Romantična tema, koje više nema...

Kap vode na raspucalim usnama,
u očima prijeteća erupcija sreće.
Na rukama svileni jastučić ljubavi
u grudima ples čarobnih emocija.

Na prstima hodam divnim stazama
posutim pahuljama kristalne čistoće.,
nešto toplo tjera me idili života
osjećam dodir ruke u svojoj ruci.

Svaki novi ponosni korak
i sve bliže smo svjetlu raskošne glazbe.
Jedan pogled sve govori u trenu
blistavu auru stvori čarobni osmijeh.

Ponosni isčekujemo zapise sudbine.
juliaroberts-1.jpg
 
Ima nešto .... divno u ljudima.....

Ima nešto divno
u ljudima
riječima nikad opisano
što me tjera samo naprijed.
Ne nalazih to nešto
u svim običnim prolaznicima
vremena.
Ponekad to biva samo igra
znatiželje i stvarnosti nažalost.

Igra me na sreću
iznenadi
donese dašak ljudskosti
ispuni moje napola puno
srce, koje traži
razlikuje, uspoređuje.

Nema konačnosti u igri
izmjenjuju se dani i noći
tuga i veselje
uistinu........

Ima nešto divno u ljudima.....
svetionik-1.gif
 
Ponekad samo zastanem pred stihom
da oslušnem
kojom istinom odzvanja.
Ubrzo nastavljam zvonkim korakom
dodirivati slovo po slovo.
Tu i tamo dotaknem snove
Pojedini mi se svide.
U takvima živim duže
... kroz uspomenu...
S vremena na vrijeme
zaljubim se u vjetrove neke priče
... dok ne utihnu...
A onda čekam njihov novi ciklus.
Piskaram ponešto
čekajući da mi ponestane tinte.
I smijem se.
Ehom se širi moj smijeh
do srca kojeg volim.
1d92a4d10f.gif
 


Vreme jednog dana necemo imati vise
da putujemo svetom, putnika dva srece zedna.
Slapovi bele pene zaklokotace tise
i zakoracicemo u susret gustoj tami
i noc ce doci sudnja za nas sto nismo krivi
za nas koji smo sebi vec presudili sami
jer smo ljubavi hteli, hteli mnogo vise
nego sto su je nama doneli nasi dani.

U paprati nespokojstva nasa se sakrila sreca
snegovi su je onda pokrili gusti i legli
a mi smo isli puteljkom sto rasputnici vodi
uvalom skliskom i strmom grbili snove i pleca
i ispravljali ih odmah s tugom od bola cednom
verujuci da mora ta sreca da se rodi.

Smesili nam se jedni i koreli nas drugi
a mi smo uporno svica trazili u ovoj tami
i videli smo oci koje nas gledaju blago
i podsmeh koji nas tuce kroz konce ledene kise
i nismo bili sami

i nismo bili sami
jer onih koji vole uvek je mnogo vise.

Mira Aleckovic
7058893-md.jpg
 
9-1-1.gif

Kao fizičku nelagodnost negdje u sebi - crnu prugu koja s vremena na vrijeme, za sekundu - dvije presječe grudi na dvoje i zaboli silno - dječak je ponio sjećanje na to mjesto.

U jednom od takvih trenutaka, on je došao na misao da bi se oslobodio od nelagodnosti kad bi zbrisao onu skelu na dalekoj Drini, kod koje se bjeda i svaka nezgoda kupe i talože bez prestanka, time što bi premostio strme obale i zlu vodu među njima, sastavio dva kraja druma koji je tu prekinut i tako zauvjek i sigurno vezao Bosnu sa Istokom, mjesto svoga porjekla sa mjestima svoga života.
(Na Drini ćuprija)
 



Idem slobodno,
niko mi nije odneo,
da ljubim, tuznu moc.
Rasirim ruke, ali ne u zore
nego u more i noc.

Osmehom ulazim, stig'o ma kud,
u tuzne i bolne jave.
Kad volim, meni i gresi svud
nebesa pletu,
oko radosno pognute glave.

Ostavljam bolnim osmehom san,
da prodje i ode i mre.
Ljubav je put beskrajan
na kom je dozvoljeno sve.

Ne zalim ni tebe ni sebe ja,
i smesim se na daljine.
Umor mi samo u ocima sja,
i sve sto istem od tebe
to je: casak-dva
tisine, tisine.

Milos Crnjanski
Orange_Sky_by_digital_creature.jpg
 
Zelim Vam
pahulje na rukavicama!
Zelim Vam
kesten u dzepu!
Zelim Vam
pticu na dlanu!
Zelim Vam
polje pod nogama!
Zelim Vam
nebo u mislima!
Zelim Vam
pogled niz planinu!
Zelim Vam
zvezde u prozoru!
Zelim Vam
sumu pred vratima!
Zelim Vam
rodu na odzaku!
Zelim Vam
pismo u rukama!
Zelim Vam
pesmu na usnama!
Zelim Vam
jabuku na jastuku!
Zelim Vam
izvor u gutljaju!
Zelim Vam
srecan put!
Zelim Vam
dobro more, dobar vetar i dobar pocetak!
Champagne.jpg
 

Možda čovek ponekad izgubi sve što mu je drago i oseti se napušten. Sam, sasvim sam.
Možda se ponekad razočaraš u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe) i kao ptica bez gnezda tražiš utočište pod tuđim krovom.
Možda ponekad, ali jednom sigurno, ispreči će se neko pred tobom, neko preko koga ne možeš tako preći, pogledati ga preko ramena.
Jednom, sigurno shvatićeš da nekog duboko voliš.

E. Hemingway
 

Gradim Oazu, Oku Nevidljivo Zdanje
Okruženu zelenilom, vodom što žubori
Riznicu Ljubavi što čuva Znanje
Riječima što teku dok Srce govori.

Tu Cvijeće anđeoski pjeva...
A Travka se giba kao struna violine
Sa sunčanoga Neba Munja sijeva
Miris se širi...koje li Miline...

Leptiri krilcima Lahor šire...
Janje i vuk pogledom se mire...
Svaki Kamen...Grumen Mali...
Svjetli kao Svjetionik na hridi
Sve što diše Životom se hvali
Tijelo je Hram...darovano Ruho
Nitko se ničega ne stidi.

Taj bajkoviti prizor...Oaza od Snova,
Od Misli, od Želja i svakojakih Čuda
Podijelit ću sa svima...
Samo...što neki će reći;
Gle, još jedna na Svijetu ovome
Pjesnička glava luda...

I uprkos svemu
Travka će razigrano rasti...
Voda će dalje žuboravo teči...
Ovdje i kamenje baršunasto će cvasti...
Oaza od Snova...Ima još mnogo...
Mnogo toga za reći...
akvarij4we.jpg

izvor-net
 
Nema me više u tvojim molitvama, više me putem ne prate
a noć mi preti, ponoć i pusta tama
kad me se samo dohvate.
Više me ne voliš
kad se vračam nisi budna
ne gori
gasne naša zvezda ćudna
lažna bezvezna stvar.
Daleko putujem, vetar nudi neke rime
kupujem
pristaju uz tvoje ime
dva tri stiha na dan.
Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš
plaši me koga pominješ
i sve si dalja, a sve mi bliža bivaš
kao da opet poćinje.
Ali me ne voliš
to se uvek drugom desi...
govoriš
ali više ne znam gde si,
da li neko to zna.
Što sam uradio, kakva tužna humoreska
gradio, ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

B
Da li je ova prica samo meni romanticna
2 3
Odgovora
56
Pregleda
856
*pustinjakinja
*pustinjakinja

Back
Top