao je preko svog advokata da mu namerno daju pogrešnu terapiju, koja mu izaziva visok krvni pritisak i tahikardiju. Sa već teško oštećenim srcem, terapija mu uskoro više nije bila potrebna.
- Milan Babić, samoubistvo. Na prevaru nagovoren da svedoči protiv Miloševića, pa je još napravljen "nehotični" propust koji mu je otkrio identitet.
Ne izdržavši pritisak savesti i svestan da je prodao dušu đavolu, a da je za uzvrat prevaren i da ne dobija ništa, nije dugo izdržao. Ubio se.
- Miroslav Deronjić, osuđen, izdržavao kaznu u Švedskoj. Umro pod sumnjivim okolnostima.
Podsetio bih vas i na tretman prema Šešelju, u periodu statusnih konferencija. Na jednoj od tih konferencija Šešelj se žalio da medicinsko osoblje odbija da mu ukaže pomoć, a pukao mu je trbušni mišić, te često prilikom pomeranja zadržava creva rukom. Tek nakon nekoliko njegovih intervencija, predpretresni sudija je naredio da ga operišu i ušiju mu taj mišić.
Dalje, kada je štrajkovao glađu, i već skoro oborio sve rekorde u dužini te "discipline", izašlo se u susret njegovim potpuno opravdanim zahtevima, tek na ozbiljne pretnje iz Rusije. Znači, da nije bilo ruske intervencije, pustili bi ga da umre od gladi.
ODNOS HAGA PREMA ŽRTVAMA
Podsećam na početku ovog dela haške storije, da je taj sud, barem deklarativno, osnovan kako bi svi zločinci bili kažnjeni, a njihove žrtve dobile zadovoljavajuću satisfakciju.
Advokat Branislav Tapušković (prijatelj suda u procesu Milošević), branilac gen. Dragomira Miloševića, komandanta sarajevsko-romanijskog korpusa, u delu izvođenja dokaza za zločine učinjene u Sarajevu, je u cilju prikazivanja kompletne slike o tom gradu za vreme rata, kako bi se dejstvo srpske vojske povezalo sa dejstvima muslimanske, a u cilju stvaranja olakšavajućih okolnosti, naveo koliko je sarajevskih Srba stradalo od strane muslimana.
Na to je, od predsedavajućeg sudije Robinsona, dobio odgovor da to njega uopšte ne interesuje, kao ni nikakve istorijske i sociološke dimenzije stradanja Srba u Sarajevu.
Kada je, insistirajući na istom, advokat Tapušković pokazao fotografije ubijenih Srba u sarajevu, sudija je odbio da ih uvrsti u spis kao dokazni materijal uz reči: "Te fotografije mogu biti interesantne samo za muzej".
Kakav monstruozni, zločinački i bezobrazan pristup žrtvama ratnih zločina, od strane onoga koji je u tom postupku personifikacija te ustanove, stvorene da kažnjava zločince.
EPILOG
Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je rekao da ad hok sudovi, kao što je onaj u Hagu, ne treba da postoje. Izneo je tvrdnje da je taj sud politički, nepravedan i sramotan, što je dokazao oslobađanjem ratnih zločinaca Orića i Haradinaja, kao i izbegavanjem korišćenja dostupnih dokaza za podizanje optužnica protiv drugih strana u ratu, a kasnije se ti dokazi pojavljuju u njihovim memoarima.
Zbog toga Rusija i kaže da neće dozvoliti produženje rada tog suda nakon 2010.
Ja sam svestan činjenice da su nam, što se tiče Haga, mooda u procepu. Ali, ne mogu da razumem zašto se naša država ne bori svim raspoloživim sredstvima da taj sud natera da radi po pravdi.
Sramota je da Rusi reaguju tako oštro, a da naša država ćuti ili u najboljem slučaju blago iskritikuju rad suda u nekom intervjuu za medije.
P.S. Znam da je tekst preobiman, ali koga interesuje pročitaće. Da je bilo kraće, ne bi imalo efekta.
Stalno se ukrštaju koplja ovih i onih oko toga da li je taj sud nepristrasan ili je sud za Srbe, jer su Srbi; da li je u okvirima civilizovanih pravnih sistema ili je neka nova inkvizicija; da li je stvoren da zadovolji pravdu i obešteti žrtve balkanskih ratova sa kraja prošlog veka ili da posluži kao instrument zapadnim silama, pre svega USA, za uklanjanje svih onih srpskih političara, vojnih stratega-generala, i intelektualaca, koji su imali petlju i sposobnost da ne dozvole da se Srbiji i srpskom narodu "išpandluje" kičma, i da time postane samo privid države koja vrtoglavo srlja u nestanak, ili da upotrebim omiljenu terminologiju demokrata - samonestajanje.
Špandlovanje - mesarski izraz za vađenje kostiju iz mesa. (pr. autora)
E, pa hajde da sagledamo rad tog suda pa da probamo da donesemo zaključak.
