Niče - Večno vraćanje

U pitanju je volja...

Volja za moc? Pa ona protivurijeci misli Vjecnog vracanja. U cemu je smisao se iz jednog jadnog zivota do Natcovjeka uzdignuti pa se po zakonu vjecnosti u sav taj jad ponovo vrati?

Sta je vrijeme, je li nastalo iz vjecnosti ili je ono samo vjecnost? Je li proslost vec vjecnost bez pocetka a buducnost ce biti vjecna? Ako da, onda postoje dvije dimenzije beskonacnosti: one u proslost i one u buducnost, ali; u poslosti koja vjecno traje se ne moze vise uci, - zakatancena je. Po tome ce i buducnost (vjecna) biti samo vrijeme “Vjecno vracanje istog”. Po dedukciji; Krug je istina a linija laz.

Pokusaj objasnjenja ove protuvurijecnosti bi otprilike izgledao: Ne mora se sve sto je bilo vratiti nego,- samo sve sto ce da bude, je vec bilo, tako da se dio jednog zivota ne mora vjecno vracati. Gore, dolje, obrni, okreni,- paradox ostaje.

Cak da se “taj” zivot tu i tamo u nekim okvircicima i “vrati”, nas zivot je ipak, a sreca a nesreca, individualan, jedinstven i,- neponovljiv. Zbog toga i dozivljavamo vrijeme kao redosled sekundi, sati, dana,.. Hriscanima bi ovo trebalo biti jasno jer za njih vjecnost pocinje u trenutku smrti.
 
Volja za moc? Pa ona protivurijeci misli Vjecnog vracanja. U cemu je smisao se iz jednog jadnog zivota do Natcovjeka uzdignuti pa se po zakonu vjecnosti u sav taj jad ponovo vrati?

Sta je vrijeme, je li nastalo iz vjecnosti ili je ono samo vjecnost? Je li proslost vec vjecnost bez pocetka a buducnost ce biti vjecna? Ako da, onda postoje dvije dimenzije beskonacnosti: one u proslost i one u buducnost, ali; u poslosti koja vjecno traje se ne moze vise uci, - zakatancena je. Po tome ce i buducnost (vjecna) biti samo vrijeme “Vjecno vracanje istog”. Po dedukciji; Krug je istina a linija laz.

Pokusaj objasnjenja ove protuvurijecnosti bi otprilike izgledao: Ne mora se sve sto je bilo vratiti nego,- samo sve sto ce da bude, je vec bilo, tako da se dio jednog zivota ne mora vjecno vracati. Gore, dolje, obrni, okreni,- paradox ostaje.

Cak da se “taj” zivot tu i tamo u nekim okvircicima i “vrati”, nas zivot je ipak, a sreca a nesreca, individualan, jedinstven i,- neponovljiv. Zbog toga i dozivljavamo vrijeme kao redosled sekundi, sati, dana,.. Hriscanima bi ovo trebalo biti jasno jer za njih vjecnost pocinje u trenutku smrti.

eto, kad se misli bistro i govori jasno... brao, monte...( :
 
@monja
Slazem se da se iz Niceovog tumacenja vecnog vracanja (ponavljanja) istog moze doci do Niceovog humanizma.
Jedan od "mutitelja vode" (a sta bi filozofija bila bez tih mutielja vode,bez uzburkanosti- istruleli bi od dosade,u bonaci,jasnoci,bistrini...) je u svojoj knjizi o Niceu rekao :
" Za razliku od svih drugih bica,koja su,inace,takodje vremenski odredjena,jer sve sto postoji mora postojati u proslosti,sadasnjosti ili buducnosti,covek nije samo u vremenu,vec se i odnosi prema njemu,zauzima svestan stav prema njegovom proticanju,sto znaci da su za coveka proslo,sadasnje i buduce otvoreni horizonti ili tacnije,horizonti koje on na neki nacin otvara i drzi otvorenim" (Mihailo Djuric,Putevi ka Niceu,SKZ,Bgd.,1992,str.98)
Sta je to nego humanizam?! Doduse,to je vec i E.Fink,tumaceci Nicea primetio,sto Djuric i navodi. Ima tu jos mnogo toga,ali ovde nije mesto za to.
I,samo po obicaju da namerno vulgarizujem vecno vracanje istog :
Ovo sto ja pisem SADA,kada neko bude citao,vec ce biti pisano u PROSLOSTI,a imace,mozda uticaja u BUDUCNOSTI. I sve to zbog SADA.
Recimo,kada, na primer,oziman bude citao sutra,a ja bih pre rekao veceras,obzirom na to da da se kod njega na ovom forumu PROSLO i BUDUCE spojilo u SADA,a on toga,mozda nije ni svestan (mislim,UVEK JE TU ) . :lol: :lol: :lol:
 
