Odlična stvar momci
Ček', fali još kritički aparat:
* 1 najbolji uvod u ovu disciplinu je danas zbornik radova Cheynet 2008a, str. 1-82.
* 32 Vredi se podsetiti da hrisovulja koju je Vasilije II dodelio Venecijancima 992. godine u zamenuza njihove usluge za transport vizantijskih snaga u Italiji sledi istu logiku, čak iako je način na koji je to primenjeno potpuno drugačiji (Tůma 1984).
* 39 Pogledati na primeru perlastog omikrona na pečatu patrijarha Nikole II Hrizoberga (979–991) (Laurent 1962, br. 153; i za bolju fotografiju, videti prodaju Triton XI, 7. januar 2008, aukcijski predmet br. 1145).
* 40 Arhont Zahumljana je, takođe, pomenut na listi korespondenata carske kancelarije iz X stoleća; videti na ovu temu Malamut, E., 2000, str. 595–615, i to posebno str. 608–610.
* 41 Termin je slovenski, izveden od germanske i možda gotske reči, koja je koren švedske reči „holm“ (Старославянский словарь 1994, str. 761).
* 42 Odnosi se redom na moderne lokacije Ston, Mokro, Ošlje, Glumine i Dobriskik pored Dabra (DAI, Commentary, str. 140).
* 43 Ovo je razlog zašto dajemo prednost etnonimu za razvoj gore pomenute legende.
* 44 Splitski hroničar Toma iz XIII stoleća takođe smešta region unutar Hrvatskog kraljevstva X stoleća (Historia Salonitana, str. 61).
* 45 Chronicon Venetum, str. 23.4-6: Qui [Petar, sin mletačkog doža Orsa II Participacija] dum Chroatorum fines rediens transire vellet, a Michaehle Sclavorum duce fraude deceptus, omnibusque bonus privatus, atque Vulgarico regi, Simenoni nomine, exilii pena transmissusest. O produženom odsustvu diferencijacije između slovenskih karakteristika u srednjovekovnim izvorima, videti Fine 1985, str. 27–66.
* 46 Važno je zapamtiti da su nam ovi detalji preneti samo kroz Historia Salonitana maior, istoriografsko delo iz XVI stoleća (videti Prozorov 2012).
* 47 Hoc anno comprendit Michael, rex Sclavorum, civitatem Sipontum mense Iulio, die sanctae Felicitatis, secunda feria, indictione 15 (Annales Barenses, p. 52.35–38). Comprehendit Michael Sclabus Sipontum mense Iulii (Lupi Protospatharii annales, p. 54.1–2 (926))
* 48 DAI, Commentary, str. 138, preferira ranije datovanje (oko 922–923. god), ali teško je zamisliti da je Mihailo već imao koristi od ovih dostojanstava bez njihovog pominjanja u saborskim aktima, posebno jer su postojali uobičajeni latinski ekvivalenti u upotrebi i koje je nosio tačno u isto vreme Landolf I od Beneventa, s druge strane Jadrana. Za Sipont, vidi Martin 1994, str. 392. Ništa u italijanskim izvorima ne podržava tvrdnju da je Mihailo intervenisao na poziv carstva protiv muslimanskih snaga. On je jednako mogao iskoristiti njegovu slabost u korist svog saveznika Simeona.
* 49 Izbor imena je prilično neobičan s obzirom na to da ime Nikola nije bilo posebno popularno u tom kraju, kako ilustruju indeksi Documenta Račkoga. S obzirom na datum pečata, moglo bi biti primamljivo tražiti vezu sa patrijarhom Nikolom II Hrizobergom, 979–991, čiji pečat takođe sadrži ista perlasta slova. Svaka veza sa slavnim „grofom Nikolom“, ocem Samuila, naravno, mora biti odbačena.
* 50 Takođe, Žitije Jovana Vladimira (Ingham 1987). Ovaj autor sa pravom naglašava (str. 201) da Pop Dukljanin ignoriše prenos relikvija Jovana Vladimira u manastir kod Elbasana (Albanija) za vreme vladavine despota Mihaila I Epirskog, 1215. godine.
* 51 Datum ovog događaja je i dalje nepoznat (vidi PmbZ 25166). Nažalost, nije poznato kakvo je dostojanstvo dostojanstvo Τζεέσθλαβος mogao dobiti.
* 52 Uopšteno o ovom regionu, vidi Kalić 1988.
* 53 Ljetopis Popa Dukljanina, str. 324: XXX. U to vreme umro je car Bugara po imenu Petar, koji je sedeo u gradu Velikoj Preslavi i car Grka, skupljajući snažnu snagu svog naroda, osvojio je celu Bugarsku, stavljajući je pod svoje carstvo. Zatim se vraćajući u svoju palatu, ostavio je svoju vojsku. Oni koji su bili na čelu vojske, dolazeći s vojskom, počeli su osvajati celu provinciju Rašku.
