Šarplaninac

minif2.jpg
 
Da, u poslednje vreme mu noge idu malo prema unutra to je zbog starsoti i tezine (pre dve godine je imao 75 kg, sad ima 65),a sto se tice glave zato ga ja zovem moj glavonja. :D
Evo ga moj debeljuca
c36eb5b5-d0a2-46f9-8d26-04d076cf7a3d.jpg

Njegova mama nije imala pedigre tako da nema ni on,a otac mu je jedno vreme bio prvak Srbije,ali nazalost neznam njegovo poreklo. :(
Ali kakav god je meni je on najlepsi i najbolji! :)
 
Da, u poslednje vreme mu noge idu malo prema unutra to je zbog starsoti i tezine (pre dve godine je imao 75 kg, sad ima 65),a sto se tice glave zato ga ja zovem moj glavonja. :D
Evo ga moj debeljuca
c36eb5b5-d0a2-46f9-8d26-04d076cf7a3d.jpg

Njegova mama nije imala pedigre tako da nema ni on,a otac mu je jedno vreme bio prvak Srbije,ali nazalost neznam njegovo poreklo. :(
Ali kakav god je meni je on najlepsi i najbolji! :)

eto ona je imala sarplaninca od skoro 80 kila a meni ne veruju da moze da ima toliku kilazu...
 
Pele.L.


Vide li ti igde moj post u Crnim Nem. ovcarima....ne,jer ga ni nema,jer neznam niti se interesujem za njih,
a koliko vidim ti se bas dosta dobro razumes izgleda u sve pasmine,svaka cast strucnjace.

@Jela i Lola
"Ali kakav god je meni je on najlepsi i najbolji!"

Svaka cast za ovo,jedan iskren i pun ljubavi odgovor.
Pozdravljam
minidbn0339.jpg

minidbn0372.jpg

minidbn0385a.jpg

minidbn0361.jpg

minidsc0451.jpg
 
STANDARD RASE

Jugoslovenski Ovcarski Pas - Sarplaninac

Standard br. 41
Chien de berger Yougoslave de Charplanina

Klasifikacija FCI: grupa II
Sekcija - Pinceri i snauceri, molosi i svajcarski pastirski psi
2. Molosi
2.2. Tip planinskih pasa bez radnog ispita


Istorijat
Sarplaninski ovcarski pas je jugoslovenski pas koji se gaji od davnina u svim jugoistocnim planinskim podrucjima Jugoslavije. Najbrojniji bio je na podrucju Sarplanine, po kojoj i nosi ime, a sada se gaji u citavoj Jugoslaviji. Ova rasa je registrovana kod FCI 1939. godine pod brojem 41 i imenom Ilirski ovcar. Godine 1957. na predlog JKS, FCI je usvojio izmenu imena Ilirski ovcar u Jugoslovenski ovcarski pas - Sarplaninac. Poreklo sarplaninca moze se samo nagadjati. Verovatno je u jednom ili vise navrata u migracijama naroda iz Azije dosao u Evropu i na Balkansko poluostrvo, zajedno sa stokom koju su ti narodi gonili. Zadrzao se u osnovnom tipu samo u onim podrucjima, gde je ovcarstvo ekstenzivnog tipa jos uvek zastupljeno u velikoj meri i gde ovaj pas jos i danas sluzi kao ovcar i branilac stada od divljih zveri.



Opsti izgled i osobine
Opsti izgled:
Snazan, dobro povezan pas, iznad srednjeg rasta, u celini skladne gradje. Prekriven je dugom, gustom i dosta grubom dlakom, sto daje utisak zbijene gradje tela. Snazne konstitucije, mirnog temperamenta, dobrocudan ali vrlo ostar pas. Odan svom gospodaru i nepodmitljiv.
Visina:
Visina grebena muzjaka iznosi prosecno 62 cm, a kuje prosecno 58 cm. Pozeljni su visi psi. Psi ispod 56 cm i kuje ispod 54 cm iskljucuju se od pozitivne ocene. prosecna tezina odraslog psa u radnoj kondiciji iznosi 35-45 kg, a kuje 30-40 kg.
Duzina:
Trup nesto duzi od visine grebena (u muzjaka za 8-10%, a u kuja za 10-12% visine grebena).

