Lesandar
Buduća legenda
- Poruka
- 27.930
У праву си, у Хрватској се народност гледа по "оцу нације"....ne znam kako je kod vas, no u Hrvatskoj se nardonost ponajviše gleda po ocu. Ako je kod vas po materi, razumijem vas
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
У праву си, у Хрватској се народност гледа по "оцу нације"....ne znam kako je kod vas, no u Hrvatskoj se nardonost ponajviše gleda po ocu. Ako je kod vas po materi, razumijem vas
У праву си, у Хрватској се народност гледа по "оцу нације"....
ne, nego po ćaletu. Ćale Hrvat- dijete Hrvat. Mater može biti mongolka... tako je tu kod nas, ne znam kako je kod vas.
ne, nego po ćaletu. Ćale Hrvat- dijete Hrvat. Mater može biti mongolka... tako je tu kod nas, ne znam kako je kod vas.
А јеси сигуран да је ћале Хрват, или само тако пише у домовници, а он пали бадњак?ne, nego po ćaletu. Ćale Hrvat- dijete Hrvat. Mater može biti mongolka... tako je tu kod nas, ne znam kako je kod vas.
Ne obazrijev se više na tandrkanja o AS-u, mnapisat ću sažetak
lpjeg će možda razumijeti pokretač teme. Možda i ne, možda njetko drugi, no svejedno.
Ne obazrijev se više na tandrkanja o AS-u, mnapisat ću sažetak
lpjeg će možda razumijeti pokretač teme. Možda i ne, možda njetko drugi, no svejedno.
1. AS osnivač je modernoga hrvatskoga nacionalizma koji je htio i uspio stvoriti samostalnu hrvatsku državu. U to je pogledu bitan i jer je razbio- zajedno sa sljedbenicima- ilirsko-jugoslavenski ideologem, dominirajući do njega.
Na području čistoga jezikoslovlja AS nije bio važan stvaralac,
Ако могу помоћи , драги колега, ја сам нашао екавицу код некога Старчевића:...a tu se i svodi moja ključna poenta od početka teme.
Koje se to djelo Ante Starčevića može smatrati pravim književnim, ili pravim naučnim radom? Da li postoji ijedno? Koji je njegov doprinos u prirodnoj ili društvenoj znanosti, koje su to njegove velike zadužbine po Hrvatskoj, itd...?
Jer ovako, on ispada samo kao političar...sa gomilom političkih zapisa - od kojih niti jedan jedini ne spada u političku znanost.
Takođe, nisi u pravu što se tiče njegovog "kursa" - gdje vidiš ekavicu kod svih tih ljudi koje si nabrojao?
"Uspio stvoriti samostalnu hrvatsku državu" (a nije), sve to spada u ovu mitologizaciju o kojoj smo pričali. Dokle više dizati sve do nebesa, ispade po tome da su ipak Hrvati Srbi...
Najinteresantnije je, međutim, neobjektivni dio s tvoje strane pri kojem kada je nešto hrvatsko u pitanju do besvijesti veličaš i praviš mostove nalik onima između cara Likinija i predsjednika Borisa Tadića, S druge strane, kada je u pitanju nešto nehrvatsko, oslanjaš se izričito na svođenje na gotovo ništavilo i relativizovanje (barok, humanizam i renesansa u Srba, globalna minorizacija uopšteno - ne samo u slučaju Srba, već i drugih naroda koji nisu hrvatski, Slovenaca, Židova, pa u sl. kontekstu si i Amerikance i mase evropskih naroda opisivao, s tim što si značajno povukao liniju da su ti pravoslavne civilizacije [iste koje su dale univerzitete i razvijeno školstvo, pa ako i onaj univerzitet u Hilandaru kada su Srbi u pitanju kako škole prozvaše, mnogo prije prvih zapadnih univerziteta] od početka smatraš inferiornijim u odnosu na katolički zapad, a pogotovo povlačeći tu liniju gotovo nemoguće dvojbe i na srpsko-hrvatske prostore, te u svojoj taktici "oštre podjele", u koju opet utrpavaš sve što bi ličilo na išta zapadno, a kada su u pitanju stvari koje su same nastale na istoku, tipa pisma, i njemu dodaješ zapadni), dok bi svi tvoji stavovi recipročno bili primjenljivi na veliku većinu stvari koje pričaš kada su Hrvati u pitanju (pogotovo nešto što si na ovom forumu već jednom priznao - nedostatak pojave hrvatskoga imena kroz povijest, već praktično javljanje u formi bezbroj interpretacija da se pod njim krije hrvatsko ime - kako si ono rekao "što će nam to?").
I malo su me iznervirali jer postavljate gigantske slike koje se ne mogu ni čitati, i samim tim upropaštavate moju temu! Kada sam vidio...
Da, od drugog dela naroda različite veroispovestiOstalo je nevažno jer se odnosi na prijašnje teme.
