PONOS

kučka:
Koliko daleko u vezi, vas ponos moze da ode? Moze li biti toliko visok da dodjete u situaciju da sebi nanesete bol time sto necete pogaziti svoje stavove ili ste spremni da progutate neke stvari i idete dalje?

...moj "ponos"
moze se reci, visok, cvrst, stabilan...

...na kraju ipak splasne...

...ebg... :D
 
Debelo drvo počelo je od tankog pruta.
Devetospratna kuća počela je od slaganja opeka.
Putovanje od hiljadu kilometara počinje od jednog koraka.
Pazite na svoje misli, one su početak postupaka.

Lao Ce :)
 
kučka:
Ok..postujem ali sta mislis na ovo:Covek bez ponosa nije ni vredan ljubavi..on je kao krpa kojom se brise pod..neko ko je dozovlio da trguje sa svojim Ja...

Некако, размишљам о овој теми и тај термин понос ми не звучи позитивно...

Наиме, кад мало боље размислим, поноса немам, али самопоштовања имам, људског достојанства имам - и без те две ствари не бих могла да функционишем ни у вези нити уопште...а понос ми у вези није потребан...

Можда би требало разграничити и објаснити значења тих термина...(речници ми нису при руци, тренутно)..
 
kučka:
Koliko daleko u vezi, vas ponos moze da ode? Moze li biti toliko visok da dodjete u situaciju da sebi nanesete bol time sto necete pogaziti svoje stavove ili ste spremni da progutate neke stvari i idete dalje?
Nikada nisam imala takvu vezu gde sam nesto morala da vagam, da menjam, da se odricem... Verovatno i zbog toga sto nikada nisam bila povredjena, izdana, volela a bila nevoljena, decka koji me nije postovao...

O kakvoj se vezi radi? Ako je to prava ljubav, onda naravno da cu pogaziti vecinu svojih stavova (jer ih i nemam :lol: ), jer kakve to veze ima, ako smo zajedno i volimo se?

Ukoliko je to nesto bzvz od veze, ma nek se nosi u k. :)
 
Imam gomilu iskustava na ovu temu....Nekoliko puta sam bila previse ponosna pa se kajala.Bilo je slucajeva kada sam bila ponosna,mnogo patila,ponos zna da boli i te kako,ali sam na kraju bila pobednik.Zaboravila sam ponos jednom.I to me je skupo kostalo.Ali evo ta osoba se sada iskreno kaje,zbog svega sto sam ja prosla zbog njega..........i opet nisam pametna da li da budem ponosna i kazem Ne,ili opet pokusam.......Mada,mislim da je ponos mac sa dve ostrice.Ponekad treba oprostiti,zaboraviti,pokusati ponovo.Ali nikad preterivati.........ne sme covek da dopusti nekom sve.......niko toga nije vredan.Bolje je ono.........budi ponosan dovoljno,da nekom oprostis ali takod a shvati da to vise nikad ne ponovi.Znaci,oprosti,ali tesko.Navedi ga da se bori za tvoj oprostaj.
 
ako nekoga navodis da se bori za tvoj oprostaj onda to nije iskreno.nije dobro postavljeno.opet se vrtimo u krug.opet je nasladjivanje necijom mukom u pitanju.
covek iz srca prasta i oprastas ako stvarno zelis. ne mora druga osoba tu nista da uradi.
a to da li ce da shvati svoju gresku i da ne bi trebalo da je ponovi je vec stvar njegove savesti.
 
a sta je ponos?
jel to ono kad si kao nadrkan po pitanju neke svoje velicine, zar to nije malo umisljeno?
ili si kao prirodno takav, kao odises genetski?
i da li taj ponos podrazumeva da si svaki put u svakoj situaciji tako nekako ponosan. jel se to izbacuje ispred sebe, ko sto ovi prigradski kad dodju u prestonicu "kace" diplome fakulteta jer im je to jedini "kvalitet" (da znaju nesto da se sagledaju, ne bi tebalo da govore da su "obrazovani"). da li ste imali priliku to da uocite, kao da isture taj svoj recimo saobracajni faks ispred sebe, a oni idu tri km iza?
mnogo smesno ja se nagledala cuda.
dakle, da li neko moze da mi pojasni taj izraz ponos. sta on podrazumeva.
 
