PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Visecasovno hodanje je najbolja stvar,ali takode zahteva najvise vremena.
Penzioneri ga imaju,ali slabo hodaju.:)

Ili ih bole noge, ledja, neki ni ne smeju sami da izlaze jer imaju sklerozu na pr, neki od njih nemaju volje ni za zivotom, a kamoli setnjom i sl.

Vreme je za mnogo sto sta veliki problem. Pokusavam da vreme prilagodim situaciji. Nisam uvek u prilici da satima setam. To, eventualno, mogu jedan dan u vikendu.

Tokom radne nedelje je restriktivnije. Kad se organizujem - zadovoljna sam da setnja traje 30-40 min. Samostalno odredjujem br termina u nedelji i trajanje rekreacije, uz poznavanje nekog minimuma iste tokom nedelje i uz uskladjivanje sa ostalim obavezama.

Svakako sam za meru prilagodjenu pojedincu. Svakome preporucujem da se bavi nekim sportom koji voli, hobijem i posvecuje i sebi (nikako samo drugima), sto pozitivno utice i na fizicko i na psihicko zdravlje.
 
Uh, ja setnje nikad nisam volela, vise sam tip koji voli trcanje i takve stvari a za to nemam ni vremena ni neke pokretacke sile. :roll:

Mozes praktikovati ono sto volis. Vreme jeste problem. Moguce resenje je da napravis kaetgorizaciju obaveza i vidis cemu dati prioritet, a cemu uzeti, da bi na to mesto doslo trcanje (posto ga pominjes).

Pokretacka sila je nesto gde nije lose ukljuciti blisku osobu/osobe da bude podrska, inicijalna kapisla, pod uslovom da je to nesto sto odgovara svima.

Druga mogucnost je podrska lekara (na odgovarajuci nacin) dok ne dodjemo do faze gde dalje mozemo samostalnije.

Treca mogucnost je - sto jaci karakter (ili njegovo osnazivanje) i svest o tome sta je dobro za nas. Sta nam treba. Sta moramo preduzeti sebe radi. Ovaj deo je nesto sto uvek dobro dodje. Bukvalno, rad na sebi, sto takodje preporucujem i praktikujem sa zadovoljstvom :).
 
U biti, svako od nas može sam prevazići panični poremećaj ili bilo koji drugi oblik anksioznosti bez upotrebe lijekova. Ako vam vaš psihijatar kaže suprotno, vjerujte da griješi. Naši psihijatri obično ne prate najnovije napretke iz svoje oblasti i obično vam samo propišu lijekove i dok pijete lijekove dobro ste. Kada prestanete piti lijekove, problemi se opet vrate. Zašto? Zato što se niste suočili sa svojim strahovima. Pokažu vam prevaziđene tehnike kako da suzbijete paniku. Tehnika One Move koja se spominje u knjizi Panic Away je jedinstvena tehnika i razvijena je i usavršena od strane čovjeka koji je imao panični poremećaj i opću anksioznost. Tehnika One Move se pokazala najefikasnijom kada je u pitanju panični poremećaj. Moj psihijatar, akademik predložio je da kada me zadesi panika treba da dišem duboko i brojim do 5 i da će panika proći. Sada shvatam da je ovo u potpunosti neupotrebljiva tehnika, ako se može uopće i nazvati tehnikom. Čast izuzecima, ali većina ne prati najnovije napretke iz ove oblasti. Međutim, ukoliko imalo sumnjate da imate neki poremećaj, otiđite kod psihijatra, iskusnog i provjerenog, da vam odredi dijagnozu kako ne biste lutali, a pogotovo sami sebi određivali dijagnozu.

Mnogi ljudi imaju ne tako jaku volju i želju da prevaziđu sve te probleme, jer su ih anksioznost ili depresija onesposobili da sami primjene bilo kakvu tehniku ili metodu. U tom slučaju primjena lijekova je neophodna, ali lijekovi trebaju samo da posluže kao ispomoć. Ne smijete se osloniti na same lijekove, jer čak 90% ljudi se vrati panični poremećaj kada prestanu piti lijekove, ako sa lijekovima ne koriste i neku provjerenu tehniku. Jedini način da prevaziđete sve vaše strahove jeste da se suočite sa njima. Zapamtite, to je jedini način za potpun i dugotrajan oporavak. Možete provesti mjesece, čak i godine tražeći neke druge načine i metode za svoj oporavak, ali na kraju ćete shvatiti da je lijek i odgovor u vama samima. Niko drugi vam ne može pomoći. Snaga leži u svakome od nas.

