Ненад
Iskusan
- Poruka
- 6.595
Питање за Кочу и Ненада - да ли данас подржавате евроатлантске интеграције Србије? Одговорите кратко само са ДА или НЕ.
Јок...
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Питање за Кочу и Ненада - да ли данас подржавате евроатлантске интеграције Србије? Одговорите кратко само са ДА или НЕ.
O: Stigao sam kod Kadine Luke bas kada je tamo bilo mnogo pucnjave i borbe.
P: Kazite nam kada je to otprilike bilo?
O: Posao sam nocu 2og septmebra a stigao 3eg septembra.
P: 1944?
O: 1944. Kao objasnjenje za tu pucnjavu receno mi je da cetnici napadaju zeljeznicku raskrsnicu; ja sam hteo toliko da se priblizim i da ocima mogu da vidim ono sto sam usima slusao. Prisao sam nekoliko stotina metara toj pucnjavi.
Domordci, da tako nazovem tu tadasnju vojsku jer je tesko bilo razlikovati vojnika od seljaka, presekli su bili telegrafske zice sa obe strane mosta kod prilaza u stanicu. Sama stanica je bila dobro zasticena bunkerima a Nemci su bili smesteni u zgradi preko puta stanice. Receno mi je, a to sam posle borbe proverio da je tacno, da je kapetan Topalovic poslao nemackom komandantu ultimatum da se u roku od petnaest minuta po prijemu poruke preda. Poruku je odneo jedan seljak. Nemac nije mogao poruku da procita. Obratio se sefu stanice koji je bio u potaji agent Draze Mihailovica i koji se zvao Radosavljevic - i za to sam docnije od njega dobio potvrdu. Nemacki komandant je odmah sobom poveo sefa stanice na suprotnu stranu ulice, zazvonio na uzbunu, mali garnizon se odmah sjurio u bunkere i otvorio paljbu na okolna brda. Bili su vrlo uznemireni kada su otkrili da ne mogu da telegrafisu da im se posalje pomoc.
P: Zato sto su cetnici bili presekli zice?
O: Da, zato sto su cetnici presekli zice. Pancer voz, sto znaci opkoljen voz, pokusao je da se probije ali su sine bile tako ostecene i upropascene da je i on, ceo, iskocio iz koloseka.
Paljba je trajala dva do tri sata. Video sam kako se ljudi puzeci prikradaju tim bunkerima, bosi, bez pusaka, samo sa rucnim granatama domace izrade, kako ih bacaju u bunkere a grabe za pusku. Meni je bilo najzanimljivije od svega sto je njihovo najteze oruzje bio jedan mitraljez od 50 kalibra, skinut s jednog oborenog, americkog aviona, koji je stvarno naneo stete ne samo zgradama tu okolo vec je pokosio i najmanje 17 Nemaca cije sam leseve prebrojao.
P: Zavrsilo se time sto ste zauzeli varos?
O: Znate kako, tesko je reci varos, to je prosto bila jedna mala raskrsnica.
P: Zeljeznicka raskrsnica?
O: Da. Otisao sam u stanicu dva sata posto se borba zavrsila i skinuo mapu sa zida; odmah sam saslusao dva Nemca tu zarobljena, iako ih je bilo mnogo vise, bilo je oko njih 87 u tom garnizonu. Onda su mi rekli da je jedan drugi napad u toku, nedaleko odatle.
Nisam hteo da izgubim nista od sna. Spavao sam u zaplenjenom nemackom kamionu na putu za Lazarevac, jos jedno utvrdjeno nemacko mesto. U toj varosici bilo je vise od 350 Nemcac.
Vatra koju sam ja posmatrao sa rastojanja od nekoliko stotina metara, otpocela je kada su se Nemci uspuzali uz crkveni toranj, tamo utvrdili svoje mitraljeze i otvorili vatru na mestane. A cetnicke snage koje su opkoljavale crkvu, zato sto im je ponestalo municije, pocele su postepeno da se od crkve, u stalnoj borbi, povlace ka bolnickom kraju. Nemci su se bili povukli u tu bolnicu i tamo se utvrdili dok im nije presusila municija. Iduceg jutra usao sam u varosicu.
P: Jeste li proslavili pobedu?
O: Da
P: Gde?
O: U svestenikovoj kuci u samom Lazarevcu.
P: Vi i cetnicki oficri ste tamo zajedno vecerali?
O: Da; bili smo za vecerom kada je neko obrnuo dugme na radiu, imali smo jedan mali radio, u stvari krili smo ga zbog Nemaca svuda okolo; oni su slusali emisiju Bi Bi Sia i culi kako kako se u emisiji kaze da su partizani odneli jos jednu pobedu; bas je stigla vest da su zauzeli Lazarevac i Kadinu Luku.