NEREJ
Recimo,kada, na primer,oziman bude citao sutra,a ja bih pre rekao veceras,obzirom na to da da se kod njega na ovom forumu PROSLO i BUDUCE spojilo u SADA,a on toga,mozda nije ni svestan (mislim,UVEK JE TU ) .:lol::lol::lol:
Nije mi jasno sta je tu toliko smesno ako neko posecuje forum. Nisam znao da je to toliko vickasto ?
Valjda je tvoja psihologija ta.. da ozbiljan, ili vec kakav covek (poput tebe), ne treba da posecuje forum.Jer oni koji to rade vredni su smejanja.

Sto se tice Nicea vec sam ti rekao. Njegovu filozofiju je stvorio Sopenhauer i iako je i sam NIce to negirao on je ostao veran njegovoj filozofiji . A ucenje o vecnom vracanju moramo posmtrati u svetlu Sopenhaurove metafizike volje, jer tek tada to ucenje dobija svoje vrednost.... Ovako , bez toga, to su obicna tumacenja obicnih mutitelja vode.. koji bi hteli da kroz njihove oci posmtramo dela genija kojima oni nisu ni do kolena.
 
Ti oziman,stvarno ne razumes filozofiju! Pojavim se povremeno,da pokusam da ljude privucem filozofiji.Ali ti radis suprotno! I samo je to razlog,sto se tu ponekad javim.
Opet,sta sam ja oko vulgarizovanja pogresio?
Trebam li ti,moj filozofe citirati sta je Nice rekao o Sopenhaueru,onda,kako sam vec rekao,kada se otreznio?!!!
Ako mislis da poznajes Nicea,onda znas o cemu pricam!
Ja jesam vulgarizovao,malo se i nasalio,ali ako si uzeo vec da objasnis tu Niceovu misao vecnog vracanja istog,onda je dovrsi,objasni sta je Nice tu mislio.
A,secas se ja sam ti ranije rekao da si promasio to tumacenje.Ostao sam.istina,bez odgovora.
Ti se,oziman,kurcis,najmanje kao da si Hegel.Doduse,Hegel ti je ostao nepoznat,kao i filozofija,uostalom,ali za poznavanje filozofije nije dovoljno znati Sopenhauera,Berklija i Bergsona. Poteza je to nauka,trazi mnogo znanja...mnogo.
A,onaj ko zna ne kurci se.
Da bude jasno,ja ne kazem da znam,samo sam tu da upozorim one koji misle da znaju,da ne zavode druge.
I,sto se ljutis kada sam rekao istinu-mislim,uvek si tu ?!
Voleo bih i ja da mogu da budem uvek ovde,ali ne mogu-prosto-ljubomoran sam sto ti mozes. I sta je tu lose? Trebas da se radujes,sto ja to ne mogu da priustim.

Ljubomora,samo to je u pitanju ! :lol: :lol: :lol:
 
Nerej
Ti se,oziman,kurcis,najmanje kao da si Hegel.Doduse,Hegel ti je ostao nepoznat,kao i filozofija,uostalom,ali za poznavanje filozofije nije dovoljno znati Sopenhauera,Berklija i Bergsona. Poteza je to nauka,trazi mnogo znanja...mnogo.

