Opsti problemi ili licni problem?

Zaza0011

Obećava
Poruka
70
Moram ovo sa vama da podelim, i da cujem sta mislite o ovoj problematici.

Kako reagujete kada neko pocne da vam prica i da se zali i da kuka a da su pritom u pitanju preblemi tipa ekonomske krize, politike itd?

Meni moja majka kaze, kako ja nisam u pravu kada kazem da me takve teme opterecuji i da odbijam da ih slusam.

Ja sam misljenja da je realnost (ekonomija, politika itd) jako crna ali da me to crnilo ne bi pojelo i unistilo ja moram (a i svako pametan) da nadje nacin da se izoluje od toga, da napravi svoj mali mikro svet. I onda kad mi neko zagrebe po tom mom mirko svetu sa pricom o problematici opstih mesta ja lose reagujem.

Mnogo vise volim da resavam konkretne probleme, one koji su u mojim rukama, nego da kukam i jadikujem zbog stvari na koje ja ne uticem.

I kad na sve ovo dodam da govorim o svom partneru, postavlja se uopste pitanje buducnosti nase veze.


Sve u svemu izludjuje me i ne podnosim kad je neko nezadovoljan, taj stav me iritira. Idi budi nezadovaljn nekom drugom, pa nek neko drgui to trpi.
 
Poslednja izmena:
Jedna je stvar saslusati o konkretnom problemu i ne bezati od njega i od ljudi koji ih imaju..to je extrem jer ce svakom od nas kad tad trebati savet i podrska..a sto se naklapanja o politici tice samo pitas te dokone sta su zavrsili i da se ne bave tudjim zivotima
 
Moram ovo sa vama da podelim, i da cujem sta mislite o ovoj problematici.

Kako reagujete kada neko pocne da vam prica i da se zali i da kuka a da su pritom u pitanju preblemi tipa ekonomske krize, politike itd?

Meni moja majka kaze, kako ja nisam u pravu kada kazem da me takve teme opterecuji i da odbijam da ih slusam.

Ja sam misljenja da je realnost (ekonomija, politika itd) jako crna ali da me to crnilo ne bi pojelo i unistilo ja moram (a i svako pametan) da nadje nacin da se izoluje od toga, da napravi svoj mali mikro svet. I onda kad mi neko zagrebe po tom mom mirko svetu sa pricom o problematici opstih mesta ja lose reagujem.

Mnogo vise volim da resavam konkretne probleme, one koji su u mojim rukama, nego da kukam i jadikujem zbog stvari na koje ja ne uticem.

I kad na sve ovo dodam da govorim o svom partneru, postavlja se uopste pitanje buducnosti nase veze.


Sve u svemu izludjuje me i ne podnosim kad je neko nezadovoljan, taj stav me iritira. Idi budi nezadovaljn nekom drugom, pa nek neko drgui to trpi.
Tvoj partner je izgleda lijena buba , pa vise voli da svira kujcu , nego da zasuce rukave !
 
To je sve lepo i krasno. Čovek je gospodar svoje sudbine, bla-bla.

Međutim, ima problema koji se ne mogu rešiti nikakvom ličnom visprenošću i sposobnostima.

Ovim hoću reć, nikakvom visprenošću koja isključuje političke aspiracije i/ili sklonost spram vojnih, i njima srodnih, pučeva. :mrgreen:


U potpunosti podržavam uvodni post, u smislu da od mlaćenja prazne slame nema vajde. Frasove dobijam kad god, sjutrom, svrnem u prvi dućan da kupim cigare pre posla; i očešem se (jutrom!..) o podbule pijandure što čuče na prevrnutim pivskim gajbama, ližu frakliće i galame šta su oni mislili o klintonu onomad, i šta bi obama trebo čut sada.

Kad, bi, slučajem, zabaso pred prodavnicu u vuk.ojebini u osam ujutro.

"Vuk.ojebina" se ne odnosi na provincijski grad u zemlji srbiji, već ima širu geografsku odrednicu kao, šta znam? Evropa?


:think:


Kako god, elem. Sasvim se slažem da je bistrenje sveCke politike u rangu zanimanja sexualnim životom kišnih glista južne amerike. Ono, mislim, ni brige ni pameti. Mali se čovek ne pita ni za šta; ni na šta ne utiče i nikog ne boli neka stvar šta on ima za reć. Sve što smrtan čovek u ovom i ovakovom svetu ima o tome za reć; samo je lamentiranje i besplodan revolt.


