Ne slazem se, bez obzira sto to nazivas snalazljivoscu i imas granicu mere za tu snalazljivost.
Ne bih mogao da smatram opravdanim da kao roditelj dam savet da moje dete napravi ''snalazljivost''.
Mozda bih i mogao da pomislim da bi tako bilo bolje, mogao bih da pomislim da bih ja tako uradio, ali da dam uputstvo za delovanje - ne mogu.
Mozda cu jednom promeniti misljenje, mozda cu u nekoj situaciji proceniti da je ovaj moj stav vredan redukovanja - ali sada je ovako. Ne mogu se zakleti ni u sta, cak ni pred vama koje svakodnevnom lazem svojim budalastinama.
Moje je da dete ucim onome sto je dobro i ispravno, moje je da ga naucim kako treba, moje je da ga osposobim da bude bolje od mene.
Sve ono o cemu ti govoris, moje ce dete vec nauciti od drugih. Za to ne treba da se brinem.
Ali ko ce ga nauciti dobru, ako ga ne naucim ja?
I mene su moji ucili samo dobrom, pa opet ne mislim da sam dobar covek. Nije nikakva komplikacija nauciti i uraditi lose stvari.
Naravno, da bih predupredio nadmudrivanje oko trazenja situacija koje bi dokazale da sam ipak, cak i u ovom trenutku, spreman da odstupim od ovoga o cemu govorim, odmah cu reci da postoje takve situacije - podrzao bih svoje dete da ne ode u rat, stavise sve bih ucinio da do toga ne dodje. I sve ostale situacije koje bi ugrozile zivot ili zdravlje deteta bih isto tretirao.