Ovde nisam tema ja i moje poznavanje filozofije. A ti na fin nacin, neverovatno provociras.
Sada ti ustavri kazes da sam ja neko ko zna samo za par filozofa a ti si kao neko mnogo iznad mene koji ce me nauciti sta nije dovoljno znati.

Ja filozofiji prilazim na nacin neceg najvaznijeg u mom zivotu i poznajem je mnogo bolje nego sto mozes da zamislis. Naravno da dela najvecih filozofa od svih ,koje si naveo, znam skoro napamet... ali to ne znaci da sam propustio sve ostale. Ma kome ja ovo pricam i cemu?

Tvoja zadnja poruka je spam a i ova je... ali kao sto rekoh imas talenat da coveka na fin nacin provociras i vredjas.
 
Nerej
Ne secam se da si mi odgovorio na ovo? Kazes nemas vremena za filozofiranje. Nemas.. a nemas izgleda ni znanja za filozofiranje. Za Bergsona si cuo iz Raselove istorije filozofije. A za pravljenje pametnim imas vremena:

Nerej
Citat:Gde je tu relacija izmedju uzroka i posledice?Sta je tu uzrok,a sta posledica? Mene su ti "kvazifilozofi" ucili da se kod Nicea proslost,sadasnjost i buducnost (dakle,kao vreme) preko vecnog vracanja istog spajaju u sada.Tvoje tumacenje oko materije je meni ostalo nepoznato.

Kazes:
"proslost,sadasnjost i buducnost (dakle,kao vreme) preko vecnog vracanja istog spajaju u sada."

Ovo je sud koji bi trebalo nesto da izrazazva i da nesto pomocu njega mozemo misliti. On ako hoce da bude nesto vise od skupa reci mora imati razlog svoje istinitosti u neposrednom ili posrednom iskustvu i kome uvek mozemo da se vratimo i proverimo njegovu istinitost.

Ali sama postavka je pogresna. Mozes deliti prostor a ne i vreme. Ako vreme izdelis na proslost , sadasnjost i buducnost podelio si liniju u prostoru a ne trajanje koje ostaje nedeljivo.

Ako opet kaze da se ti delovi linije spajaju u sada. STA SI TIME REKAO.? Da prostor biva sazet u tacku bez dimenzija koja bi trebala da predstavlja sadsnjost, a koja ustvari nije nista drugo do deo linije u prostoru a ne u trajanju. Vreme nije skup tacaka.
U svemu ovome kao sto vidis nema ni T od trajanja ..... nema nikakvog vremena... samo refleksije "geometara" o prostoru..a koji su potpuno nesvesni da trajanje nije isto sto i prostor.
Kao sto vidis tvoje tumacenje ne samo da nije dodirnulo NIceovo VECNO VRACANJE vec nije dodirnulo ni trajanje uopste.

To je problem sa ovakvim filozofijama one se ne mogu lako objasniti. Potrebna je ziva intucija duha. Inutuicija nedeljivog trajanja kao slobode kao suprotnosti nuznosti. Jer je nuznost vezana sa prostor i saznanje .
Ovakav nacin misljenja postao nam je dostupan zahvaljuci Bergsonu ali uz pomoc njega mozemo videti u novom svetlu i ucenja ranijih filozofa i takodje primetiti da su isti imali isto znanje ako ne u misli, a ono u osecaju.

Sta je Sopenhauerova volja (koju po njemu opazamo samo unutrasnjim culom u vremenu) nego Bergsonovo nedeljivo trajanje.

Sta je u osnovi Niceovog vecnog vracanja nego upravo transcendentna supstancija koje je usla u "prinicipium individuationis" u prostor kao jedinu formu opazanja razuma i time se razdelila na bezbroj delova povezanih u uzrocno posledicnoj vezi.
Dokle god je da transcendentna sustina koja se objektivise na nacin nuznosti takva kakva je i njena objektivacija bice takva kakva je... znaci nuzna. Odatle ideja o vecnom vracanju i o nadcoveku koji isto prevazilazi.

