Romantična tema, koje više nema...

BUBAM-1.gif
 
Romantichna tema, koje ima....pozdrav Maho:bye:



Mostovi

Most je najvaznija rec u Novom Sadu.

Sta kazemo kad kazemo 'most'?

Nesto obicno, kao 'Dobar dan'.
Nesto jednostavno, kao otici i vratiti se istim putem.
Nesto carobno, kao hodati po vodi.
Nesto cuveno, kao 'Ne diraj u moje krugove'.
Nesto neprolazno, kao ta rec.

Kako kazemo rec 'most'?

Tako sto spustimo pogled na Liman,
pa ga dignemo ka Majuru,
tiho da se ne pomere jablanovi kraj Djackog,
ni platani kojih vise nema u maloj Futoskoj.
Sto se setimo onog koji nas je prvi preveo preko,
kad je jedini put ispod bilo plavo.
Sto uzdahnemo kao kad nas zaboli,
pa odahnemo, kao kad bol prodje.

Kome nikad ne kazemo rec 'most'?

Onima koji nikad nisu zaspali na jednoj,
a probudili se na drugoj obali.
Onima koji ga nisu pravili od vrbovog pruta,
igrali se 'laste-prolaste' izmedju Telepa i Ribnjaka.
Onima koji nemaju nikoga koga vise nema.

Sta se krije ispod mosta?

Potonule imperije i trule carevine,
usnuli zaledjeni sa blagoslovom na celu,
skoljke u kojima se jos cuje kako Bic Bozji siba Panonsko more.

Ciji je most?

Onih koji su rodjeni na obalama,
svejedno kojim...
Pod jednim uslovom.
Da su bar jednom presli preko mosta.
Bilo kojeg...

Kako se pravi most?

Od sna.
Ko ne veruje,
neka proba.

Zagorka Radovic
 
Zašto volim proleće ?

Zbog lala u mom vrtu ...

Zbog pčela koje krstare mirisnim cvetovima...

Zbog jezerceta u kome se mogu ogledati...

Zbog jutranje rose ....

Zbog rascvetalog voća...

Zbog plovki u bari na kraju grada...

Zbog rađanja novih ljubavi...

Zbog šetnji mirisnim parkovima...

Zbog snage zelenih polja...

Zbog crvenog cveta ...

Zbog , zeleno , volim te zimzeleno....

Zbog plavo volim te bezglavo...

Zbog moje trešnje i kajsije...

Zbog , žuto, volim te nadahnuto...

SREĆNO VAM PROLEĆE !

springyj7.jpg
 
Boze, kako su ljudi nesrecni.

Prvi put sam sve ovo ispricao jednoj djevojci, i prvi put ovako, u nekoj vezi, od pocetka do kraja.
Tako sam i sam sebi slozio razloznu pricu, koja se dotle gubila u komesanju
odvojenih dijelova, u magli zebnje, u nekom zbivanju van vremena,
mozda i izvan nekog odredjenog smisla, kao tezak san koji ne mogu ni da prihvatim
ni da odbacim. A zasto bas njoj, i zasto o ovome, nisam mogao ni sam sebi objasniti.
Ucinilo mi se da zna slusati, razumjeti svakako nece, a slusanje je vaznije od razumijevanja.
Iskustvo me naucilo da ono sto se ne moze objasniti samome sebi, treba govoriti drugome.
Sebe mozes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, tesko izrecivim osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bjezi u omaglicu, u opijenost koja ne trazi smisao. Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i trazis, osjecas da je negdje u tebi, i lovis je, nju ili njenu sjenku, prepoznajes je na tudjem licu, u tudjem pogledu, kad pocne da shvata.
Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Ili nesto jos vaznije. Ako taj drugi zeli da razumije.
A ona je zeljela, i vise nego sto sam se nadao.
Dok sam pricao, s njenog lica je nestalo vedrog izraza, koji me mozda i naveo na neocekivani razgovor, a zamijenilo ga nesto nenadno zrelo, i tuzno.
Rekla je samo:

- Boze, kako su ljudi nesrecni.

Mesa Selimovic
 
Lola Novakovic - Kap veselja

Necu dar,necu nakit
nemoj hteti, sjajnim zlatom,pustim novcem
da me kupis
Samo kap veselja trazim
samo malo,malo smeha
vedri osmeh oka tvog
Ovu noc,ako zelis,tebi dajem
ja ti nudim pesmu,igru,price,snove,a za sve
samo kap veselja trazim,samo malo,malo smeha
ako hoces,nadji radost
mene podari sa njom...
Necu laz,necu vecnost
nemoj hteti laznom nadom da me kupis,sjajnim zlatom
Samo kap veselja trazim...mesec sija,nadji radost,mene podari sa njom...

x134144789741059092.jpg
 

Back
Top