ARŠINI HAŠKOG TRIBUNALA
Poređenje odnosa prema srpskim i hrvatskim zločinima.
Iako zločin nad Srbima u Hrvatskoj nije ni počeo ni završio s Olujom haško tužilaštvo je obradilo samo jedan mali segment iz 1995, čime se ne može dobiti objektivna slika zbivanja i odgovornosti. To tvrdi zagrebački advokat Luka Šušak, čovek koji ima haško iskustvo kao branioc Drage Josipovića i grupe Kupreškić.
On tvrdi da nema pravednog suda bez pravednog tužilaštava, jer sudovi postupaju u okviru onoga šta im tužilaštva ponude.
Šta je tužilaštvo ponudilo sudu, kada su u pitanju hrvatski zločini?
Ono Gotovinu i ostale Hrvate optužuje samo za sektor Jug, u vreme i odmah nakon Oluje, a ni reči nema o sektoru Sever.
Oluja je bila osmišljena jedinstvena akcija, pa zašto onda samo sektor Jug, a i za njega je drastično umanjen broj ubijenih Srba.
Kada se sudi Srbima, tužilaštvo, kao relevantno i bez provere, usvaja tvrdnje oštećene strane. Za Srebrenicu je prihvaćena tvrdnja muslimana o 8.000 ubijenih, dok npr., kada se optužuju Hrvati uzimaju se u obzir samo smrtni listovi, te tako ispada da je jako mali broj Srba ubijen, više kao kolateralna šteta, nego isplanirani zločin.
Tako se za sektor Jug tvrdi da je ubijeno samo 32 Srba.
Samo u Plavnom se zna da je ubijeno najmanje 34, u Golubiću preko 30. Ovaj advokat tvrdi da on zna, a onda bi trebalo i tužilaštvo, kad bi htelo, o preko 225 ubijenih Srba u Gošiću, Varivodama, Mokrom Polju, itd.
Za podizanje optužnica u Hagu moraju biti ispunjena dva osnovna elementa - sistematičnost i rasprostranjenost zločina. Tu treba dodati još dva - vremenski kontinuitet i isti obrazac u činjenju zločina.
Ti elementi se uvek ispunjavaju u suđenju Srbima, dok drugima nikada.
Da ne postavim pitanje, zašto tužilaštvo nije podizalo optužnice za zločine po celoj hrvatskoj zoni još od 1991.
Da podsetimo na neke događaje u kojima su Hrvati izvršili masovne zločine: Zagreb oko 200 Srba, Gospić 120, područje Siska oko 600.
1991. Zapadna Slavonija uništeno 185 srpskih sela, isto područje 1995. Bljesak, pa Maslenica ubijeno 327 Srba, pa Miljevački plato 42, itd.
Izbegava se da se istražuju i napadi na kasarne JNA, u to vreme jedine regularne oružane sile, kako bi se izbegao zaključak ko je počeo rat.
Dalje, i za ovo za šta se sudi, optuženi su samo generali koji su direktno rukovodili akcijom na terenu. Nijedan visoki oficir vojske i policije iz komande u Zagrebu, a o političarima da i ne govorim.
Da zaključim, kada se sudi Hrvatima izbegava se obuhvatiti celina zbivanja, dok se Srbi optužuju za sve od početka političkih podela u SFRJ.
TRETMAN NAD HAŠKIM ZATVORENICIMA
7 mrtvih Srba od izručenja Hagu.
- Gen. Đorđe Đukić pušten usled lošeg zdravstvenog stanja. Na VMA utvrđen karcinom u poodmakloj fazi. Posle mesec dana umro. Haški lekari nisu konstatovali karcinom, mada kažu da je imao redovnu medicinsku negu i preglede. Izem ti lekare.
- Slavko Dokmanović, gradonačelnik Vukovara, izvršio samoubistvo vešanjem o kvaku od vrata.
Njegov advokat Toma Fila je zahtevao od sudskog veća, da se Dokmanović pod hitno uputi na lečenje u psihijatrijsku ustanovu. Godinu dana pre samoubistva njega su posećivali u više navrata beogradski neuropsihijatri i utvrdili totalni poremećaj svesti sa izraženim suicidnim tendencijama. Sud je to zanemario, pravdajući se da je proces pri kraju, pa će posle biti prilike da se leči.
Slavko Dokmanović je dočekao kraj procesa, ali ne i izricanje presude.
- Dr. Milan Kovačević. Pronađen mrtav u ćeliji. Zvanično saopštenje, srčani udar. Kasnije utvrđeno da je umro od pucanja stomačne aorte, da se već ranije žalio na jake stomačne bolove i da je mogao biti spašen jednostavnom hirurškom intervencijom.
Haški tribunal je imao obimnu dokumentaciju o njegovom narušenom zdravlju, ali nije ništa poduzimao po pitanju toga. Kovačević je proživeo nekoliko moždanih i jedan srčani udar prilikom hapšenja i izručenja Hagu, i sud je to znao. Znali su i za aneurizmu (proširenje stomačne aorte), koja je dijagnostikovana, čak, godinu dana pre smrti.
