oziman
Veoma poznat
- Poruka
- 11.565
Vecno vracanje je centralno Niceovo ucenje ali posto je ono alegoriski izneto samim tim je bilo podlozno raznim tumacenjima. Na ovoj temi razjasnicu na cemu se ono zasniva
Na prvi pogled izgleda da se ono podudara sa starim antickim teorijama o seobi dusa, reinkarnaciji i slicnom. To nije tacno, Niceova misao o tome je originalna. Prvi put na nju mozemo naici u Veseloj nauci a kao centralna misao provlaci se kroz delo "Tako je govorio Zaratustra".
Centralna premisa zasniva se na tome da je materija u univerzumu konacna, da ona niti nastaje niti nestaje vec samo prelazi iz jednog stanja u drugo, i u toj situaciji broj mogucih stanja iste je konacan. Sa druge strane vreme je beskonacno i samim tim doci ce do ponavljanja stanja materije koja su vec bila, kad tad, opet i opet....stalno vecno vracanje.
Onaj ko poznaje samo Fiziku moze stvar posmatrati na ovaj nacin ali i onaj ko poznaje filozofiju moze je posmatrati na slican nacin jer kao sto je Bergson dokazao vreme je stvar intuicije a ne opazanja i kao takvo ono je nedeljivo, ali i pored toga ono sto vidimo oko sebe izvuceno je iz tog transcnednentnog nedeljivog trajanja kao opazaj u prostoru, podvrgunt nuznosti -kauzalitetu. Na taj nacin, dokle god saznajemo samo preko intelekta i njegovih formi, imacemo posla sa objektiviziranom nuznoscu, cistim determinizmom , apsolutinim vazenjem kauzaliteta i u toj situaciji stalno ponavljanje istog je neminovno, jer ma kakva bila transcendentna sustina izvan pojave, nacin njene objektivacije je zasnovan na kauzalitetu, i samim tim to je konacna slika beskonacne transcendnetne sustine, odakle ispada da je vecno vracanje neminovno.
Za Nicea a i za svakog coveka ko o vecnom vracanju razmisli, ta ideja je STRAVICNA. Onaj ko tu ideji saopstava coveku u Veseloj nauci je niko drugi do demon.
To zaprepescenje i jeza koja iz ovoga sledi moze na najbolji nacin da coveka otrgne od pojave u kojoj nuznost vlada i da covek pokusa da pronadje SLOBODU. Da okrene glavu od slika na zidu pecine i da potrazi unutrasnje Sunce. Ili da zanemari opazaje u prostoru i da pronadje zivot u sebi. "Zasto trazite zivog medju mrtvima" pise u Bibliji , Isto pitanje na drugaciji nacin postavlja i Nice u Zaratustri.
Onaj ko prevlada Vecno vracanje, jeste nadcovek.
ZMIJA I COBANIN
Zmija je simbol vecnog vracanja ili nuznosti
Cobanin koji odgriza glavu zmiji jeste NADCOVEK.
Na prvi pogled izgleda da se ono podudara sa starim antickim teorijama o seobi dusa, reinkarnaciji i slicnom. To nije tacno, Niceova misao o tome je originalna. Prvi put na nju mozemo naici u Veseloj nauci a kao centralna misao provlaci se kroz delo "Tako je govorio Zaratustra".
"Pogledaj ovu kapiju. Dve se staze ovde sastaju: njih još niko nije prešao do kraja. Ova duga ulica što vodi unazad: duga je koliko čitava večnost. A ona duga naviše ona je druga večnost.
Te staze protivureče jedna drugoj; one se sukobljavaju i suzbijaju: baš ovde, na ovoj kapiji se sučeljavaju. ime kapije stoji eno napisano: "Trenutak". Od ove kapije "Trenutak" vodi duga večna staza unazad: iza nas leži cela večnost.Zar nije sve na svetu što može da trči, moralo već da pretrči ovu stazu? Zar se nije sve na svetu što može da se dogodi, već dogodilo, svršilo, prešlo?
A ako je sve već jedanput bilo: šta misliš ti, čovečuljku, o ovome trenutku? Zar nije i ova kapija već jedanput postojala?
I zar nisu sve stvari na ovom svetu čvrsto jedna s drugom skopčane, da ovaj trenutak povlači za sobom sve što će doći? - Dakle i sam sebe.Jer, sve na svetu što može da trči: po dugoj stazi napolje mora još da trči! I onaj lagani pauk što puzi na mesečini, i sama mesečina, ja i ti na kapiji, šapućući jedan s drugim, šapućući o večnim stvarima, -zar nismo svi mi već jednom postojali? i zar nećemo opet doći, i trčati ovom drugom stazom, napolje, ispred nas, dugom jezovitom ulicom - zar se nećemo večno vraćati? " Tako je govorio Zaratustra (o Prividjenju i zagonetki)
Centralna premisa zasniva se na tome da je materija u univerzumu konacna, da ona niti nastaje niti nestaje vec samo prelazi iz jednog stanja u drugo, i u toj situaciji broj mogucih stanja iste je konacan. Sa druge strane vreme je beskonacno i samim tim doci ce do ponavljanja stanja materije koja su vec bila, kad tad, opet i opet....stalno vecno vracanje.