P: To bas ta dva mesta koja su cetnici sa kojima ste bili, osvojili, je li tako?
O: Da. Zatim sam pokusao da odem u mesto koje snabdeva Beograd elektricitetom ali sam suvise dockan stiga tako da borbu nisam video.
P: Koliko je to mesto udaljeno od Beograda?
O: Otprilike 45 do 50 milja.
P: Znate li koliko je Nemaca zarobljeno u toj drugoj bitci?
O: Da, nesto preko trista. Ja sam licno izbrojao 300.
P: Hocete da kazete zarobljenika?
O: Da.
P: Koliko je uopste bilo nemackih vojnika u tom garnizonu?
O: U garnizonu je bilo oko 350
P: Ostali su poginuli?
O: Da, ostali su poginuli; izbrojao sam 87 poginulih u te dve carke [varosi - m.p.]
4. bez pristanka nemaca (vidljivog iz brtianskog dokumenta, za kojeg nemas komentar) , nema sanse da bi amerikanci evakuirali bilo koga; svi ostali aerodromi izvan srbije su bili napadnuti za vreme evakuacije, sto znaci, da je nemacka radarska sluzba odlicno funkcionirala
DELA OTPORA KOJIMA SU AMERICKI AVIJATICARI BILI SVEDOCI
1. Americki avijaticari su cesto bili izbavljani tako reci Nemcima ispred nosa. Neki opet, posle okrsaja sa nemackim poterama. Jednom su cetnici zaustavili voz da bi jednog od njih oteli od Nemaca.
2. U izvesnim slucajevima izbavljeni avijaticari su saznali preko objave lokalne nemacke Komandature da je 10 ili 20 seljaka, cetnickih pristalica, streljano zato sto nemacke potere nisu uspele da pronadju avijaticare ili zato sto su cetnici odbili da odaju gde se kriju.
3. Americkim avijaticarima bila je dodeljena oruzana pratnja koja je nekad sa njima prelazila vrlo dug put sve do Pranjana gde je bilo uzletiste za evakuaciju. Usput cesto se desavalo da su ti pratioci imali u pozadini okrsaje sa nemackom poterom.
4. Americki avijaticari su bili negovani u tajnim cetnickim bolnicama. Porucnik Viliam Rodzers, pretsednik komiteta, proveo je 5 nedelja sa nogom u gipsu u jednoj od takvih cetnickih bolnica u Ripnju, selu na svega pet i po milja od Beograda. Cetnicki lekari su nekada morali da prevale po 50 do 100 kilometara da bi mogli da pruze potrebnu negu americkim avijaticarima.
5. Narod je uvek prema avijaticarima pokazivao najvecu paznju i dobrotu. Seljaci cetnici su uvek navaljivali da njihovi americki saveznici budu prvi posluzeni - pa tek posto bi avijaticari svrsili svoj obed, njihovi domacini bi jeli ono sto je ostalo. Navaljivali su da njihovi americki saveznici spavaju u njihovim stambenim odajama dok bi sami spavali u ambarima pa cak i stalama.
6. Neki od ozbavljenih avijaticara prisustvovali su napadima na vozove i drugim vrstama sabotaza ili su bili ocevidci kad su nemacki i kvislinski vojnici zarobljavani i ubijani.
Extension of Remarks, Hon. Frances P. Bolton of Ohio, House, Congressional Record, June 10, 1946, p. A3347
n.d.
Djenerala Mihailovica su prosto obozavali. Skoro svaki Srbin peva pesme o njemu i na njega gleda kao na olicenje ceznje za slobodom. U svakoj od tih oblasti otisli bismo kod lokalnog komandanta korpusa, kako su oni to zvali, pod Mihailovicevom komandom. Rekli smo mu kuda smo zeleli da idemo i on bi nam dao pratnju. Desavalo se da je trebalo da izvidimo gde se nalaze Nemci a stalno je trebalo da budemo na oprezu od nacistickih patrola. Kod svakog do tih komandanata proveli bismo po dan, dva ispitujuci kakav je raspored trupa na njihovom podrucju, koji su mu planovi, kako se snabdeva i kakva je do tada bila njegova delatnost. A tada bismo izvrsili smotru onih trupa koje bi se zatekle tu u njegovom stabu. Zatim bismo krenuli dalje.
Kud god smo isli sticao se grdan narod - hiljade i hiljade. Prilazili su nam i nudili ono hrane sto su imali, vino, stvarno je licilo na pobedonosni pohod. Razume se, sat, dva docnije dosle bi Svabe i tada je bilo zlo. Stradala bi od vatre po neka kuca.
