Pričaj samnom kao sa čovekom!

Mislim da je sasvim dovoljno da se pogleda ovaj "divni" podforum:
http://forum.krstarica.com/forumdisplay.php?f=17
i da se shvati kako ljudi pričaju jedni sa drugima. Zaista, pričaju KAO sa čovekom.
Samo ovde forumu ima toliko "divnih" primera, da ljudi ne pričaju sa čovekom, već pričaju napamet. Pričaju na osnovu sitnih podataka, a čak i da nemaju pojma ko je sa druge strane, tj. ko je njihov sagovornik. Čim neko iznese mišljenje ili stav, koji se kosi sa njihovim, krene najgore pljuvanje, kao da ništa ne može ići normalnim tokom, kao i da se razmene mišljenja i stavovi. NE! Jednostavno mora da se priča samo sa onim šta ta osoba iznese, a ne da se priča sa čovekom.
Ponašamo se kao najgore životinje. Ma, ne životinje, već prave zveri.
 
Naravno, treba prvo ispitati sve, pa onda vidjeti vrijedi li otvoriti usta tj. moze li ti trebati u zivotu, tj. dal' ima tetku koja radi u opshtini ili mozda preko muza moze veza za ultrazvuk, ili mozda kucu na moru ili hm uvaliti sir i jaja na kucnu adresu sl....inache ako nema vajde...ehehe. Klinachkog doba (puno entuzijazma, kad smo svi bili slichni pa nam nije bilo teshko da se upoznajemo na ekskurzijama i razmijenjujemo adrese i pishemo gomile pisama, nepoznatim ljudima). Kad porastesh o chemu bi vishe pricali, kad su nam vec svi mozdani kanalizacioni odvodi zatrpani savjetima kako treba da se postavimo, kako da zapochnemo, vodimo razgovor , ''na poslu'', ''u drushtvu'', bla-bla, da bi ostavili zeljeni utisak, pa shta ima da se trudim da pricham kad je performans vec u toku. I onda one silne zenturine koje svrate i gomile istih kurtoaznih tema, a u stvari KO KOME TREBA, PA MU SE TREBA ''UBULJITI'', sa osmehom na licu, a kad se udalji ohhoho novi tekst... A najveci lopovi jesu najveci, zato shto im je performans o poshtenju savrsheno dotjeran. I kakve vajde od priche?
Ovo je bilo zezanje. Sad moje lichno mishljenje koje je svakako pogreshno. Uglavnom ne treba ni da pricham, ljudi sve znaju odmah, sve oni odmah fajliraju extra pametno, pa zashto da kvarim. Mogu li znati ko je zaista osoba koja mi pricha, ja ne...jer pricha ono shto zeli da ja znam. Jedino se zamislim zashto zeli da bash to znam. Nekad davno sam upoznavala svijet:obuches se klosharski, hm...jedan tretman. Obucesh perje...drugachiji izraz lica, pristup ljudi...a krpa je krpa...i kupuje se...jad...jad...jad...moj lichni.
Uglavnom cutim...drugi mi prichaju...i uzivaju u tome...to je in...ili odvalim shtoshta pa se smejem u sebi.Ako osjetim neku energiju koja ne prija mojoj, usta su mi kao zalepljena, ni rijechi...samo poneshto...a oni prichaju, prichaju..kasnije se mozda ledovi otope(uz dosta pasivnog truda) Ako osjetim talasnu duzinu, temu koja prija...ochi mi zacakle i onda pricha ide...u nekom pravcu. Bitni mi je ko je shta, samo ako su egzistencijalna pitanju tj. da moram da se ponasham neprirodno ili da pazim i da pravim shtimung, glupiram se, smejem, a mnogo puta mi je trebalo da budem luda, da te lakshe svare, kao benignu glistu, dok te ne nagaze, pa ''vidju chuda-glista sa ochnjacima''. U sushtini moze da mi se pojavi kralj/kraljica svijeta, isto mi je kao da je prosjak na ulici, samo shto cu pognuti glavu- da ne ostanem bez dotichne...A isto i mene slabo zanima koliko cu vrijediti u nechijim ochima. Ali, ako je ljudsko bice prije svega toga chime se dusha zaogrce pre nego shto potpuno ogoljena otputuje zauvijek, ne moram puno prichati...to se prepozna...i chuva kao dragocijenost...
 