Glava
Opis:
Glava je srazmerna velicini tela i iznosi oko 25 cm (ili oko 40% visine grebena). Lobanjski deo glave je nesto duzi od njuske i cini u proseku 58%, odnosno 42% ukupne duzine glave. U kuje je njuska nesto duza (57%:43%). Gledana iz profila, linija cela je blago ispupcena, a njuska ravna, medjusobno obe linije su blago konvergentne.
Lobanja:
Celo (lobanjski deo glave) je suvo, siroko, srednja ceona linija izrazena, gledano odozgo i sa strane celo blago ispupceno i zaobljeno. Ocni lukovi slabo izrazeni. Potiljacno ispupcenje nije izrazeno.
Stop:
Prelaz izmedju lobanjskog i licnog dela glave je slabo izrazen.
Njuska:
Kraca od lobanjskog dela, u osnovi siroka i duboka, postepeno se i blago suzava prema vrhu. Nosnik je prav i sirok, profil donje vilice iz kosog luka prelazi u ravnoj liniju, koja je divergentna.
Nos:
Sirok i crno pigmentisan.
Usne:
Srednje debljine, priljubljene, a gornja neznatno prelazi donju. Uglovi usana zatvoreni, bez zvala.
Zubalo:
Makazasto i potpuno.
Oci:
Bademastog oblika, ni buljave, ni upale, tamno ili svetlo kestenjaste boje, smirenog su, ali prodornog i neustrasivog izraza. Ocni kapci, kao i sve vidljive sluzokoze, crno su pigmentisani.
Usi:
Usadjene u visini zamisljene linije koja spaja vrh nosa i unutrasnji ocni ugao, ili su neznatno nize usadjene, oborene i uz glavu nosene, u obliku slova"V", srednje duge I dopiru do unutrasnjeg ocnog ugla iste strane, prekrivene kratkom, gustom dlakom.



Vrat
Profil:
Gornja profilna linija vrata u gornjem delu vrata je blago ispupcena ili ravna, a donja je ravna. Vrat je srednje dug. Zbog guste dlake izgleda kraci, dubok, sirok i misicav, sa glavom i trupom dobro povezana i bez naglih prelaza. Vrat je blago uzdignut u odnosu na liniju ledja. Koza je pripijena - bez podgusnjaka (fanona). Dlaka je gusta, duga i ostra, na prelazu glave u vrat obrazuje izrazitu ogrlicu, sto prividno povecava sirinu i dubinu ovog dela glave.

Trup
Izgled u celini:
Gornja linija trupa je ravna ili se blago spusta od grebena prema sapima. Kod pasa odgajenih u planinama tolerise se i neznatna nadgradjenost, iako ona nije pozeljna. Trup je nesto duzi od visine.
Greben:
Blago izrazen i sirok. Povezanost vrata i grebena cvrsta, a prelaz blag.
Ledja:
Prava i siroka, ne suvise duga. Slabinski deo kraci, sirok i misicav.
Sapi:
Srednje duge, koso unatrag polozene, siroke i dobro obrasle misicima.
Grudni kos:
Grudi su duboke, a njihova donja ivica dopire najmanje do lakta, srednje su duge, sa blago zaobljenim rebrima. Prsa su siroka i misicava. Obim grudnog kosa treba da je najmanje 20% veci od visine grebena.
Trbuh:
Pribran, misicav. Donja linija trbuha blago se penje prema zadnjem delu. Slabine relativno kratke i naznacenih prelaza.

Rep:
Dug i dopire najmanje do skocnog zgloba. Linija sapi nastavlja se gronjom linijom repa bez naglih prelaza. Rep je u osnovi snazan i postepeno se stanjuje prema vrhu. Odlakan je gustom i na donjem delu dugom dlakom, koja ga cini kitnjastim. Rep je sabljast u akciji vise u afektu iznad ledjne linije, podignut i u luku povijen.