Sve ovo je napisano na osnovu ličnog iskustva, naučnih podataka i istraživanja anksioznosti i paničnog poremećaja. Da sve prethodno napisano shvatim, trebalo je da pročitam mnogo tekstova i knjiga i najgore od svega, da sve iskusim na vlastitoj koži kroz period od čak 7 godina. Da li vi imate toliko vremena i strpljenja ostaje na vama da odlučite. Znanje i lijek za vaše probleme postoji, da li ćete ga iskoristiti zavisi od vas samih.

U svakom slučaju, iskreno i od srca želim vam sve najbolje!


Posjetite oficijelnu web stranicu: http://www.panicni-poremecaj.com.ba/
 
U biti, svako od nas može sam prevazići panični poremećaj ili bilo koji drugi oblik anksioznosti bez upotrebe lijekova. Ako vam vaš psihijatar kaže suprotno, vjerujte da griješi. Naši psihijatri obično ne prate najnovije napretke iz svoje oblasti i obično vam samo propišu lijekove i dok pijete lijekove dobro ste. Kada prestanete piti lijekove, problemi se opet vrate. Zašto? Zato što se niste suočili sa svojim strahovima. Pokažu vam prevaziđene tehnike kako da suzbijete paniku. Tehnika One Move koja se spominje u knjizi Panic Away je jedinstvena tehnika i razvijena je i usavršena od strane čovjeka koji je imao panični poremećaj i opću anksioznost. Tehnika One Move se pokazala najefikasnijom kada je u pitanju panični poremećaj. Moj psihijatar, akademik predložio je da kada me zadesi panika treba da dišem duboko i brojim do 5 i da će panika proći. Sada shvatam da je ovo u potpunosti neupotrebljiva tehnika, ako se može uopće i nazvati tehnikom. Čast izuzecima, ali većina ne prati najnovije napretke iz ove oblasti. Međutim, ukoliko imalo sumnjate da imate neki poremećaj, otiđite kod psihijatra, iskusnog i provjerenog, da vam odredi dijagnozu kako ne biste lutali, a pogotovo sami sebi određivali dijagnozu.

Mnogi ljudi imaju ne tako jaku volju i želju da prevaziđu sve te probleme, jer su ih anksioznost ili depresija onesposobili da sami primjene bilo kakvu tehniku ili metodu. U tom slučaju primjena lijekova je neophodna, ali lijekovi trebaju samo da posluže kao ispomoć. Ne smijete se osloniti na same lijekove, jer čak 90% ljudi se vrati panični poremećaj kada prestanu piti lijekove, ako sa lijekovima ne koriste i neku provjerenu tehniku. Jedini način da prevaziđete sve vaše strahove jeste da se suočite sa njima. Zapamtite, to je jedini način za potpun i dugotrajan oporavak. Možete provesti mjesece, čak i godine tražeći neke druge načine i metode za svoj oporavak, ali na kraju ćete shvatiti da je lijek i odgovor u vama samima. Niko drugi vam ne može pomoći. Snaga leži u svakome od nas.

.............. Znanje i lijek za vaše probleme postoji, da li ćete ga iskoristiti zavisi od vas samih.

U svakom slučaju, iskreno i od srca želim vam sve najbolje!

...........

Pa ja ovo isto pricam sve vreme...jedino se ne slazem da vam treba dijagnoza, jer i to je deo farse da bi vam se odredili "pravi lekovi" - etiketiranje bez smisla... .:worth: :super: Sve ce polako doci na svoje, ljudi polako (veooooma polako) shvataju da su uglavnom manipulisani sa svih strana i da je sva snaga koja im je potrebna za zdrav zivot i pozitivne promene vec u njima samo treba znati za njima posegnuti. A to se lako da nauciti.
 