Ključno je-a moj sugovornik izgleda ne želi vidjeti- da je Starčević bio nacionalni ideolog
koji je ucijepio i osuvremenio ideju moderne hrvatske države i hrvatske samobiti koja je
realizirana kasnije. Na taj je način on otac nacije, kao što su to
npr. Kossuth ili Theobald Wolfe Tone.
Političar i aktivist koji je ključni ideolog jednoga društvenoga pokreta
koji je rezultirao nacionalnom nezavisnošću.
...a tu se i svodi moja ključna poenta od početka teme.
Koje se to djelo Ante Starčevića može smatrati pravim književnim, ili pravim naučnim radom? Da li postoji ijedno? Koji je njegov doprinos u prirodnoj ili društvenoj znanosti, koje su to njegove velike zadužbine po Hrvatskoj, itd...?
Jer ovako, on ispada samo kao političar...sa gomilom političkih zapisa - od kojih niti jedan jedini ne spada u političku znanost.
Takođe, nisi u pravu što se tiče njegovog "kursa" - gdje vidiš ekavicu kod svih tih ljudi koje si nabrojao?
AS je politički književnik, i to majstorski. Mislim da tražiš koji su njegovi prinosi u disciplinama:
*filologija
*historiografija
*sociologija
*....
No, to je pogrješno. AS je pisac, književnik. No, on nije pisac klasičnih žanrova (poezija, drama, roman, ep,...a ni većinski rubnih dijelova kao što su eseji, kritike, povijesti književnosti, aforizmi,..).
Starčević je značajan pisac polemika, feljtona, govornik, politički komentator, satirik, pisac persiflaža...Djela iz svjetske literature koja odgovaraju takvom spisateljstvu su Swiftovo "Tale of a tub", eseji Cobbeta, Painea, spisi Victora Hugoa protiv Njemačke, Richarda Wagnera protiv Francuske, politički tekstovi Dostojevskog, Berdjajeva, Bjelinskog , ...parodije i satire kojim obiluju sve literature.
Ukratko, Starčević je istaknut satirik i politički pisac. Politički pisac (ili govornik, kao Demosten) je- književnik, a ne znanstvenik. Također, nije pisac imaginativne književnosti na koju misle ljudi kad spominju književnost kao takvu.
Glede njegove ekavice, to je ostala privatna stvar koju nisu prihvatili ni njegovi suvremenici (Kvaternik). Ono što kod Starčevića kao pisca ostaje to je snaga izraza, emfaza, poruga itd.- a to su odlike jakoga auktora, neovisno o fizionomiji jezika kojim se služio (pisao Hervati ili Hrvati, razkol ili raskol). A to su znali cijeniti pravaši i proučavatelji Starčevićeva književnoga djela koji nisu dijelili njegove filološke ideje (naveo sam njekoliko- Marćel Kušar, Vjekoslav Klaić, Blaž Jurišić, Kruno Krstić, Marijan Stojković, ...
Ostalo je nevažno jer se odnosi na prijašnje teme.
Ključno je-a moj sugovornik izgleda ne želi vidjeti- da je Starčević bio nacionalni ideolog
koji je ucijepio i osuvremenio ideju moderne hrvatske države i hrvatske samobiti koja je
realizirana kasnije. Na taj je način on otac nacije, kao što su to
npr. Kossuth ili Theobald Wolfe Tone.
Političar i aktivist koji je ključni ideolog jednoga društvenoga pokreta
koji je rezultirao nacionalnom nezavisnošću.
Daleko od Košuta. Košut nije samo bio na glasu, on je i stvorio mađarsku državu. Košut ima priznanje u svijetu, na Zapadu, uključujući i SAD, Kossuthova djela nisu - učešće u politici i politički spisi.
Takođe, ako razmatramo nasljeđe njegovog djela (ja iskreno mislim da između Ante Starčevića i deklaracije o neovisnosti Republike Hrvatske 1991. godine ima otprilike gotovo nimalo veze, ali to je moje mišljenje), zašto izbacujemo sve negativno, i razmatramo samo pozitivno? Smatraš da on nije odgovoran za postupke onih koji su hodali njegovim putem - ali zašto ga pobogu hvaliti za, i to isključivo, pozitivne tekovine njegova života? Na ovo mislim kada pričam o mitologizaciji. Koliko god da je Ante Starčević ideolog hrvatskog nacionalizma (a ni tu se ne slažem, isto koliko se ne slažem da je to Vitezović, dovoljno je proučiti hrvatski nacionalizam i njegov razvoj - Ante Starčević je samo jedan čovjek koji se pojavi kasnije, i koji upravo da rod ekstremu hrvatskoga nacionalizma i praktično većini lošega što je proizišlo iz njega), on je isto toliko i ideolog ustaštva.
Što se tiče Wolfa Theobalda - opet loš primjer, kao i kod Kossutha. Tone je umro u irskoj pobuni. Daklem, volio bih da mi nađeš jednu ličnost koja je kao Ante Starčević, ne samo tražeći u Srba, Bošnjaka, Slovenaca, itd...već u čitavom svijetu.