Prednje noge
Izgled:
Posmatrano u celini, prednje noge su pravilnih stavova, skladne u odnosu na trup, a visina lakta iznosi oko 55% visine grebena. Pojedini delovi prednjih nogu u skladnim su odnosima jedan prema drugom i sa trupom posmatrani, u celini.
Plecka:
Dovoljno duga i siroka, dobro je povezana sa grudnim kosem, balgo je ukosena i sa horizontalom zaklapa ugao od 65 stepeni. Nadlaktica misicava, od plecki polozenija, zaklapa ugao sa horizontalom oko 55 stepeni. Lakatni ugao (izmedju nadlaktice i podlaktice) iznosi oko 145 stepeni. Lakat sirok, pravilno postavljen, neznatno udaljen od grudnog kosa.
Podlaktica:
Okomita, snaznih kostiju, misicava, duga i na zadnjoj strani ukrasena dugom dlakom - zastavicama. Zglob saplja sirok, dubok sa blago izrazenim prelazima.
Dosaplje:
Blago ukoseno, snazno i siroko.
Sape:
Snazne, izbocenih cvrsto pripijenih prstiju, kasikastog oblika. Nokti tamno pigmentisani, cvrsti, jagodice i tabani tamno do crno pigmentisani, cvrsti, ali elasticni.

Zadnje noge
Izgled:
Stavovi zadnjih nogu gledani od pozadi pravilni i nesto siri od prednjih nogu. Gledano sa strane stavovi su takodje pravilni a uglovi dovoljno zatvoreni. Butina je misicava, snazno zaobljene muskulature, koso polozena i zaklapa sa horizontalom slican ugao kao i plecka. koleni ugao je nesto otvoreniji od ramenog (iznosi oko 125 stepeni). Koleno cvrsto i siroko. Potkolenica koso postavljena, snazna, sa dovoljno dubokom muskulaturom i sa izrazitim zastavicama.
Skocni zglob:
Sirok je i dosta otvoren (ugao oko 130 stepeni).
Zadnje dosaplje:
Snazno, nesto strmije od prednjeg, zaperci se retko srecu, a treba ih uklanjati.

Hod
Korak izdasan, dug i lak. Najradije se krece u srednje dugom ali vosokom kasu. U galopu je nesto tezi, ali sa dugim i izdasnim skokovima.

Koza
Srednje debela, elasticna, uz telo i pojedine delove dobro pripijena, bez nabora. Sve vidljive sluzokoze crno ili tamno pigmentisane.


Dlaka
Glava, usi i prednji delovi nogu obrasli su kratkom dlakom. Vrat, trup, kao i zadnji delovi ekstremiteta i rep pokriveni su dugom, nesto grubljom i skoro pravom dlakom. Ispod duge dlake nalazi se kraca, finija, vrlo gusta i obilna poddlaka. Duzina dlake na grebenu iznosi 10-12 cm, a ne sme da bude kraca od 7 cm.


Boja
Pas je jednobojan. Dozvoljene su sve nijanse boja od belog do tamnomrkog, skoro crnog. Najpozeljnija je sivozelena i tamnosiva boja. Sarenilo nije dozvoljeno. Kod pigmentiranih pasa dozvoljene su ali nepozeljne male bele oznake - belege na prsima i prstima. Kod svih pigmentiranih pasa osnovna boja najvise je izrazena na gornjim delovima glave, vrata i trupa. U donjim delovima boja (pigment) postepeno slabi i prelazi u donjim delovima nogu u svetliji (prljavo sivi, odnosno zuckasti) pigment. Ovi prelazi u svetlije boje ne smeju da budu oiviceni i da daju utisak sarenila.



Tezina
Tezina muzjaka u radnoj kondiciji treba da iznosi 35-45 kg, a kuja oko 30-40 kg.



Mane
Lakse:
Nedovoljno izrazena sirina lobanjskog dela glave, nezto duzi licni deo glave, slabije razvijene celjusti, nedovoljno izrazena sirina i dubina grudi, pljosnata ili suvise zaobljena rebra, manje izrazeni nepravilni stavovi nogu, nesto kraca dlaka (pri cemu su zastavice ipak dobro izrazene), bele belege na prsima i sapama, malo skracenje repa, zecije sape, kao i ostale lakse telesne mane.
Teze:
Preduga (siljasta) njuska, jako izrazen stop, visoko usadjene i nedovoljno preklopljene usi, kljestasto zubalo, sedlasta ledja, nosenje repa u stranu, limfaticna konstitucija, kao i sve teze telesne mane.
Diskvalifikacione:
Nedostatak premolara, velika nesrazmera duzine i visine, nedovoljna visina grebena, nedovoljna duzina dlake (ispod 7 cm), pojava sarenila, tigravost, depigmentacija vidljivih sluzokoza i ociju, degenerativne pojave - brahignatija i prognatija, izraziti O i X stavovi nogu, urodjeno kratak rep ili bezrepost, jako ulegnuta ledja i druge degenerativne pojave.