Pastir koji odgriza glavu zmiji jeste nadcovek koji se stapa sa svojom inteligibilnom slobodom nasuprot empiriskoj nuznosti - zmiji.
 
Jesi,jesi ti ipak tema.Mislim ti si otvorio ovu temu -Vecno vracanje,a nisi je ,bar sto se tice mene,objasnio.Za tu temu je potrebno poznavanje filozofije.I,naravno,poznavanje tumaca Nicea (kako ti kazes "mutitelja vode"),dakle,recimo Hajdegera,Finka,Habermasa...itd..necu da spominjem Deridu,Levita,Andlera..ima mnogo tih mutitelja,oko Nicea.Nase filozofe sada ne pridodajem,poduzi bi to bio spisak.
Dakle,kada vec otvoris takvu jaku temu,ja sam mislio da se podrazumeva da ti je poznato sta su ti "mutitelji vode" rekli,napisali o tome.Doduse,bilo mi je sve jasno kada si o Hegelu i Hajdegeru napisao sta mislis. Zato sam ja ubedjen,siguran cak,da si ti daleko od toga da budes filozof.
Ali,sada,bez smajlica,jesam stvarno ljubomoran na tebe.I ja sam svojevremeno filozofirao,pisao,doduse ne na forumima,ali me je zivot naterao da budem angazovani filozof (sto bi rekli Sartr ili D.Grlic,recimo),a to prosto znaci sprovoditi filozofiju u praksi.
A,to je,veruj,mi najteze! I ja to sa malo uspeha radim.Uostalom,cemu sve to znanje ako se ne primeni?!Secas se valjda:
"Filozofi su razlicito tumacili svet,a radi se o tome da se on izmeni"
I tu je za mene sva sustina filozofije.
 
Covece ti toliko brzo odgovaras,da ja prosto ne stignem da pratim sve tvoje pisanije. Mislim,nismo ja i ti zakupili ovaj forum.
Ali ,hajde.
Nisam te razumeo,kao po obicaju,sta tu ja nisam u pravu kada sam rekao da se kod Nicea proslost i buducnost spajaju u sada,sadasnjost?Hoces da kazes da nisam tu protumacio dabro Nicea? Za to imas potvrdu i u Zaratustri,a o zaostavstini da ne pricam (tu naravno spada i tzv."Volja za moc",koja je tebi izgleda slabo poznata,jer bi tu,recimo nasao i misli o Sopenhaueru koje ne pripadaju tvom misaonom sklopu).
I,da se sada ne mucim da ponovo iscitavam Niceova dela,valjda znas da u Zaratustri razgovor izmedju njegovih zivotinja nije objasnio misao vecnog vracanja.To je i Nice negde rekao.
Ne sumnjam,da ti je kod Nicea poznata razlika izmedju apolonskog i dioniskog.Bas u tom dioniskom treba traziti sustinu misli o vecnom vracanju istog.
Da si ti u tom tumacenju isao za nekim "mutiteljem vode" meni je jasno.
U suprotnom,ti bi znao da se ta misao javlja kod Nicea jos u "Nesavremenim razmatranjima" (drugo,u spisu o istoriji).Istina tu je Nice nije tako nazvao,ali je bolje razradio nego u "Veseloj nauci".
Sto su tebi Nesavremena ostala van domasaja,meni samo govori da si sledio i ti nekog "mutitelja vode".I,stvarno,sada sam se umorio.Tolikoza sada.
 
Depresivni optimista je spomenuo Niceovo vecno vracanje sto me je inspirisalo da ozivim ovu temu.

Ideja Vecnog vracanja jeste stravicna. Nice je u veseloj nauci izneo pravu horor scenu gde demon saopstava coveku da je osudjen na vecno ponavljanje zivota koga sada zivi. (Videti citat u uvodnom postu).

