PONOS

- Jedno je kad voljena osoba tesko pogresi, kaje se iskreno i mi predjemo preko ponosa i sujete i oprostimo, to je OK,

- a A sasvim drugo je kada nas neko duze vreme namerno zeza ili se ne daj Boze izivljava, onda treba sacuvati dostojanstvo i otici, naravno.
 
Smatram da su oprastanja te vrste uzaludna rabota, jer se radi o ljudima koji imaju sasvim suprotne percepcije...zasto oni koji trebaju da pogaze svoj ponos ne prave greske tog tipa, da li su takvi ljudi vise razumska bica od drugih, tj. vecine...
Ok, spustis ponos, ides protiv sebe, druga strana se pokaje, ali ucinjeno je neizbrisivo...nisam uopste liberalna po tom pitanju...covek nije zivotinja, moze svoje nagone da suzdrzi zarad visih stvari, moze svoje postupke da kontrolise...tesko mi je za shvatiti da je opravdano povrediti nekog koga volimo, a jos teze da je sasvim prirodno preci preko svega zarad neke kvazi-ljubavi!
 
Baby Kate:
Lakše se odričem drugih nego sebe.
I neće meni bol naneti to što ne želim da gazim svoje principe, već činjenica da nisam našla nekoga sa istim. A to se neće promeniti ako progutaš.
otprilike ovo, ali nesto izmenjeno - tesko se odricem onog sa kim sam odabrala da budem, ali sebe nikako ne mogu da se odreknem.
druga i treca recenica su aps. tacne.

i sve to nije ponos... postoje stvari (koje se izrazavaju kroz nase stavove) koje nas cine.
 
kučka:
Koliko daleko u vezi, vas ponos moze da ode? Moze li biti toliko visok da dodjete u situaciju da sebi nanesete bol time sto necete pogaziti svoje stavove ili ste spremni da progutate neke stvari i idete dalje?
.....naravno,zato se i zove ponor ovaj ponos .................
 
kučka:
Koliko daleko u vezi, vas ponos moze da ode? Moze li biti toliko visok da dodjete u situaciju da sebi nanesete bol time sto necete pogaziti svoje stavove ili ste spremni da progutate neke stvari i idete dalje?
mnogo sam ponosna,ali zarad njega dosta toga znam da bacim u vodu (sto se mog ponosa tice),a kad je od mene dovoljno je...mada ponos u mojoj porodici je toliko visok da to samo nama moze biti dovoljno....
i ON onda ode:?
 
... a meni se cini da je pitanje malo naopako.

Nismo na pijaci da vazemo, pa ko ima dublju kesu da vise plati / izdrzi... ili da se igramo S/M igara sa osecanjima (onda radije kais ili bic).

Znaci ako vas dragi / draga izludjuje nekim svojim (ne)ponasanjem to se i kaze... onda mora ili da se ispravi ili objasni tako da vi to prihvatate ne iz kompromisa nego zato sto je to Ok - ako nije, veremenom ce samo biti gore.

Znaci nije kompromis - ili nesto jeste dobro i cuva se, ili nije jer nema saradnje - tacka. Previse ljudi ceo zivot provede sa partnerom koji postoji samo u njihovim mislima, a u stvarnosti pored vas je potpuni stranac.

Elem, suma sumarum... ako problem postoji u necijoj glavi on je stvaran, cak i ako ga druga strana ne vidi, mora da ga postuje i da veruje na rec.

Posle ovoga verovatno je jedino meni jasno sta sam hteo da kazem... no to je i dovoljno.
 
Neva:
Jednom sam sebe oprobala u tome i da...nanela sam sebi bol, ali sam znala da kad on prodje, bice bolje po mene...zavisi od situacije...ako mislim da je i pored svih mojih napora opet doslo do toga da trebamo da se odmeravamo u tome " ko ce kome ", onda mogu da istrpim sve i teram po svome....Sve ima svoje granice bez obzira na to koliko se trudimo ( ili ne ) da budemo tolerantni.
Jednostavno, zasto iskusavati moje strpljenje, zelju, ljubav i sve sto ide uz to...kad vidim da nema postovanja i druga strana pocinje sebi da dozvoljava previse, bez obzira na " posledice " ja ponosno odlazim...