Ostali pritvorenici iz tog paviljona svedoče da je on tražio lekara uveče, te da mu je dežurni lekar konstatovao pokretanje kamena u bubregu i dao mu analgetike. Celu noć je Kovačević urlao od užasnih bolova i molio pomoć. Ostali zatvorenici su, takođe, iz svojih ćelija dozivali stražare, ali niko se nije odazivao. Ujutro je pronađen mrtav.
- Gen. Momir Talić, moj komandant 1992. (Slava mu), pušten zbog narušenog zdravlja. Kratko posle toga preminuo na VMA.
-Slobodan Milošević, pronađen mrtav u svom krevetu, u fazi procesa u kojoj je izvodio dokaze odbrane, čime je, po tvrdnjama eminentnih svetskih pravnih stručnjaka, dobrano poljuljao optužnicu.
Upozoravao je preko svog advokata da mu namerno daju pogrešnu terapiju, koja mu izaziva visok krvni pritisak i tahikardiju. Sa već teško oštećenim srcem, terapija mu uskoro više nije bila potrebna.
- Milan Babić, samoubistvo. Na prevaru nagovoren da svedoči protiv Miloševića, pa je još napravljen "nehotični" propust koji mu je otkrio identitet.
Ne izdržavši pritisak savesti i svestan da je prodao dušu đavolu, a da je za uzvrat prevaren i da ne dobija ništa, nije dugo izdržao. Ubio se.
- Miroslav Deronjić, osuđen, izdržavao kaznu u Švedskoj. Umro pod sumnjivim okolnostima.
Podsetio bih vas i na tretman prema Šešelju, u periodu statusnih konferencija. Na jednoj od tih konferencija Šešelj se žalio da medicinsko osoblje odbija da mu ukaže pomoć, a pukao mu je trbušni mišić, te često prilikom pomeranja zadržava creva rukom. Tek nakon nekoliko njegovih intervencija, predpretresni sudija je naredio da ga operišu i ušiju mu taj mišić.
Dalje, kada je štrajkovao glađu, i već skoro oborio sve rekorde u dužini te "discipline", izašlo se u susret njegovim potpuno opravdanim zahtevima, tek na ozbiljne pretnje iz Rusije. Znači, da nije bilo ruske intervencije, pustili bi ga da umre od gladi.
ODNOS HAGA PREMA ŽRTVAMA
Podsećam na početku ovog dela haške storije, da je taj sud, barem deklarativno, osnovan kako bi svi zločinci bili kažnjeni, a njihove žrtve dobile zadovoljavajuću satisfakciju.
Advokat Branislav Tapušković (prijatelj suda u procesu Milošević), branilac gen. Dragomira Miloševića, komandanta sarajevsko-romanijskog korpusa, u delu izvođenja dokaza za zločine učinjene u Sarajevu, je u cilju prikazivanja kompletne slike o tom gradu za vreme rata, kako bi se dejstvo srpske vojske povezalo sa dejstvima muslimanske, a u cilju stvaranja olakšavajućih okolnosti, naveo koliko je sarajevskih Srba stradalo od strane muslimana.
Na to je, od predsedavajućeg sudije Robinsona, dobio odgovor da to njega uopšte ne interesuje, kao ni nikakve istorijske i sociološke dimenzije stradanja Srba u Sarajevu.
Kada je, insistirajući na istom, advokat Tapušković pokazao fotografije ubijenih Srba u sarajevu, sudija je odbio da ih uvrsti u spis kao dokazni materijal uz reči: "Te fotografije mogu biti interesantne samo za muzej".
Kakav monstruozni, zločinački i bezobrazan pristup žrtvama ratnih zločina, od strane onoga koji je u tom postupku personifikacija te ustanove, stvorene da kažnjava zločince.
EPILOG
Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je rekao da ad hok sudovi, kao što je onaj u Hagu, ne treba da postoje. Izneo je tvrdnje da je taj sud politički, nepravedan i sramotan, što je dokazao oslobađanjem ratnih zločinaca Orića i Haradinaja, kao i izbegavanjem korišćenja dostupnih dokaza za podizanje optužnica protiv drugih strana u ratu, a kasnije se ti dokazi pojavljuju u njihovim memoarima.
Zbog toga Rusija i kaže da neće dozvoliti produženje rada tog suda nakon 2010.
Ja sam svestan činjenice da su nam, što se tiče Haga, mooda u procepu. Ali, ne mogu da razumem zašto se naša država ne bori svim raspoloživim sredstvima da taj sud natera da radi po pravdi.
Sramota je da Rusi reaguju tako oštro, a da naša država ćuti ili u najboljem slučaju blago iskritikuju rad suda u nekom intervjuu za medije.
P.S. Znam da je tekst preobiman, ali koga interesuje pročitaće. Da je bilo kraće, ne bi imalo efekta.