U biti, svako od nas može sam prevazići panični poremećaj ili bilo koji drugi oblik anksioznosti bez upotrebe lijekova. Ako vam vaš psihijatar kaže suprotno, vjerujte da griješi. Naši psihijatri obično ne prate najnovije napretke iz svoje oblasti i obično vam samo propišu lijekove i dok pijete lijekove dobro ste. Kada prestanete piti lijekove, problemi se opet vrate. Zašto? Zato što se niste suočili sa svojim strahovima. Pokažu vam prevaziđene tehnike kako da suzbijete paniku. Tehnika One Move koja se spominje u knjizi Panic Away je jedinstvena tehnika i razvijena je i usavršena od strane čovjeka koji je imao panični poremećaj i opću anksioznost. Tehnika One Move se pokazala najefikasnijom kada je u pitanju panični poremećaj. Moj psihijatar, akademik predložio je da kada me zadesi panika treba da dišem duboko i brojim do 5 i da će panika proći. Sada shvatam da je ovo u potpunosti neupotrebljiva tehnika, ako se može uopće i nazvati tehnikom. Čast izuzecima, ali većina ne prati najnovije napretke iz ove oblasti. Međutim, ukoliko imalo sumnjate da imate neki poremećaj, otiđite kod psihijatra, iskusnog i provjerenog, da vam odredi dijagnozu kako ne biste lutali, a pogotovo sami sebi određivali dijagnozu.

Mnogi ljudi imaju ne tako jaku volju i želju da prevaziđu sve te probleme, jer su ih anksioznost ili depresija onesposobili da sami primjene bilo kakvu tehniku ili metodu. U tom slučaju primjena lijekova je neophodna, ali lijekovi trebaju samo da posluže kao ispomoć. Ne smijete se osloniti na same lijekove, jer čak 90% ljudi se vrati panični poremećaj kada prestanu piti lijekove, ako sa lijekovima ne koriste i neku provjerenu tehniku. Jedini način da prevaziđete sve vaše strahove jeste da se suočite sa njima. Zapamtite, to je jedini način za potpun i dugotrajan oporavak. Možete provesti mjesece, čak i godine tražeći neke druge načine i metode za svoj oporavak, ali na kraju ćete shvatiti da je lijek i odgovor u vama samima. Niko drugi vam ne može pomoći. Snaga leži u svakome od nas.

Sve ovo je napisano na osnovu ličnog iskustva, naučnih podataka i istraživanja anksioznosti i paničnog poremećaja. Da sve prethodno napisano shvatim, trebalo je da pročitam mnogo tekstova i knjiga i najgore od svega, da sve iskusim na vlastitoj koži kroz period od čak 7 godina. Da li vi imate toliko vremena i strpljenja ostaje na vama da odlučite. Znanje i lijek za vaše probleme postoji, da li ćete ga iskoristiti zavisi od vas samih.

U svakom slučaju, iskreno i od srca želim vam sve najbolje!


Posjetite oficijelnu web stranicu: http://www.panicni-poremecaj.com.ba/

U svemu navedenom na linku, ja nisam shvatila kako se primenjuje One Move
ili je poenta da narucimo knjigu..
 
Nova sam ovde i ne znam da li je vec neko postavio slično pitanje ali mene jako zanima da li je moguće da je ova situacija psihološke prirode.Naime pre dva meseca sam imala napad panike zbog jakih bolova u stomaku i bila sam 100 posto siurna da imam tumor debelog creva,sto se posle svih analiza ispostavilo kao netačno...Medjutim nije se zaustavilo tu,obišla sam skoro sve lekare( osim kardiologa i endokrinologa) i svi su konstatovali da mi nije nista.Ono što mi je neverovatno je da sam već dve nedelje poprilično mirna ali bolovi u glavi (od čela do temena,od sevajućih do tupih,mada bole i oči koje se jako brzo umaraju),zatim bolovi u levoj ruci i desnoj preponi,kao i vrtoglavica i titranje mišića( povremeni blagi grčevi,slabost) ne prestaju.Kada kazem poprilično mirna mislim na to da ne mislim više da imam rak i da ću umreti ali svaki novi bol ili nelagodnost me malo izbace iz takta...Znači da li je moguće da je sve to samo psihosomatski a da mi fizički ne fali ništa?
p.s.Možda je ovo glupo pitanje ali ovako nešto mi se dešava prvi put u životu i prosto mi je neverovatno da je samo psiha u pitanju.
Unapred hvala!
 