Исто...и да, граница мора да постоји, где нећемо себе да доведемо у ситуацију да сутра мрзимо сами себе.
Ако је некоме стало до мене искрено, неће ме искушавати да види где су ми границе. :smile:
 
kučka:
Koliko daleko u vezi, vas ponos moze da ode? Moze li biti toliko visok da dodjete u situaciju da sebi nanesete bol time sto necete pogaziti svoje stavove ili ste spremni da progutate neke stvari i idete dalje?
Nedavno sam morao da pogazim sve svoje principe i kriterijume zarad tolerancije i opstanka "na silu" nečega što po svim parametrima i ne treba da postoji, ali jbg... :roll:
 
To glumatanje nekog ponosa za mene je užasno nezrelo. O svemu se može razgovarati....a ako ne može onda good bye, ali to onda već nije pitanje ponosa nego (ne)razumevanja.
 
ja se još uvek borim sa onim šta znači napraviti kompromis....teško meni to ide...ali sam zato jako principijelan...........a ponos nema veze sa tom......ne bih reko...
 
principi idu pod ruku sa ponosom
sve izmisljene kategorije zarad oblacenja ega.
kako se devojcice dice haljinama a decaci automobilima
tako se i gola nezgrapna dusa odeva u sva ta sranja.
da bi se zagrejala i zastitila od pogleda.
 
ponos je mnogo jaka reč........ ne gazimo toođi ponos....jer to ne dozvoljavamo droogima...principijelno...ako pristanemo na kompromise...manje ili veće....koliko će me neko oblikovati..po želji....mogu ja to da učinim, da udovoljim.....ali šta onda ona voli..koga...?......šta smo mi....stranci...nema nas.......
 
Evo vi ste ove umni ljudi, pa bih voleo da cujem sta mislite o tim principima.
Sta je u stvari princip?
Princip je ideja ili stav kojeg se covek pridrzava prilikom delanja, je l'?
Da li bi se za nekog ciji je stav da se ne pridrzava nikakvih principa moglo reci da je principijelan?
Da li u tom slucaju sam pojam principa postaje besmislen?
Da li principijelan covek moze da menja principe? Da li i tada ostaje principijelan? Ako je odgovor da, da li to znaci da usled frekventnog menjanja principa opet principijelnost postaje besmislen pojam jer se princip menja od situacije do situacije?

Koristim ovu rec, ali kad bih u ozbiljnom razgovoru pokusao da objasnim stav ili misljenje, ne bih bio slobodan da je upotrebim.
 
pitanja su ti sooper...ali je malo teže odgovoriti na njih.....sad ću da se spetljam...teško mi je da jednostavno objasnim.......mogu samo da pokoošam....
ovo kako strooja objašnjava ponos je antičko....a posle i hrišćansko shvatanje ponosa..... ponos je smatran smrtnim grehom.....princip je trajni(ji) stav o pitanjima....principi mogu da se promene..ali ne moraju.......ponos je sastavni deo ličnosti.....ako te uvredim jer me radi soojeta...vređam integritet nečije ličnosti...omalovažavam te.... diram u pitanje tvog ličnog ponosa........to je kraj.......nepoštovanje čoveka.....princip je ovaj stav o nečemu što nekoga lično ne mora dotiče...odnosi se na spolja....na moje mišljenje i stav o spoljnim pojavama, događajima.............princip: ne idem na svadbe... osećam se neprirodno.....tamo mi je neprijatno..........ne mogu da promenim svoj principijelni stav po pitanju odlaska na svadbu.....ali ako se radi o tvom rođenom bratu.....a mi smo, kao, u ozbiljnoj vezi......ja ću to da progootam......pa ću da odem......jer je tebi važno....teška srca....i nevoljno i mogu ja da gloomatam tamo...ali ja ne želim da idem na svadbu...ako to znaš....i razoomeš....što će me osloboditi da pogazim princip....biće bolje da moj odlazak tamo uopšte ne spominje....jer je moj princip....(nisam pogazio dosad princip da ne idem na svadbe).........
 
diram u pitanje tvog ličnog ponosa........to je kraj.......nepoštovanje čoveka
svaki put kada neko zahteva da se menjas, da se izvrces kao tesna rukavica, da dokazujes ljubav...nepoštuje te ubija te smeje ti se zapravo svojim smrdljivim celjustima
neka crkne neljud
struja je bas arhaicna i zaostala kategorija
ne znam kako se snalazim u ovoj eri tehnoloskog napretka,da li cu do kraja preziveti
cesto pomislim da mi je dosao kraj
jel imas ti munjo onaj primalni krik u grudima,da li ti dodje nekada pomisao da ako otvoris usta poceces da vristis i poludeces sasvim, ne malo, ne kao, ne trenutno
i onda cutis.
 
primalnim krikom se leče neuroze........i kad je nesvestan šta mu smeta...čovek poželi da krikne...bilo ko......... .ali kad znaš i svestan si.......kažeš....mislim, nisi ti sa drvećem...nemam ništa protiv dendrofila....ali kaži i neka ti se kaže......pa da vidimo na čemu smo......šta će meni nečije naličje.....što kažu obrazina...maska....
 

Back
Top