Hocu jos jednu stvar da kazem. Tako u putu imali smo prilike da razgovaramo sa seljacima i ja bih namerno podmetnuo pitanje ''Sta mislite o komunizmu?'' Mislio sam da je to potrebno i korisno da bih mogao saznati kakav je njihov stav. Svi su bez razlike izrazavali mrznju. Sto se Mihailovica tice, narod ga je svuda pozdravljao i pevao pesme o njemu.
Djenerala Mihailovica su prosto obozavali. Skoro svaki Srbin peva pesme o njemu i na njega gleda kao na olicenje ceznje za slobodom.
Jevreji iz pokrajine Hercegovine u Jugoslaviji salju sledecu poruku Jevrejima Sjedinjenih Drzava:
Jevreji koji se bore u jedinicama Jugoslovenske vojske salju pozdrav americkim Jevrejima i uzvracaju najbolje zelje za Novu godinu. Stop. Srecni smo sto se borimo pod komandom djenerala Mihailovica protiv neprijatelja Jugoslovenskog naroda. Stop. Od svoje barce u Americi ocekujemo punu pomoc kako bismo mogli postici zajednicki cilj. Navod. Demokratske slobode i strogu kaznu za ratne zlocine. Kraj navoda. Sva nasa braca jevreji koji su preziveli najvarvaskija dela nemackog zverstva ubedjeni su da se u ovoj mucenickoj zemlji taj cilj mora postici i naporima stotina hiljada boraca naseg mladog i omiljenog kralaj Petra i pod komandom djenerala Draze Mihailovica i saradnjom i potporom iskrenih saveznika Jugoslavije. Stop. Zivela demokratksa Amerika, ziveo nas kralj Petar, ziveo Draza Mihailovic. Jevreji iz pokrajine Hercegovine u Jugoslaviji.
Jevreji koji se bore u jedinicama Jugoslovenske vojske salju pozdrav americkim Jevrejima i uzvracaju najbolje zelje za Novu godinu. Stop. Srecni smo sto se borimo pod komandom djenerala Mihailovica protiv neprijatelja Jugoslovenskog naroda. Stop. Od svoje barce u Americi
predavao ih i prodavao nemcima....
]IZVEŠTAJ KOMANDANTA KOMANDE OPERATIVNIH JEDINICA ISTOČNE BOSNE I HERCEGOVINE IZ PRVE POLOVINE AVGUSTA 1942. O TOKU PRIPREMA ZA NAPAD NA FOČU, KADROVSKIM PROBLEMIMA I SARADNJI SA ITALIJANSKIM OKUPATOROM1
Dragi Čika Đoko
Danas sam dobio pismo od Branka i zove me na sastanak.2 Depešu koju ste mi uputili za Foču kasno sam dobio tj. tačno 8. ov. mes. u 11 časova pre podne.3 Komunisti4 su pokušali da pređu reku Neretvu, zato sam prinuđen bio da uputim Nevesinjsku i Kalinovičku brigadu gde se i sada nalaze u akciji. Borba se i sada vodi, ali nema velikih žrtava. Blizu Trnova pojavio se Rade Hamović i major Đokić sa jednom većom grupom partizana5 sa namerom da se prebace u pravcu Kalinovika. Uputio sam kapetana Radmilovića sa jednom jačom grupom četnika da napadne Đokića i Hamovića.
O Foči ću se dogovoriti sa Čiča Brankom. Mislim da ne treba prenagliti. Foču možemo napasti samo onda kad će mo postići siguran uspeh. Jevđević je protiv napada na Foču jer predviđa hrđave posledice. Jevđevića sam pozvao hitno da se sastanemo sa Čika Brankom i da se dogovorimo o svemu. Jevđeviću, i meni nezgodno je da za pojedine srezove postavljate ljude a nas o tome ne obavestite na vreme, nego u isto vreme i mi postavimo tako da dođe do čitave zabune. Kapetan Am-brozić koga ste postavili za Čajnički srez predao se Hrvatima i stupio u Hrvatsku vojsku. U Čajničkom srezu postavili smo potporučnika Dukića6 i poručnika Voju7 Zečevića. Potrebno je bilo kada ste postavili Ambrozića da nas o tome izvestite. Mislim kad ljude postavljate na tako važne položaje treba stvar proveriti.