Nova sam ovde i ne znam da li je vec neko postavio slično pitanje ali mene jako zanima da li je moguće da je ova situacija psihološke prirode.Naime pre dva meseca sam imala napad panike zbog jakih bolova u stomaku i bila sam 100 posto siurna da imam tumor debelog creva,sto se posle svih analiza ispostavilo kao netačno...Medjutim nije se zaustavilo tu,obišla sam skoro sve lekare( osim kardiologa i endokrinologa) i svi su konstatovali da mi nije nista.Ono što mi je neverovatno je da sam već dve nedelje poprilično mirna ali bolovi u glavi (od čela do temena,od sevajućih do tupih,mada bole i oči koje se jako brzo umaraju),zatim bolovi u levoj ruci i desnoj preponi,kao i vrtoglavica i titranje mišića( povremeni blagi grčevi,slabost) ne prestaju.Kada kazem poprilično mirna mislim na to da ne mislim više da imam rak i da ću umreti ali svaki novi bol ili nelagodnost me malo izbace iz takta...Znači da li je moguće da je sve to samo psihosomatski a da mi fizički ne fali ništa?
p.s.Možda je ovo glupo pitanje ali ovako nešto mi se dešava prvi put u životu i prosto mi je neverovatno da je samo psiha u pitanju.
Unapred hvala!


...nije to neuobicajeno - svi mi, u odredjenoj meri nosimo klice hipohondrije...zdravlje se danas nalazi na 2 mestu najpopularnijih tema za pretrazivanje po internetu, posle pornografije...ljudi sa sitnim svakodnevnim bolestima googlaju za svojim simptomima i nalaze svasta: tako lose varenje, moze biti rak, glavobolja tumor na mozgu, zmarci multipleks skleroza..........

...ali ako se bolesno brines za svoje zdravlje, mogla bi postati zrtva nocebo efekta a to je zli brat placebo efekta...placebo cini da se osecas bolje jer ti pomaze da verujes da ces se osecati bolje(npr. kad covek veruje da ce mu neka supstanca pomoci da se oseca bolje to cesto upali iako medicinski zapravo ne deluje)...kod placeba se radi o zauzdavanju snage uma, necega sto ne moze da se meri, pakuje i prodaje...lekari o tome ne zele da govore, bar ne zvanicno a jos manje o nocebo efektu(ljudi koji veruju da ce nesto poci naopako imaju mnogo vece izglede da nesto i podje naopako)

...ok, bila si kod doktora, sve je ok, opusti se i uzivaj :)
 
Tehnika One Move koja se spominje u knjizi Panic Away je jedinstvena tehnika i razvijena je i usavršena od strane čovjeka koji je imao panični poremećaj i opću anksioznost. Tehnika One Move se pokazala najefikasnijom kada je u pitanju panični poremećaj. Moj psihijatar, akademik predložio je da kada me zadesi panika treba da dišem duboko i brojim do 5 i da će panika proći. Sada shvatam da je ovo u potpunosti neupotrebljiva tehnika, ako se može uopće i nazvati tehnikom. Čast izuzecima, ali većina ne prati najnovije napretke iz ove oblasti.

Pa dobro, kako ide ta cudesna "Tehnika One Move"? Zasto ne bi podijelio to ovdje sa forumskim pucanstvom, da ne govorim koliko su takve stvari dragocjene samim "panicarima"?

Donedavno sam znao da je 7/11 lezeci na podu najjaca tehnika protiv panicnog napada (sem vrecice i Diazepama)...
 