* 54 Može se dodati i savremeni pečat protospatarija Adralesta Dijogena, stratega Morave, koji takođe svedoči o imperijalnoj okupaciji u istom regionu (DOSeals I, 36.a1; Komatina 2016, str. 104).
* 55 Zahumlje, srce Mihailove moći, prešlo je tek na trećeg sina; pogledati dalje.
* 56 Letopis Popa Dukljanina, str. 323: XXVIII: Defuncto rege, ii qui de progenie Tycomil erant coeperunt dominare Rassam et omnes bani similiter tempore ut prius dominari super se, nolebantque ullam facere rationem reginae, nec eius filii, Sola Tribunia obediebat reginae, eo quod parentes eius erant in Tribunia et Lausio, et non audebant rebellare ei. Postquam autem crevit puer, tulerunt ei uxorem, filiam bani Cidomiri de Croatia Alba, de qua genuit duos filios: Praelamirum et Cresimirum.
* 57 Letopis Popa Dukljanina, str. 323–324: XXVIII: Ipse autem cum Predimiro filio suo congregans parentes suos et populum Tribuniae, venit praeliare contra banum, qui Prevalitanam regionem regebat. Banus itaque congregans populum suum paravit se ad bellandum. Dum autem committeret bellum, cecidit banus et mortuus est, cecidit et Tisemirus, et vulneratus est; postea mortuus est. Prelimirus autem eius filius vicit proelium et cepit totam Croatiam Rubeam, et coronatus est rex, coepitque dominari terram et regnum patrum suorum.
* 58 Letopis Popa Dukljanina, str. 324–325: XXX. Iuppanus etiam Rassae fugit et venit ad regem Prelemirum cum duobus filiis suis, Piena et Radgoraad, et filia sua nomine Prechvalla, etinvenerunt regem in iuppania Onogosti.
* 59 Ipak, cilj letopisca je možda bio jednostavno ujedinjenje dva bratstva, Bele Hrvatske i Crvene Hrvatske. Identifikacija sa Krešimirom I je delikatnija ako je on zaista umro 945. godine. Krešimir II je takođe imao sina po imenu Stjepan, kao i njegov imenjak u Letopisu Popa Dukljanina, str. 327: XXXI. Crescimiro autem fratri eius natus est filius cui Stephanus nomen imposuit, iste postmortem patris rexit Croatiam Albam, et Bosnam, et post eum semper regnaverunt in Croatia.
* 60 Letopis Popa Dukljanina, str. 327: XXX. Dragislavo dedit Cherenaniam regionem et hasiuppanias: Stantania, Papava, Yabsko, Lucca,Vellica, Gorymita, Vecenike, Dubrava, et Debre. Ime Cherenani ovde odgovara terra di Chelmo često pominjanoj u arhivima Dubrovnika ili kod Mavra Orbina.
* 61 Ukoliko pretpostavimo da su delovi opisani prema redosledu rođenja.
* 62 Videti, međutim, dalje, str. 148 i n. 68.
* 63 Videti ispod jasniji slučaj Dragimira, sina Hvalimira. Ako li se ovo rešenje ipak zadrži, podela ovde, u principu, ne ostaje ništa samom Predimiru.
* 64 Letopis kaže da se to dogodilo dok je poznavao svoje unuke, ali ovo se moglo odviti i dok mu je bilo četrdeset godina.
* 65 Videti n. 70.
* 66 Dakle, zaista jeste živeo u doba bugarskog cara koji je — po svemu sudeći — bio Petar.
* 67 Letopis Popa Dukljanina, str. 323: XXVIII. Defuncto rege, ii qui de progenie Tycomil erant coeperunt dominare Rassam et omnes bani similiter tempore ut prius dominari super se, nolebantque ullam facere rationem reginae, nec eius filii, Sola Tribunia obediebat reginae, eo quod parentes eius erant in Tribunia et Lausio, et non audebant rebellare ei. Postquam autem crevit puer, tulerunt ei uxorem, filiam bani Cidomiri de Croatia Alba, de qua genuit duos filios: Praelamirum et Cresimirum. Letopis Popa Dukljanina, str. 328: XXXI. Evasit autem unus, Sylvester nomine, filius Boleslavi, cum matre sua Castreca, et fugerunt Lausiam, quae nunc est Ragusium, unde et mater Sylvestri progeniem duxerat.