Neki Bodiroga, koji Vam se prestavio kao komandant odreda postavili ste ga kao oficira za vezu kod Talijanske komande u Plevljima, i predložili ga za unapređenje u čin potporučnika. Jevđević koji ima vrlo hrđavo iskustvo sa njime, protiv njega je i nije zato da mu se da ma kakav važan položaj a naročito kod Talijana. Pre nekoliko dana taj isti Bodiroga slagao je da mu je General Luzana kazao da se treba napasti Foča, dok sa generalom Luzanom uopšte nije govorio. Za Fočanski srez postavili smo za Komandanta brigade potporučnika Milana Matovića koji u Fočanskom srezu radi već godinu dana. Matović je naš čovek, ispravan i pošten a narod ga voli, naročito je Jevđević nastojao da on bude postavljen za komandanta brigade. Kapetan Nikić koji je odličan oficir postavljen je od Vaše strane isto za Foču a da mi o tome ništa nismo bili obavešteni. Jevđević i ja dogovorili smo se da ne vršimo nikakva postavljenja dotle dok od Vas ne dobijemo naročito odobrenje za svako pojedino lice. Nema smisla da ispadamo smešni u očima pojedinih ljudi. Molimo da nas putem stanice obavestite da li postoje slični slučajevi u drugim srezovima na poverenoj nam teritoriji kako bi mi naša punomoćija povukli. Kada se završi akcija oko Foče sa Jevđevićem putujem zajedno u Bosnu gde ćemo ostati na terenu. Ing. g. Zečević je stigao i predao mi je 50 komada zlatnika. Pored toga doneo je i onaj materijal koji ste nam poslali. Radujemo se da je ing. Zečević ovde koji će prema njegovim sposobnostima mnogo doprineti našoj zajedničkoj stvari.8 Kapetan Pejović predao mi je 1,000.000 lira koje ste mi poslali preko Pavla. Padobrance sam uputio sa kapetanom Pejovićem. Stanicu sam zadržao jer druge nemani a tako mi je javio i Čiča Branko da stanica ostane kod nas. Stanica koju ste mi uputili uopšte je neupotrebljiva. Mislim pošto se na ovome terenu odigravaju vrlo važni događaji to nam je nemoguće da ostanemo bez stanice jer Vas nebi mogli izveštavati o svim važnim promenama koje su ovde vrlo česte.
Slovenčev novac u zlatu zadržao sam kod mene. Jevđeviću sam predao 100 komada zlatnika i 320 dolara. Priznanicu će Vam prikazati Naumović. Kod mene se nalazi još 169 zlatnika, ako Vam trebaju ja ću Vam ih odmah poslati. Zlatnike koje ste meni lično predali u svoje vreme od njih sam potrošio 5 komada.
Sa Talijanima razgovorao sam u prisustvu Jevđevića. Sporazum koji su mi ponudili da potpišem odbio sam. Talijani su u tom sporazumu smatrali nas kao neku njihovu miliciju. Ja sam im predložio da sporazum mogu sa njima napraviti samo u onome duhu kao što ste me Vi putem depeše ovlastili. Ja mislim sa ovim ne treba žuriti, to sam rekao i Jevđeviću, treba sačekati razvoj događaja. Birčanin se nalazi u Splitu sa svojim Štabom. Poručnik Jovanović-ađutant Birčaninov koji je Vama prestavljen saznao sam da je Jevrejin, njegova je uloga slična Hanafu. Govori se da njihov Štab troši mnogo novaca tako da po jedan ručak plaćaju po 300 dinara po osobi. Mislim da bi trebalo dati jedan opšti raspis da se u naše redove ne uvlače Jevreji jer sa njima imamo hrđavo iskustvo, pored toga treba kontrolisati kuda se troše sve pare koje se dobiju od naroda i od Vas.
Kod nas se stvari razvijaju vrlo dobro sa svih strana dolaze kuriri i radimo i danju i noću. Nama je rad olakšan kad narod zna da radimo u Vaše ime. Srpski je narod s Vama i svi drugi autoriteti prema Vama otpadaju. Narod traži Vas i svaki onaj koji hoće da radi u Vaše ime uspeh mu je siguran.
S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.
Ištvan
1 Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 222, reg. br. 49/5 (BH-V-2285).
2 To pismo redakcija nije pronašla.
3 Vidi dok. br. 149, tel. br. 320, 336, 414 i 431.
4 i 5 Odnosi se na borce iz 3. bataljona 5. proleterske (crnogorske) NOU brigade i Hercegovačkog NOPO (vidi dok. br. 131, nap. 11, 14 i 15 i dok. br. 133).
