zenski muskoljubac
Početnik
- Poruka
- 42
Ovako: Nas dvoje smo u malo glupicastoj, ne bas uobicajenoj vezi (ima tema na "savremen muskarac" ( http://forum.krstarica.com/viewtopic.php?t=22288 )- da se ne ponavljam). U svakom slucaju, nesto cudno nas vezuje, ali se ne vidjamo bas cesto. Tu su jos i deca iz prvog braka, privatni poslovi, udaljenost od 100km, njegova povredjenost koju vuce iz ranijih veza i sve sto uz to ide. Pored dobrog seksa ima tu i neke lepe mesavine neznog prijateljstva i ko zna cega sve - nezavisno od svega.
U svakom slucaju, danas mu je rodjendan (43. po redu) Sve je navodilo na to da ce doci ovamo i da cemo vikend provesti zajedno. U 5 ujutro (kad se svakodnevno budi za posao i kad se stvarno i rodio) sam se probudila da mu cestitam... Bio je odusevljen... Spremila sam neka mala slatka iznenadjenja i zaista zelela da mu ugodim, da nam obojima bude lepo i u tome uzivamo, bez obzira sto on uporno tvrdi da ga bas briga za rodjendan i da to nema veze... Uostalom, meni je drago sto se on rodio...
Danas mi je saopstio da je iskrsao neki posao koji je odbio, ali i da neki rodjaci iz njegovog zavicaja prave ispracaj sinu u vojsku pa je pozvan da ode sa decom... Do 20h nista nije znao: ni gde ce ici, ni da li ce doci... Tad me je obavestio da ujutro putuje, ali i da je mrtav umoran te da sam ja previse daleko da bi dosao na samo jednu noc...
Poenta je da sam strasno tuzna i razocarana... I da mi je od svega najvise zao sto nismo zajedno veceras... Razumem da ima decu, prihvatam da oni imaju prioritet, ali me sad vec boli moje mesto na samom zacelju... I nije sustina u tome da mu to zameram ili se na njega ljutim, vec u tome da sam nesrecna sto nije drugacije...
Da li sam ja zrela za lecenje?
U svakom slucaju, danas mu je rodjendan (43. po redu) Sve je navodilo na to da ce doci ovamo i da cemo vikend provesti zajedno. U 5 ujutro (kad se svakodnevno budi za posao i kad se stvarno i rodio) sam se probudila da mu cestitam... Bio je odusevljen... Spremila sam neka mala slatka iznenadjenja i zaista zelela da mu ugodim, da nam obojima bude lepo i u tome uzivamo, bez obzira sto on uporno tvrdi da ga bas briga za rodjendan i da to nema veze... Uostalom, meni je drago sto se on rodio...
Danas mi je saopstio da je iskrsao neki posao koji je odbio, ali i da neki rodjaci iz njegovog zavicaja prave ispracaj sinu u vojsku pa je pozvan da ode sa decom... Do 20h nista nije znao: ni gde ce ici, ni da li ce doci... Tad me je obavestio da ujutro putuje, ali i da je mrtav umoran te da sam ja previse daleko da bi dosao na samo jednu noc...
Poenta je da sam strasno tuzna i razocarana... I da mi je od svega najvise zao sto nismo zajedno veceras... Razumem da ima decu, prihvatam da oni imaju prioritet, ali me sad vec boli moje mesto na samom zacelju... I nije sustina u tome da mu to zameram ili se na njega ljutim, vec u tome da sam nesrecna sto nije drugacije...
Da li sam ja zrela za lecenje?