1. Kossuth i Tone su, kao i neki drugi, često navođeni kao "očevi nacije". Kossuth u stvaranju madžarske države nije uspio, i poražen je. Madžarska u Austro-Ugarskoj posljedica je poraza od Prusije, a ne Kossuthove ni praktične politike, a ni ideologije.
Starčević je otac nacije jer ga tako percipitaju njegovi sunarodnjaci, a uloga mu je poglavito kao ideologa nezavisne hrvatske države, i to u kontekstu srazova sa silama s kojima su se Hrvati onda- 1850-ih i dalje- sučeljavali. Nije bilo nijedne druge osobe koja bio prije njega jasno proklamirala i radila na tom: samostalna hrvatska država koja nije dio nikakve (kon)federacije.
2. glede negativnioh srpskih predočbi, one su jasne. No, jasno je da je i pojam "slavoserbi" korišten poglavito za njegove političke protivnike, a ne za Srbe nao narod. AS nije proglasio pravoslavce u Hrvatskoj, Srbiji, BH slavoserbima kao takvima- poznato je da ga je i njegov pankroatizam sprječavao u tom.
No, jedan "prigovor" stoji: naravnoda je AS neprijatelj Srba u smislu da je neprijatelj srpske nacionalne ideologije, u istom smislu u kojem su Vuk Karadžić ili Stanoje Stanojević neprijatelji hrvatske nacionalne ideologije. Nacionalizmi i jednih i drugih, ovako ili onako:
*negiraju da "onaj drugi" uopće postoji
*ili, ako ga priznaju, daju mu neku minornu ulogu, pretvarajući ga u svojoj ideologiji za nevažnoga privjeska- a uz svijest da je baš taj drugi (za Karadžića Hrvati, za Starčevića Srbi) glavna zaprjeka ostvarenju vlastitih maksimalističkih nacionalnih ciljeva.
1. Kossuth i Tone su, kao i neki drugi, često navođeni kao "očevi nacije". Kossuth u stvaranju madžarske države nije uspio, i poražen je. Madžarska u Austro-Ugarskoj posljedica je poraza od Prusije, a ne Kossuthove ni praktične politike, a ni ideologije.
Starčević je otac nacije jer ga tako percipitaju njegovi sunarodnjaci, a uloga mu je poglavito kao ideologa nezavisne hrvatske države, i to u kontekstu srazova sa silama s kojima su se Hrvati onda- 1850-ih i dalje- sučeljavali. Nije bilo nijedne druge osobe koja bio prije njega jasno proklamirala i radila na tom: samostalna hrvatska država koja nije dio nikakve (kon)federacije.
2. glede negativnioh srpskih predočbi, one su jasne. No, jasno je da je i pojam "slavoserbi" korišten poglavito za njegove političke protivnike, a ne za Srbe nao narod. AS nije proglasio pravoslavce u Hrvatskoj, Srbiji, BH slavoserbima kao takvima- poznato je da ga je i njegov pankroatizam sprječavao u tom.
No, jedan "prigovor" stoji: naravnoda je AS neprijatelj Srba u smislu da je neprijatelj srpske nacionalne ideologije, u istom smislu u kojem su Vuk Karadžić ili Stanoje Stanojević neprijatelji hrvatske nacionalne ideologije. Nacionalizmi i jednih i drugih, ovako ili onako:
*negiraju da "onaj drugi" uopće postoji
*ili, ako ga priznaju, daju mu neku minornu ulogu, pretvarajući ga u svojoj ideologiji za nevažnoga privjeska- a uz svijest da je baš taj drugi (za Karadžića Hrvati, za Starčevića Srbi) glavna zaprjeka ostvarenju vlastitih maksimalističkih nacionalnih ciljeva.
Konstantin Veliki:
Vuk Karadzic nije nikakav srpski nacionalisticki ideolog.
A Starcevic je isto bio vise srbin nego hrvat po poreklu.
Da je bio konsekentan puco bi metak u glavu.
Volio bih kada bi primjer naveo takve ličnosti kod drugih naroda. Nije bitno je li Košut uspio, važnoe je što je učinio. Bez mizologizacije, Ante Starčević nije ni 'pokušao' (doveo do?) stvaranja nezavisne Hrvatske.
P.S. Opet u pogrešnom kontekstu porediš jednog nacionalističkog političara sa lingvistom i standardizatorom jezika. Meni Ante Starčević liči kao na Vojislava Šešelja iz 19. vijeka, tj. takvu osobu koja bi tada živjela (u tom vremenu). Imao strahovito veliki broj dodirnih tačaka (publicizam, ideologija, mržnja, nacionalizam, itd...), dok je jedina razlika u profesiji (teolog i pravnik), tj. što je Šešelj bio bolji đak i što je svoju ideologiju pokušao i na djelu primijeniti nekoliko puta.
P.P.S. Mene zaista zanima, šta bi se dogodilo da je dobio onaj posao u Beogradu? Kako bi se sve stvari odigrale?