Izvoli,standard,i uputi me gde stoji da imaju 80kg.??
 
utvar niko te nije napadao sam si negirao ono sto sam rekao a to je da sarplaninac moze da ima 80 kila...

I dalje stojim za tim,ne zato sto standard tako kaze,vec iz razloga sto je kod mene u dvoristu i na imanju proslo vise od 15god. rada sa Sarcima (ili se varam posto nisam imao tako teske,limfaticne jedinke.Verovatno sam bio zajeb## za rasu :eek:). Hvala sto si mi pomogao da uvidim stvarnost,struchnjace.
 
I dalje stojim za tim,ne zato sto standard tako kaze,vec iz razloga sto je kod mene u dvoristu i na imanju proslo vise od 15god. rada sa Sarcima (ili se varam posto nisam imao tako teske,limfaticne jedinke.Verovatno sam bio zajeb## za rasu :eek:). Hvala sto si mi pomogao da uvidim stvarnost,struchnjace.

nema na cemu pomazem uvek kad god mogu eto sad znas sarac moze da ima i preko 70 kila lagano pa cak i 80 eto toliko od mene...
 
Ja nisam citala temu od pocetka ja sam htela samo da predstavim mog Dina.To sto sam rekla za tezinu to je zbog toga sto sam ti objasnjvala kako mu stoje noge.A on je dosta visok pa zato mora da bude i tezak.To sto je karateristicno za rasu da imaju do 45 kg,a Dino ima 65 ja za to nisam kriva.Nemogu da mu nedam da jede 2 meseca da bi on imao 45 kg.To sto neki pricaju da je to kvarenje rase da su oni psi srenje velicine za to nismo mi krivi koji imamo velike pse.Nismo ga mi pravili od gline,a i nije kupljen da bi isao po takmicenjima nego iz cisog zadovoljsta jer ja volim pse.Necu sad ovde da se mesam,ali necu reci da ima 45 kg kad ima 65.Evo pogledajte koliki je
787391bd-8ef4-4759-b015-5b45df432bfb.jpg

Jos mi je lepsi sto je tako velik :D
 
ok utvar standard je drugo Crni Nemacki Ovcar u standard ima od 35 do 40 a moj pas ima 47 kila vec sa skoro 9 meseci a imace preko 50 kad poraste tako i sarac nebih mogao da zamislim sarca od 35 ili 40 kila sem ako nije zakrzljao kojeg god sarplaninca da sam video imali su minimum 60 kila a visina im je bila preko 65cm....eto toliko od mene
 