Ovde imamo na delu Niceovu misao recenu kroz analogiju i sopstvenu intuiciju Jedino sto u svemu ovome fali jeste covek koji bi Niceove misli uspeo da pogleda onako kao treba ...kroz znanja idealisticke filozofiije a ne kroz apsurd realizima kroz koji vecina ljudi nazalost uopste i moze da misli, i kojim su razni tumaci "mutitelji vode" uprljali njegovu filozofiju.
Nije poenta u svemu ovome pozivanje na materijalizam i promenjivost oblika pri nepromenjivosti supstancije (ili energije drugacije receno) sto je na banalni nacin tacno , vec u neposrednom uvidu , u osvrtu na neposredne cinjenice svesti , na idealisticku filozofiju pri cemu to prestaje biti analogija a pokazuje se neposredna cinjenica.

Ako imamo u vidu da saznanje kao svoju formu mora imati podelu na subjekat i objekat, pri cemu su oni neodvojivi. Ili svako saznanje mora imati:

1) Ono sto niko nikada nije opazio ili subjekat ...(tacku sintetickog jedinstva apercepcije)

2) Zatim, mora imati opazaj neposrednog objekta ili tela

3) Opazaje tkz. objektivnog sveta

To je kavez u kome smo zatvoreni. Sve to se pojavljuje zajedno i nestaje zajedno. Izvan svega toga jeste transcendentna tkz. "stvar po sebi".

Sada dolazimo do Niceovog vecnog vracanja.

Promena ili kauzlitet ima znacenja samo u ovom kavezu gde imamo promenu opazajnih objekata. Rec "promena" izvan toga ili u svetu stvari po sebi nema vazenja.
Ili jasnije... Mozemo kao svezani lancima u Platonovoj pecini pokusavati da promenimo senke koje opazamo na zidu pecine, ali dokle god je vatra iza nasih ledja ista senke ce se uvek vracati na isti nacin. Manipulacija senkama ne utice na vatru. Jedino promena izvorista opazaja ili "manipulisanje" stvari po sebi... moze nas osloboditi vecnog vracanja istih senki ili iste objektivacije transcendentne volje.

Da li je to uopste moguce ?

Ne znamo. O stvari po sebi ne mozemo mnogo suditi, ali iz onoga sto zahvljujuci postkantovskoj idealistickoj filozofiji volje i trajanja mozemo naslutiti ..moguce je. Na svojevrsni nacin koji nije promena oblika vec "promena" kvalitativne mnozine, nasa unutranja sustina se menja. To nije naglasvam promena oblika vec promena na nacin melodije... gde imamo medjusobno prozimanje tonova koje nije nacin jukstapozicije u prostoru vec nacin kvalitativne mnozine. Prema tome, kao sto se note dodaju melodiji menjajuci je, tako se menja i nasa transcendenta sustina. Melodija je najblizi simbol toga.

Svi su izgledi da ke NIce u pravu i da ce se uz neznatne izmene transcendenta volja objektivisti na isti nacin ma kakve bile te fatalnosti sa one strane svakog moguceg iskustva.. ali postoji mogucnost da objektivacija prestane..
Napustiti Samsaru jeste mogucnost ka kojoj svi trebamo teziti ..u suprotnom.. ceka nas opet i opet...vecno vracanje.
 