pa nema definicije...najbliže je dostojanstvu...diginitetu...integritetu neke ličnosti.....samo usmereno na odnos ja- svet...droogi...
zašto polaziš od sebe se......kad se ponosiš ne sobom, nego droogom osobom......i zbog čega?.....
 
ja nisam sigurna da imam neki osecaj kada se ponosim sobom
mislim ne mogu ja sada o tome da pricam to je mnogo komlikovano i slojevito i mora da se dozivi.ne mogu to da prenosim tipkajuci.to je bez veze i kazem nisam sigurna da li uopste neki moj uspeh dozivljavam tako,osim sto mi je dobro i udobno u njemu
ali, kada sma ponosna na druge, e to je vec drugacije tada mi se zacrvene obrazi i ispuni me osecaj vatre koja se siri iz stomaka.i kao da cu da se rasplinem u svet.i budem bas bas onako ogromna unutra.
 
aman,znam ja okvirno
ali zar i taj ponos nema razlicite dimenzije i oblike u zavisnosti prema kome ga sprovodimo
sta znaci drzis do sebe i ne das na sebe
ja ne dam da me tucaju,ali jel to stvar ponosa ili zelje, ili osecaja da mi se to ne radi
ili kada hocu da se tucam, jel ja onda nemam ponos jer sam dala na sebe? onda to ima veze sa tim da li je ta osoba po standardima ili nije? ili to nema veze jer boze moj pale roletne tende i perde?
i sta drzim do sebe, samu sebe?
 
da,tako!
naspram te ljubavi gube se granice svega dotadasnjeg
i nema osecaja gubljenja sebe, identiteta,tog cuvenog ponosa, digniteta, samopostovanja
to ljudi ne postoji
postoji samo zelja da budes sa tom osobom, da ga drzis do sebe jer on je tvoj ponos.
i to si sto jesi sa njim.
uostalom, toliko je bilo velikih ljubavi u istoriji covecanstva, i po pravilu bile su tragicne.
zar da se odreknem tog istorijskog osecaja, da mi promakne da budem medju svetskim velikanima, uskracena za osecaj kome tezi cak i onaj australijski crv.
 
Nikada toliko , kad nisam u pravu ja to i priznam. Ali zato kad ima previshe neslaganja i kad previshe povredjuje moj ponos i ne priznaje moje stavove , to znaci da tu nema nikakvog postovanja.
Da sam sa iskompleksiranim covekom , i da zasluzujem bolje. I onda odem.
 
Struja:
da,tako!
naspram te ljubavi gube se granice svega dotadasnjeg
i nema osecaja gubljenja sebe, identiteta,tog cuvenog ponosa, digniteta, samopostovanja
to ljudi ne postoji
postoji samo zelja da budes sa tom osobom, da ga drzis do sebe jer on je tvoj ponos.
i to si sto jesi sa njim.
Identitet, ponos, dignitet, samopoštovanje....ne postoje uopšte ili ne postoje samo u ljubavi?
Kako izaberemo koga ćemo voleti?
Zašto ne mogu da volim nekoga ko će da me bije, ili bar da me šutira u dupe dok šetamo po gradu?
Je li to moja "umišljena veličina"?


Struja:
uostalom, toliko je bilo velikih ljubavi u istoriji covecanstva, i po pravilu bile su tragicne.
Nisu. Samo se o takvima više pričalo i pisalo. Tuđa sreća obično nije zanimljiva ostatku sveta, a i sami akteri neretko nemaju potrebu da o istoj govore.
 

Back
Top