Hacim Rizvani iz Djurdjevista, sela na zapadnoj padini Sare, pamti jedno hladno i maglovito februarsko jutro 1976, kao dan svog ponovnog rodjenja.
Ovog cobanina i njegovo stado u planini je uvek pratila Meca, snazna, iskusna kerusa koja je imala vise obracuna s vukovima, i za coveka i za stoku najvece neprijatelje na Sari. S njima su bili i Murdzo i Karaman, takodje cistokrvni Sarplaninci.
Psi su povremeno dizali njuske uvis kao da u vazduhu traze neki samo njima poznati miris. Stado od 250 ovaca predvodila su dva jaka ovna krupnih rogova, koji su odjednom poceli da nervozno tresu glavom.
- Znao sam da nesto nije u redu - prica Hacim Rizvani – i nisam zeleo da idemo dalje. Digao sam ruku i time psima dao znak sa zaustave stado.
Inace, Hacimovi psi su tako uvezbani da nepogresivo znaju sta znaci svaki pokret gospodara: da li je podigao levu ili desnu ruku, da li je uspravljena ili polozena.
Na njegovu zapovest bez reci, Meca, Murdzo I Karaman zalajase i krenuse da zbijaju stado.
- Iskusna Meca je brzo dotrcala i legla kraj mojih nogu – seca se Hacim.
Polozila je glavu na prednje sape, ali njen prodorni pogled bio je uperen ka stadu. Ovce su blejale i zbijale se spustivsi glave. Kazu da se one tako ponasaju kad su ljubomorne, kad imaju jagnjad, ali ja sam znao da je sad druga nevolja. Psi su se ubrzo oglasili zavijanjem, ali samo nakratko, pa uznemireno potrcali tamo-amo. Predvodjene ovnovima, ovce su, odjednom kao veliki beli oblak, pocele da jure pored mene i psi nisu mogli da ih zaustave. Tada je odjeknuo prvi jeziv urlik, a onda otegnuto zavijanje:shvatio sam da nas je napao copor gladnih vukova. Znao sam takodje da Meci, Murdzi I Karamanu pretstoji borba na zivot i smrt. Jer, vuk je nekad lukaviji od lisice. Kad je gladan, moze vrlo brzo da zakolje i dvadeset ovaca i da im samo ispije krv.
Ali, Hacim nije ni slutio da ce isam da se bori na zivot i smrt.
Osetivsi da lako moze da se domogne plena, jedan krupan vuk istrcao je iz sume i potrcao za ovcama. Medjutim, kad je ugledao coveka zaostalog iza stada, ustremio se na njega.
Kao u groznici, cobanin je u pocetku pokusavao da stapom drzi kurjaka na odstojanju. Uporna igladna zver ipak je uspela da ga nekoliko puta zgrabi za desnu ruku u kojoj je drzao pastirski stap. Ona je ubrzo pomodrela i pocela da otice. Naglo je gubio snagu, od bola mu se mutilo u glavi. Pao je krvareci. Uzalud je pokusavao da se pridigne. "Ovo je kraj", pomislio je.
Istog trenutka, gotovo na ivici svesti, ugledao je kako prema njemu munjevito juri nesto krupno, sivo. Jos jedan vuk, obuze ga jeza.
Bila je to, medjutim, kerusa Meca. Osetila je da je njen gospodar u zivotnoj opasnosti i sad je hitala da mu pomogne.
- Trcala je oko vuka – uzbudjeno nastavlja Hacim – birajuci najbolji trenutak za napad. A kad se kurjak opet ustremio na mene i kad sam ponovo gledao smrti u oci, Mecino veliko telo izvilo se u luk i ona je neustrasivo zarila zube u vucji vrat. Zver je bolno zaurlala vrteci s u krug i pokusavajuci da sa sebe strese Mecu. Odjednom, tu su se stvorili Murdzo i Karaman da bi se, posle kratkog rezanja, hrabro bacili na vuka. U tom kolopletu od cetiri snazne, ljutite zivotinje, vuk je uspeo da zubima zakaci Murdza i on je pao pored mene pogledavsi me poslednji put. Iz njegovog rasparanog vrata sikljala je krv.
- Za to vreme Meca je, uz Karamanovu pomoc, nastavila da se bori, sve dok zajednicki nisu savladali krvozednog napadaca. Stado i gospodar jos jednom su odbranjeni i spaseni.
 
Josh jedna istinita prichica..........