"Pogledaj ovu kapiju. Dve se staze ovde sastaju: njih još niko nije prešao do kraja. Ova duga ulica što vodi unazad: duga je koliko čitava večnost. A ona duga naviše ona je druga večnost.
Te staze protivureče jedna drugoj; one se sukobljavaju i suzbijaju: baš ovde, na ovoj kapiji se sučeljavaju. ime kapije stoji eno napisano: "Trenutak". Od ove kapije "Trenutak" vodi duga večna staza unazad: iza nas leži cela večnost.Zar nije sve na svetu što može da trči, moralo već da pretrči ovu stazu? Zar se nije sve na svetu što može da se dogodi, već dogodilo, svršilo, prešlo?
A ako je sve već jedanput bilo: šta misliš ti, čovečuljku, o ovome trenutku? Zar nije i ova kapija već jedanput postojala?
I zar nisu sve stvari na ovom svetu čvrsto jedna s drugom skopčane, da ovaj trenutak povlači za sobom sve što će doći? - Dakle i sam sebe.Jer, sve na svetu što može da trči: po dugoj stazi napolje mora još da trči! I onaj lagani pauk što puzi na mesečini, i sama mesečina, ja i ti na kapiji, šapućući jedan s drugim, šapućući o večnim stvarima, -zar nismo svi mi već jednom postojali? i zar nećemo opet doći, i trčati ovom drugom stazom, napolje, ispred nas, dugom jezovitom ulicom - zar se nećemo večno vraćati? " Tako je govorio Zaratustra (o Prividjenju i zagonetki)
Nikada ranije nisam procitao ovo ali mogu da kazem da mislim da sam bio tu kod te kapije i otvorila mi se na trenutak a zatim ponovo zatvorila.
 
Прерадићу и додати нешто уводном посту тако да Ничеово учење о вечном враћању доведем до извесности и то прилазећи му са стране реализма и идеализма.



Вечно враћање је централно Ничеово учење али пошто је оно алегоријски изнето самим тим је било подложно разним тумачењима.
На први поглед изгледа да се оно подудара са старим античким теоријама о сеоби душа, реинкарнацији и сличном. То није тачно, Ничеова мисао о томе је оригинална. Први пут на њу можемо наићи у Веселој науци а као централна мисао провлачи се кроз дело "Тако је говорио Заратустра".

"Pogledaj ovu kapiju. Dve se staze ovde sastaju: njih još niko nije prešao do kraja. Ova duga ulica što vodi unazad: duga je koliko čitava večnost. A ona duga naviše ona je druga večnost.
Te staze protivureče jedna drugoj; one se sukobljavaju i suzbijaju: baš ovde, na ovoj kapiji se sučeljavaju. ime kapije stoji eno napisano: "Trenutak". Od ove kapije "Trenutak" vodi duga večna staza unazad: iza nas leži cela večnost. Zar nije sve na svetu što može da trči, moralo već da pretrči ovu stazu? Zar se nije sve na svetu što može da se dogodi, već dogodilo, svršilo, prešlo?
A ako je sve već jedanput bilo: šta misliš ti, čovečuljku, o ovome trenutku? Zar nije i ova kapija već jedanput postojala?
I zar nisu sve stvari na ovom svetu čvrsto jedna s drugom skopčane, da ovaj trenutak povlači za sobom sve što će doći? - Dakle i sam sebe. Jer, sve na svetu što može da trči: po dugoj stazi napolje mora još da trči! I onaj lagani pauk što puzi na mesečini, i sama mesečina, ja i ti na kapiji, šapućući jedan s drugim, šapućući o večnim stvarima, -zar nismo svi mi već jednom postojali? i zar nećemo opet doći, i trčati ovom drugom stazom, napolje, ispred nas, dugom jezovitom ulicom - zar se nećemo večno vraćati? " Tako je govorio Zaratustra (o Prividjenju i zagonetki)

Централна премиса заснива се на томе да је материја у универзуму коначна, да она нити настаје нити нестаје већ само прелази из једног стања у друго, и у тој ситуацији број могућих стања исте је коначан. Са друге стране време је бесконачно и самим тим доћи ће до понављања стања материје која су већ била, кад тад, опет и опет....стално вечно враћање.