* 68 Ipak, postoji jedna mogućnost. Nakon priče o ponovnom uspostavljanju kontrole nad Raškom, Pop Dukljanin uvodi pominjanje Predimirove dece sa post haec. Međutim, jasno je da je izlaganje više podeljeno na dve teme nego na dva perioda: uslovi širenja autoriteta kralja „Crvene Hrvatske“ nad Raškom, a onda nasledna podela i stvaranje „tetrarhije“. Stoga, ništa ne sprečava da se prizna da je Predimir u trenutku svog braka sa Prehvalom (oko 971) već iz prvog braka imao sina od nekih dvadesetak godina, Hvalimira, dok bi njegov sin Kvalimir mogao biti još u malim godinama. Ovo mlado dete, iz druge loze, moglo bi biti otac Petrislava, koji je pak otac Jovana Vladimira. Petrislav bi onda bio rođen oko 970, ili čak ranije, a Jovan Vladislav bi mogao bi biti rođen malo pre 990. godine. Hipoteza je uverljiva pošto narativ njegovog Žitija jasno ukazuje da je pao u ruke Samuila u adolescenciji i da tačna hronologija njegove kampanje protiv Diokleje nije utvrđena sa sigurnošću.
* 69 Stoga su unuci koje je poznavao bili iz prvog braka.
* 70 Moguće je da svi sinovi Predimira nisu bili rođeni od Prehvale Raške pošto letopisac koristi ovaj brak da uspostavi veze Duklje sa ovom teritorijom. Takva hipoteza bi takođe omogućila da se sukob između loze Predimira i loze Krešimira pomeri za jednu generaciju. Takođe potvrđuje da je vladavina Jovana Vladimira trebalo da počne već u njegovom adolescentom uzrastu. Međutim, narativ letopisca je opovrgnut akumulacijom generacija. Na kraju, sa dvostrukim imenom Radoslav, vanbračni sin Leghec se ponovo pojavljuje u Annali di Ragusa Nikole Ranjine kao potomak „kralja Stjepana Bosanskog“ i predstavljen je kao glavni protivnik Dukađina, koji očigledno odgovara gospodaru Duklje. Njihov sukob je oko zemalja između Hrvatske i Albanije, što se dobro poklapa sa područjem koje nas zanima. Lik Silvestra, sina Boleslavovoga, takođe se ubrzo ponovo pojavljuje; opisan kao rođak Legeca po majčinoj liniji, on preuzima moć na lokalu, ali autor mu ne pripisuje potomstvo koje Pop Dukljanin vodi do Jovana Vladimira (Annales ragusini Nicolai de Ragnina, p. 178–179). Videti ipak Bujan 2008, str. 16.
* 71 Videti primedbe Ostrogorskog (1949, str. 192) imajući na umu da poslanstvo o kojem govori, i na koje ćemo se vratiti, nije nužno došlo iz Diokleje i da su, još od početka, srpske zemlje uvek pružale otpor nakon Samuilove velike kampanje, a posebno Zahumlje (vidi ispod slučaj Dragimira, strica Jovana Vladimira).
* 72 Letopis popa Dukljanina, str. 333: XXXVI. Pertransivit imperator sic devastans tam maritimas, quam et montanas regiones usque Jadram, postea per Bosnam, et Rassam reversus est inlocum suum.
* 73 Naravno, hagiografski izvor predstavlja stvar na manje politički način: ćerka Samuila sreće Vladimira u zatvoru i otima ruku svog voljenog uprkos ocu.
* 74 Letopis popa Dukljanina, str. 335: XXXVI. Deinde misit imperator ad Dragimirum, patruum regis Vladimiri, ut descenderet et acciperet terram suam Tribuniam et congregaret populum et inhabitaret terram, quod et factum est.
* 75 Letopis popa Dukljanina, str. 330: XXXIV. Defuncto etiam rege Tugemiro, Chvalimirus filiuseius successit in regem, qui uxore accepta, exea tres filios genuit: primogenitum Petrislavum vocavit, qui regionem Zentam rexit, secundum Dragimirum, qui rexit Tribuniam, et Chelmaam.
* 76 Letopis popa Dukljanina, str. 342–343: XXXVII. Cumque prandium pararetur, videntes Cattarentes, quod Dragimirus cum paucis esset et ipsi plurimi, et quod nullus ei succurrere deterra posset, eo quod in insula esset, caeperunt dicere inter se alter ad alterum: «Imperator Bulgarinorum mortuus est et reges huius terrae mortui sunt; hic solus de progenie illorum superest. Si vixerit iste et obtinuerit terram, non bene erit nobis. Opprimet enim nos sicut alii oppresserunt reges, qui patres et fratres eius fuerunt. Occidamus ergo illum et iam non eritex progenie istorum, qui opprimat aut perturbet nos seu liberos nostros».
* 77 Vrlo je zanimljivo da Pop Dukljanin nikada ne predstavlja Samuila kao „zloću priče“. Tu ulogu preuzima njegov ubica, Jovan Vladislav. Za uspon kneževine Zeta u XI stoleću, videti Cheynet 2008b.
* 78 Stephenson (2003, str. 20, n. 17) smešta hvatanje poslanstava na Lemno, ali dokument samo pominje Gymnopélagision.