Anonymous:
Alo bre, ko prica o sebicnosti, jednostavno je kod oboje isto. Ne mozemo jedno bez drugog, cak i kada nismo zajedno, opet neko nekog nazove telefonom, ili ja njega ili on mene...i opet, po nekoliko sati prica...A ranije nikada nije bilo tako, mislim sa drugim momcima, bilo je bas kao sto ti kazes, vidjali bismo se na par dana, definitivno ne svaki dan pa ipak bi mi brzo sve dosadilo, ovo mi se prvi put desava u zivotu a i on kaze da je njemu isto. Prosto nas ubija bilo kakva vrsta odvojenosti, zato smo poceli da zivimo zajedno. Pa on i kad je na poslu zivka me telefonom da pricamo
A pouzdano znam da ni kod njega ranije nije bilo tako jer se svi njegovi prijatelji cude sta mu je.
Zaista zelim svakom ovde takvu ljubav, da ni u jednom trenutku ne bude dosadno i da kada ste zajedno imate utisak da ste jedno, da je to ono sto ste trazili citavog zivota, da je taj neko drugi deo vase duse!
Da, on i ti radite, zivite sad zajedno, ali ja imam 20 a on 23 godine, i oboje smo sudenti i to dobri, tako da je nemoguce da stalno budemo zajedno. i mi pricamo telefonom 2 sata dnevno.
zasto se toliko ljutis sad? svako ima drugaija razmisljanja i razliciti ljudi razlicito reaguju na ljubav! Pogotovo sto su uslovi razliciti.
naravno, kad ne bismo imali obaveza, da bismo se vidjali cesce! Jeste li bili zajedno kada ste studirali (ili isli u srednju) i kako je to vase konstantno druzenje uticalo na to?
to bih bas volela da znam... (on ima 9,9, a ja 9,1 prosek, a sigurno to ne bismo mogli ako bismo provodili svaki trenutak zajedno, zar ne?)
a ono sto mi je posebno cudno je to sto vecina mojih drugarica NE MOZE DA PODNESE da gleda decka cesto. Jedna je cak rekla da joj je drago sto studira u Bg, tako da se sa deckom vidja jednom u 2 nedelje kad ode kuci. "muka bi mi pripala kad bih ga gledala cesce". zamisli to!