6 Mladin.
7 Vojislav Voja.
8 Inž. Vladimir Vlado Zečević je upućen u Hercegovinu radi angažovanja za četnički pokret pristalica Zemljoradničke stranke, čiji je član i sam bio. Radi što uspešnijeg izvršenja tog zadatka, za nekoliko meseci je, iako nije bio rezervni oficir ni podoficir, postao kapetan I klase i komandant Nevesinjske četničke brigade (Arhiv VII, Ča, k. 236, reg. br. 6/11).
Za ovu splacinu ti naravno nemas argumentaciju...pa ne znam cemu...tjaaa, kako prvi gerilac Evrope, koji je pod stalnom nemackom poterom, za kim je raspisana prva nemacka poternica moze nekog da predaje Nemcima...lol
necu da ulazim u verodostojnost dokumenta posto dokument nisi ni postavio....ovo je vise nesto u pokusaju
ali je prilican odraz tvoje nemoci, u tvom uzaludnom poslu da izjednacavas cetnike i ustase...ovo je odlican primer...nadasve komicno
a ja mislio cetnici imali zakone protiv Jevreja, logore, ubijali ih, predavali Nemcima
ja sam upravo postavio stav jevrejskog naroda prema Drazi...pa ti kako volis
3. cetnici nisu imali nikakve zakone jer su bili oruzana , nediscplinovana banda, koja je zivela od danas do sutra, bez ikakvog plana i programa, izuzev ambicije da naprave cetnicku diktaturu kada rat zavrsi, i veliku srbiju.1 Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 222, reg. br. 49/5 (BH-V-2285).
Ad 3. Politicko pitanje
Ova pitanja su vec jednom bila tretirana i to 17. novembra 1942. godine u pismu upucenom Glezu Horstenauu. Delegacija je misljenja da se tada o ovom pitanju moglo razgovarati. Trenutno oni ne vide nikakvog razloga da vode rat sa nemackim oruzanim snagama. Oni zele da vode borbu samo protiv cetnika i do sada su se samo branili jer su ih nemacke trupe napadale. Delegacija izjavljuje da oni predstavljaju potpuno samostalan i nezavisan nacionalni pokret. U propagandi se pozivaju na sovjetsku Rusiju jer ne zele da imaju nikakve veze sa Londonom. Delegaciji je poznato da Italijani favorizuju cetnike i da ih snabdevaju naoruzanjem. Cetnici su u poslednje vreme jako ojacali i predstavljaju u stvari samo organe izbeglicke vlade u Londonu i spremni su da u svakom momentu izvrsavaju njena naredjenja. Narodnooslobodilacka vojska bi, medjutim, vodila borbu i protiv Engleza ukoliko bi se oni ovde iskrcali. Cetnici, naprotiv, ne bi jer se oni samo i cekaju na tu priliku, imaju sa Englezima radio-vezu, primaju kurire, a sve to uz precutni pristanak Italijana. Delegacija upozorava na to da sve ovo ne predstavlja predlog za kapitulaciju (njih se ne moze unistiti, oni imaju dovoljno mogucnosti za izvlacenje, nakon svake ofanzive postajali su jaci, spremni su da umru, uvek su izdrzavali, bez smestajnih uslova, hrane i municije), vec zele da svoj glavni udar usmere na cetnike i zbog toga predlazu da se obostrano odradi interesna zona. Umoljavaju da se tacka 3. drzi u tajnosti. Pitanje primirja obazrivo je nagovesteno. Delegacija ima zadatak da se vrati sto pre.
Tito je uzbudjeno masuci izvestajem, doviknuo Rankovicu i meni: To znaci da Nemci lazu! Nikada nismo bili u vecoj opasnosti! Odlazeci od Tita ja sam Rankovicu dobacio - zajedljivo prema sebi koliko i prema Titu: Eto nam pregovora s Nemcima! A Rankovic uvredjeno, manje na Tita i sebe nego na mene: Sad ne treba nista pricati.
Partizanska delegacija je naglasavala kako partizani ne vide nikakav razlog za borbu protiv nemacke armije - dodali su da se bore protiv Nemaca samo u samoodbrani - vec se oni bore iskljucivo protiv cetnika...da ce se boriti protiv Britanaca ukoliko se iskrcaju u Jugoslaviju...(i da) ma koliko zeleli da se usredsrede na borbu protiv cetnika, zeleli bi da se sa njima dogovore o podeli teritorija.
Tito je uzbudjeno masuci izvestajem, doviknuo Rankovicu i meni: To znaci da Nemci lazu! Nikada nismo bili u vecoj opasnosti! Odlazeci od Tita ja sam Rankovicu dobacio - zajedljivo prema sebi koliko i prema Titu: Eto nam pregovora s Nemcima! A Rankovic uvredjeno, manje na Tita i sebe nego na mene: Sad ne treba nista pricati.