jomini:
Da uvek su roditelji krivi.
Što se tiče autoriteta, sličan stav nisam niti ću pokazati dokle god su biseri u nekim granicama. ovo gore je vrh i kad onda upozna moj vrh, vratiće se na staro. A onda bih potražio tu družinu...
Recimo da bi bilo i na CNN-u...
Ne izmisljaj, ja to nisam rekla.
Rekla sam da bih JA preispitivala sebe i da bih se JA osecala krivom bez obzira sto to nista ne moze da promeni i sto u to verovatno ne bih ni mogla da proniknem sve i da jeste tako...
Kao sto osecam krivicu i za mnoge druge stvari u zivotu, a verovatno ne bi trebalo.
I verujem da bih procitala sve na tu temu sto mi padne pod ruku.
Moj racionalni izbor bi bio prihvatanje, ali verujem da bi mi trebalo malo vremena da izistinski, u srcu prihvatim i naviknem se na homosexualno opredeljenje svog deteta.
A sto se tvog misljenja tice, smesno je misliti da ce se neko promeniti samo zbog tvog neodobravanja...da, kako da ne...
Samo se pitam kako nekim ljudima nije smesna recenica "ne prihvatam da si
takav"...kao da nesto zavisi od vaseg (ne)prihvatanja...
Ja kontam da je potrebna ogromna hrabrost:
-prvo da to covek spozna u sebi
-zatim da prihvati posledice koje idu sa tim (ne verujem ni da njima to sto nece imati potomstvo pada lako)
-i na kraju obelodani svoje sexualno opredeljenje razlicito od opsteprihvacenog i suoci se i sa posledicama osude okoline
i tu hrabrost cenim, ma o kome da se radi.
Kao i slobodu izbora. Svoju i tudju.