Nova sam ovde i ne znam da li je vec neko postavio slično pitanje ali mene jako zanima da li je moguće da je ova situacija psihološke prirode.Naime pre dva meseca sam imala napad panike zbog jakih bolova u stomaku i bila sam 100 posto siurna da imam tumor debelog creva,sto se posle svih analiza ispostavilo kao netačno...Medjutim nije se zaustavilo tu,obišla sam skoro sve lekare( osim kardiologa i endokrinologa) i svi su konstatovali da mi nije nista.Ono što mi je neverovatno je da sam već dve nedelje poprilično mirna ali bolovi u glavi (od čela do temena,od sevajućih do tupih,mada bole i oči koje se jako brzo umaraju),zatim bolovi u levoj ruci i desnoj preponi,kao i vrtoglavica i titranje mišića( povremeni blagi grčevi,slabost) ne prestaju.Kada kazem poprilično mirna mislim na to da ne mislim više da imam rak i da ću umreti ali svaki novi bol ili nelagodnost me malo izbace iz takta...Znači da li je moguće da je sve to samo psihosomatski a da mi fizički ne fali ništa?
p.s.Možda je ovo glupo pitanje ali ovako nešto mi se dešava prvi put u životu i prosto mi je neverovatno da je samo psiha u pitanju.
Unapred hvala!


Vrlo je moguce da je psiha u pitanju.

Ako si bila ili si jos uvek pod nekim stresom, napeta ili sl. moguce je da ti se to somatski ispoljava.
 
Nova sam ovde i ne znam da li je vec neko postavio slično pitanje ali mene jako zanima da li je moguće da je ova situacija psihološke prirode.Naime pre dva meseca sam imala napad panike zbog jakih bolova u stomaku i bila sam 100 posto siurna da imam tumor debelog creva,sto se posle svih analiza ispostavilo kao netačno...Medjutim nije se zaustavilo tu,obišla sam skoro sve lekare( osim kardiologa i endokrinologa) i svi su konstatovali da mi nije nista.Ono što mi je neverovatno je da sam već dve nedelje poprilično mirna ali bolovi u glavi (od čela do temena,od sevajućih do tupih,mada bole i oči koje se jako brzo umaraju),zatim bolovi u levoj ruci i desnoj preponi,kao i vrtoglavica i titranje mišića( povremeni blagi grčevi,slabost) ne prestaju.Kada kazem poprilično mirna mislim na to da ne mislim više da imam rak i da ću umreti ali svaki novi bol ili nelagodnost me malo izbace iz takta...Znači da li je moguće da je sve to samo psihosomatski a da mi fizički ne fali ništa?
p.s.Možda je ovo glupo pitanje ali ovako nešto mi se dešava prvi put u životu i prosto mi je neverovatno da je samo psiha u pitanju.
Unapred hvala!



moram ti iskreno reci, i ako to ne rado priznajem ja sam po prirodi hipohondar,
do sada sam prezivela sve moguce rakove, hepatitise, side, paralize, slogove, koksakije, pobachaje.. i ostale boljke.
radi se o tome da ja zaista osecam uzasne bolove, zaista osecam preskakanja srca, ili neke stvari tog tipa. ne zato shto to ima neko pa sam ja umislila, vec dolazi samo od sebe.
ali dolazi kad?
1 dolazi u situacijama kad sam besposlena i imam puno slobodnog vremena za razmishljanje
2 posle velikog stresa ili napora bilo koje vrste

kad sam uposlena nechim ili radim, ne obracam paznju na to da li mi seva tamo-ili vamo, a chim tada ne obracam paznju znachi da verovatno i njije toliko ozbiljno.

postoji i treca varijanta a to je da je kod tebe razvijena neka fobija, ne znam kako je struchnjaci tachno nazivaju,ali to je strah od smrti,koji se uglavnom javlja kod ljudi nakon pretrpljenog veceg straha ili smrti nekog bliskog


prednost moje hipohondrije je shto imam strashno zgodnog lekara opshte prakse z:D
chovek kome treba dodeliti nobelovu nagradu za strpljenje i trud.
chovek koji je u stanju 45min da mi objashnjava poreklo neke bolesti.
ja ga obozavam!!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top