Ali, ja isto tako razumem i revolt. Možda ne razumem u svemu malog čoveka, ali razumem njegov revolt. Od cele te priče nema ništa, i ona ništa ne rešava. Prva sam koja će aplaudirati odabiru da se živi sopstveni uvrnuti mali univerzum.


Ono što se pitam, to je: do koje mere se možeš ograditi?

Dva metra visoki bedemi; kapije koje čuvaju šamčevi mutne vode i zmajevi u njima; zamke okrunjene oštrovrhim kočevima. Bila, videla, imam.


Još se uvek pitam do koje mere.
 
Ne reagujem uopste, slazem se da to ne utice toliko na licni kvaliet zivota, a inace nisam od onih koji kukaju, sa takvim konstatacijama se slazem, ne kazem da je meni lose, ali ovo jeste zemlja koja umire ekonomski, i pomiris se s tim, jako mali procenat mladjih je zaradio sebi za stan , nasledili su ga svi, vecina radi za nesto vise od 200 evra, i to ne opterecuje toliko, svima je tako, mislim da zivot sam sadrzi i mnogo vaznije i dublje osim tog ekonomskog i egzistencijalnog sto si ti napisala, bas u tom kreiranju mikrokosmosa..
Ali cinjenica je da je bas taj mikrokosmos mnogo laksi onima u SADu, ili tezi onima u Africi ..
 
Postoje ljudi koji jednostavno mrače. I to rade da bi imali o čemu da pričaju, pošto zbog svog lošeg stanja, najekspresivnije mogu da se tako pokažu.
Ne, to nisu ljudi koji su preopterećeni stvarima oko sebe. U nekim situacijama je svaki čovek takav.
Nisu to ni ljudi koji od svojih problema prave preveliku dramu. U nekim situacijama svi to radimo.

To su ljudi koje ispunjava da pričaju o lošim stvarima i koji proizvode negativnu energiju. Na njih ne treba obraćati pažnju. Prestaće kad budu shvatili da nemaju publiku za svoje tragedije. I ne bi trebalo uopšte da se osetimo sebičnim što nemamo želudac za takve stvari.
 
Moram ovo sa vama da podelim, i da cujem sta mislite o ovoj problematici.

Kako reagujete kada neko pocne da vam prica i da se zali i da kuka a da su pritom u pitanju preblemi tipa ekonomske krize, politike itd?

Meni moja majka kaze, kako ja nisam u pravu kada kazem da me takve teme opterecuji i da odbijam da ih slusam.

Ja sam misljenja da je realnost (ekonomija, politika itd) jako crna ali da me to crnilo ne bi pojelo i unistilo ja moram (a i svako pametan) da nadje nacin da se izoluje od toga, da napravi svoj mali mikro svet. I onda kad mi neko zagrebe po tom mom mirko svetu sa pricom o problematici opstih mesta ja lose reagujem.

Mnogo vise volim da resavam konkretne probleme, one koji su u mojim rukama, nego da kukam i jadikujem zbog stvari na koje ja ne uticem.

I kad na sve ovo dodam da govorim o svom partneru, postavlja se uopste pitanje buducnosti nase veze.


Sve u svemu izludjuje me i ne podnosim kad je neko nezadovoljan, taj stav me iritira. Idi budi nezadovaljn nekom drugom, pa nek neko drgui to trpi.

Pa sad zavisi sta i zasto kuka, ali obicno oni koji su lenji ili nesposobni za bilo sta, uvek krive drzavu, ekonomsku krizu, druga, komsiju, roditelje..bilo koga samo ne sebe
 
Odavno sam digla ruke od spasavanja sveta :mrgreen:

A taj ocigledno spada u kategoriju "kriva je zemlja Srbija, nisam ja majke mi"... Drzava nam je takva kakva je nije sjajna priznajem. Tesko se nalazi posao i ekonomska sigurnost je neizvesna. Ali uvek uradim sve sto je do mene. Ako propadnem sama sam sebi kriva. Ne opterecujem se temama globalne ekonomije i kako to utice na moj zivot. Krpim kraj s krajem i ajd zdravo.
 

Back
Top