…Kad noc padne u planini Ljus i Zoja vrede koliko dva naoruzana voda. Zivot sam proveo sa stadom i sarplanincima. Ni ovce ne vole da su bez njih. Dobar ovcarski pas procenjuje se, mislim, koliko pola stada. Ja Zoju i Ljusa ne bih dao za celo stado. Ovce cu nekako da zapatim, ali dobrog sarplaninca ne mozes naci. Bar ne tako lako, kako se misli. I od, da kazemo tako, dobrih roditelja ispadne los potomak. Tako je i sa psima. Ja mislim da tek uz stado sarplaninac postaje dobar ovcar. A potrebno je mnogo toga da se stekne.
Hteli su, pre nekoliko godina, da naprave u Dragasu farmu sarplaninaca. Hteli, a nije islo. Da su me pitali, ja bih im ispricao ovu pricu o Zoji i Ljusu. Mozda je to prica i o mom zivotu. Pa, najlepse godine prosle su mi uz stado i pse. Valjda bi me razumeli.
Pored Ljusa i Zoje imam jos jednog psa. Ali, on nije njihova soja. Jeste Sarplaninac, izgledom I rodom. Covek bi se lako prevario. Medjutim, kad sam u planini, mesecima, onda se vidi ko je ko. Tamo se zna red. Recimo, dok veceram ni Ljus ni Zoja ne prilaze. Oni su sa ovcama. Jer, dok oni jedu, ja pazim na ovce. Neko uvek mora biti kraj stada. Cim pas gleda u tudji tanjir, nije sarplaninac i, nije vise moj pas. To je moja « mera », kad procenjujem.
Kazem, sarplanincu treba stado da bi postao dobar ovcar. I treba mu - sloboda. Ljus i Zoja ni minuta nisu bili pod krovom ili zatvoreni. Godine su proveli trceci oko stada. Kad ovca zasepa, nikad je ne ostavljaju. Noc provedu sa njom, cuvaju je. Ako vezete sarplaninca, on ne raste. On poraste i do metar, samo kad je slobodan...Jednom u planini, naidje kraj stada meni nepoznat covek. Dok je prilazio Ljus skoci na njega. On poce da vice. Dodjem i oslobodim ga. Tek onda se razbesneo. Uzeo da me grdi sto ne pazim na psa, mogao je veli, da ga osakati. Psovao je i razmahnuo rukom.
Samo toliko je mogao jer Ljus se, i bez moje komande, nasao na njemu. Oborio ga, prikovao za zemlju. Nikad takvog Ljusa nisam video! Pridjem ponovo, Ljusu nista ne govorim. Pretresem coveka i bude mi sumnjivo. Ostavim stado Ljusu i krenemo u miliciju. Posle se ispostavilo da je begunac, hteo preko granice.
Ipak, najteza proba je kurjak. Cini mi se da bez copora, ni Ljus ni Zoja ne bi bili ono sto jesu. Ljus je bio tek stasao kad su jedne noci naisli kurjaci. Spavao sam sa ovcama. Bilo je hladno. Probudim se na vreme, ali sta vredi. Nisam smeo ni da maknem. Pomislim, obruka se Ljus, ni da se oglasi, kukavica, izdalo ga seme. Sta cu sad?! Nisam kletvu ni zavrsio, kad se stustio na prvog…Kao da se planina strovalila. Te noci je Ljus prekalo svog prvog kurjaka. Postao je ovcar…
Ja mislim da je dobar ovcarski pas pametan koliko i covek. Ponekad se, prosto, zacudim i – uplasim. Gore, u planini kad si sam, drukcije sve izgleda.
Zoja, recimo, nikad nije napustala stado. Samo jednom me je ostavila. Bila je skotna, nabreklih grudi. Otisla je gore, u stene. Tek kad je dosla noc, pomislio sam koliko sam bez nje nejak. Mislio sam na nju dugo. Nije, kazem u sebi, ni njoj lako. I ona je sama. A copor oseti kad nema psa kraj stada. Te noci poklali su mi nekoliko ovaca. Ni puska nije pomogla. Nisam nista video. Cuo sam samo kako kolju.
Sutradan se pojavila Zoja. Obisla stado, kao po navici, i zastala. Ucinilo mi se da je pognula glavu. Prisao sam, pogaldio je… Dugo smo tako stajali. Onda sam pomuzao ovcu i ponudio joj. Malo je jela i vratila se u planinu. Posao sam za njom…
Kazem, Zoja i Ljus su mi kao leva i desna ruka. Nikad sarplaninca nisam prodao. Jednom sam dao, kad su iz opstine trazili da poklone nekom. Ni sad ne znam da li je to bio pravi ovcar ili od onih koji lice na sarplanince. Odvojio se od stada pre vremena…
(Ovu pricu o sarplanincima pricao mi je pedeset jednogodisnji Safet Becirovski)
 
to sto je na,restelici...to je "Deltari Ilir".
sarplaninac je ,ipak drugo.
PS. "korap" je sada u NP. a ne na Restelici. I molim te,nemoj vise pisati nekakve gluposti o psima,a koje si cuo ili nacuo, od tebi slicnih ljudi. I veruj mi,"kardjo ipak ne stancuje stenad,",ali kupiti jedno stene sa Kosova....i to jos za te pare....ajde molim te,bajke su na ,drugom topic-u.


Citam temu pa rekoh da se i ja malo javim i kazem koju.Ima zanimljivih i poucnih stvari.

Imam pitanje.

Ovde se pominje pas korap i neki kardjo koji ne stancuje stenad.Da li se radi o zabuni ili o istim psima ili ili?

Hvala.
 

Back
Top