Ko je iskren pola mu se prasta.
a194.gif
 
Buntovnik_Bez_Razloga:
Zauzimate li odredjene stavove prema ljudima, samom razgovoru sa njima, kada znate ko su oni?
Sve što saznam o čoveku definiše moj odnos prema njemu.
I profesija određuje čoveka na neki način.
I sve ostalo što neki čovek jeste.

Početni razgovori sa drugim ljudima u mom slučaju svode se uglavnom na slušanje.
Zanimaju me ljudi.
Posle /ako je preko puta mene čovek a ne egomanijačko-egzibicionistički udav/ pričam i ja... Sa svim ljudima pričam isto u početku. Posle se profiliše šta sa kime mogu da pričam, i to zavisi od stepena uzajamnog razumevanja.
 
Kad ja pricam sa nekim ne mora da mi kaze jel zavrsio faks ili nije,uglavnom.Pa oni sto su doktori(ili nesto sl.)pogotovo oni sto su tek zavrsili, su uglavnom puni sebe a oni sto nisu uglavnom imaju manjak samopouzdanja. :roll: To ti je kao i u srednjoj.Znas ono:gimnazija-streber,frizer-propalitet i sl.I nema sanse da neko ne formira bar neku sliku o tebi cim kazes sta radis.Cast normalnim i prizemnim osobama.Al sta ces,predrasude uvek postoje... ;)
P.S.Jedva cekam da zavrsim faks :lol: :lol: :lol: (valjda cu uspeti)
 
majcheki:
Uvek sa čovekom - majcheki po hiljaditi put govori VERUJTE U POJEDINCA i iznenadiće vas njegova povratna reakcija :wink:
Niko nije samo ono čime se predstavlja - niko...

Tačno, niko nije. :D
i normalno je da očekuješ da profesija utiče na bilo koji način i u bilo kojoj meri i na karakter, normalno je. Nenormalno bi bilo ne očekivati bilo kakav upliv svakodnevnog posla na "razgovor kao sa čovekom". Svako ima svoje krugove iskustava koja sabira, pa i iz radnog vremena.
I to je čovek, i kad radi , i kad se pravi da ne radi, i kad ne radi - a pravi se da radi....i sve zajedno. I kad se odmara (ja sam tad dosadna kao sad :P ).

A u čemu je problem? Videh da ima link ka ljis, a tu baš caruje drugarstvo :lol:
 
Betty:
A u čemu je problem? Videh da ima link ka ljis, a tu baš caruje drugarstvo :lol:

Ma, nema problema.
Link ka LjiS-u je postavljen sa namerom, da se pokaže kako tamo,zaista vlada drugarstvom, dobro raspoloženje i duboko, uvaženo poštovanje muško-ženskih odnosa, gde se poštuje i uvažava tudje mišljenje i gde se prvenstveno priča sa čovekom.
Eto...
(što mi je crni humor...aj' zdravo)
 
Buntovnik_Bez_Razloga:
Zauzimate li odredjene stavove prema ljudima, samom razgovoru sa njima, kada znate ko su oni? Šta su oni?
Da pojasnim šta želim da kažem:
Ako kažem da sam prodavac, zahtevaćete da nešto prodam. Ako kažem da sam lopov, očekivaćete da ću nešto ukrasti. Ako kažem da sam ljubavnik/ ljubavnica očekivaćete da vas zavodim. Ako kažem da sam lažov, očekivaćete da stalno lažem. Ako kažem da sam u nekoj sekti, imaćete odredjeni gard, braneći sami sebe od sektaša...(primera ima jako mnogo)

Dakle, pričate li sa čovekom?!
Ili pričate sa tom osobom potpuno drugačije kada znate ko je i šta je, tj. kako vam se ona predstavila.
Bez obzira ko je i sta je kroz razgovor oseti se sa kim mozes da pricas kao sa covekom a od koga treba bezati...Zasto bi teme za pricu bile samo one o kojima doticni nesto vise zna...Vise vremena provedem u prici sa nekim za koga ocenim da ima sirinu i da je nesto prosao i procitao i da ima o cemu da raspravlja...To nije zavisno od njegovog zanimanja...Znam auto mehanicara koji redovno ide u pozoriste pa pricamo o predstavama...znam i lekara koji prica o tome kako je sredio kucu po svom ukusu...znaci tema je bezbroj a ima onih koji ne umeju ni prostoprosirenu da sastave pa sa njima ni da cutim ne umem...
 

Back
Top