Onaj ko poznaje samo Fiziku moze stvar posmatrati na ovaj nacin ali i onaj ko poznaje filozofiju moze je posmatrati na slican nacin jer kao sto je Bergson dokazao vreme je stvar intuicije a ne opazanja i kao takvo ono je nedeljivo, ali i pored toga ono sto vidimo oko sebe izvuceno je iz tog transcnednentnog nedeljivog trajanja kao opazaj u prostoru, podvrgunt nuznosti -kauzalitetu. Na taj nacin, dokle god saznajemo samo preko intelekta i njegovih formi, imacemo posla sa objektiviziranom nuznoscu, cistim determinizmom , apsolutinim vazenjem kauzaliteta i u toj situaciji stalno ponavljanje istog je neminovno, jer ma kakva bila transcendentna sustina izvan pojave, nacin njene objektivacije je zasnovan na kauzalitetu, i samim tim to je konacna slika beskonacne transcendnetne sustine, odakle ispada da je vecno vracanje neminovno.
Za Nicea a i za svakog coveka ko o vecnom vracanju razmisli, ta ideja je STRAVICNA. Onaj ko tu ideji saopstava coveku u Veseloj nauci je niko drugi do demon.
Zamisli da ti se jednog dana ili noći demon došunja u tvoju najusamljeniju usamljenost i kaže ti: »Ovakav život kakvim sada živiš i kakvim si živeo, moraćeš da živiš još jednom i još bezbroj puta; i u tome neće biti ničeg novog, nego će ti se morati vratiti svaka bol i svako uživanje i svaka misao i uzdah i sve neizrecivo malo I veliko u tvom životu, i sve istim redom i posledicom a isto tako ovaj pauk i ova mesečina među
drvećem, a isto tako ovaj trenutak i ja sam. Večni pešcani sat postojanja ponovo će se okretati a i ti sa njim, zrnce prašine od prašine!« Da li se nećeš baciti na noge i škrgutati zubima i proklinjati demona, koji je tako govorio? Vesela nauka 341
To zaprepescenje i jeza koja iz ovoga sledi moze na najbolji nacin da coveka otrgne od pojave u kojoj nuznost vlada i da covek pokusa da pronadje SLOBODU. Da okrene glavu od slika na zidu pecine i da potrazi unutrasnje Sunce. Ili da zanemari opazaje u prostoru i da pronadje zivot u sebi. "Zasto trazite zivog medju mrtvima" pise u Bibliji , Isto pitanje na drugaciji nacin postavlja i Nice u Zaratustri.
Onaj ko prevlada Vecno vracanje, jeste nadcovek.
ZMIJA I COBANIN
Video sam mladog čobanina gde se previja od bola, gušeći se, grčeći se, izmenjena lika, a iz usta mu visi crna teška zmija.Jesam li ikada video toliko gađenja i blede strave na licu? On je začelo spavao? A zmija mu se uvukla u ždrelo, i tu je zagrizlaRukom svojom trzao sam zmiju što sam bolje mogao:
- uzalud! ruka nije mogla istrgnuti zmiju iz ždrela. Tada povika nešto iz mene: "Zagrizi, zagrizi!
Glavu dole! Odgrizi joj glavu!" - vikala je iz mene, moja strava, moja mržnja, moje gađenje, moja samilost, sve moje dobro i sve moje nevaljalo vikalo je iz mene u jedan glas.-
Vi smeli oko mene! Vi tragači i iskušitelji, i oni koji se na lukavim jedrima navezoste na nepoznata mora! Vi obožavaoci zagonetki!
De rešavajte zagonetku koju sam sagledao, protumačite mi priviđenje najvećeg usamljenika.
Jer to jeste priviđenje i predviđenje: - šta je to što vide tada na slici? I ko je taj koji mora da dođe?
Ko je onaj čobanin, što mu se zmija onako uvukla u ždrelo? Ko je čovek kojem će sve što je najteže, najcrnje, uvući u ždrelo?
- A čobanin je zagrizao kao što sam mu savetovao; zagrize i odgrize! Daleko od sebe ispljunu glavu zmijinu: — i poskoči na noge.
Ne više čobanin ne više čovek, - on je preobražen, ozaren, smejao se! Nikad još na zemlji nije se čovek smejao kao što se on smejao!
Nice Zaratustra
Zmija je simbol vecnog vracanja ili nuznosti
Cobanin koji odgriza glavu zmiji jeste NADCOVEK.