Реализам и вечно враћање

Посматрајмо то овако следећи прво чист реализам:
Узрок и последица односе се само на промене стања тела. Сила није нити узрок нити последица јер се она сама не мења. Тек промена једног тела јесте узрок а промена другог тела последица, а цео тај догађај јесте испољавање силе у појави. Та сила дакле није на каузалном ланцу већ је изван узрочно последичних веза самим тим и изван простора. Оно што зовемо „сила“ односи се на испољавање, на појаву нечега што само по себи, када се не испољава, сазнању остаје непознато.
Ако смо ово разјаснили онда можемо даље рећи.
Приближење магнета гвожђу биће узрок испољења силе на начин да се гвожђе приближава магнету. То ћемо онда звати испољење магнетне силе. Та магентна сила није дакле настала тек када се магнет приближио ексеру, већ она постоји одувек и испољиће се на тај начин када се та два материјална објекта приближе један другом док она сама нити настаје нити нестаје нити је део било узрока било последице .
Исто тако. Приближење атома на начин молекула аминокиселина, па њих самих другим аминкоиселинама и све то на начин милијарда таквих приближења које формирају ланац дна, довешће до испољења силе на начин онога што зовемо живот. Отада, па наредних милијарди година, испољаваће се као деловање на начин самоодржања, репродукције и све то упркос општој ентрoпији. При чему ћемо то испољење сила звати живот. Тј елан витал. Животна сила.
Та сила је значи изван појавног света и сваки пут када се појавном свету приближе одређена материјална тела на одређени начин доћи ће до њеног испољења.
Посмaтрајмо свет у времену које је бесконачно, са материјом и енергијом која не настаје нити нестаје већ увек јесте. Не ради се ту о неколико милијарди година већ о гулон гулона година па све то пута бесконачност. У том раздобљу све комбинације свих делића материје коmбиноваће се на исти начин опет и опет..увек!
Као што видите, чак ако посмaтрамо свет на најобичнији начин сировог материјализма показујемо сву вероватност Ничеових мисли о вечном враћању.
Али наравно, овај уско реалистични поглед на свет је заправо апсурд после Барклија и идеалистичке филозофије, али га барем можемо узети као метафору идеaлизма који ствари прилази много дубље.

Идеализам и вечно враћање

Објективан свет је појава у свести субјекта. Тај свет не постоји као такав изван свести као ни простор .А Као што је Бергсон доказао право време је ствар интуиције а не опажања и као такво, оно је недељиво и својеврсно потпуно различито од простора тј. линије у простору којим га представљамо, али и поред тога оно што видимо око себе извучено је из тог трансцендентног недељивог трајања као опажај у простору, подвргнут нужности -каузалитету. На тај начин, докле год сазнајемо само преко интелекта и његових форми, имаћемо посла са објективизираном нужношћу, чистим детерминизмом, апсолутним важењем каузалитета а што је све објективација извапросторне , трансцендентне ствари по себи. Тако да је у тој ситуацији докле год наша егзистенција подразумева поделу на субјекат и објекат, при чему је објекат коначна објективација бесконачног непојмљивог бића ствари по себи, стално понављање истог бива неминовно, јер ма каква била трансцендентна суштина изван појаве, начин њене објективације је заснован на каузалитету, и самим тим то је коначна слика бесконачне трансцендентне суштине.


Међутим, за Ничеа, као и за сваког човека ко о вечном враћању размисли, та идеја је СТРАВИЧНА. Онај ко ту идеји саопштава човеку у Веселој науци је нико други до демон.

Zamisli da ti se jednog dana ili noći demon došunja u tvoju najusamljeniju usamljenost i kaže ti: »Ovakav život kakvim sada živiš i kakvim si živeo, moraćeš da živiš još jednom i još bezbroj puta; i u tome neće biti ničeg novog, nego će ti se morati vratiti svaka bol i svako uživanje i svaka misao i uzdah i sve neizrecivo malo I veliko u tvom životu, i sve istim redom i posledicom a isto tako ovaj pauk i ova mesečina među
drvećem, a isto tako ovaj trenutak i ja sam. Večni pešcani sat postojanja ponovo će se okretati a i ti sa njim, zrnce prašine od prašine!« Da li se nećeš baciti na noge i škrgutati zubima i proklinjati demona, koji je tako govorio? Vesela nauka 341

То запрепашћење које из овога следи може на најбољи начин да човека отргне од појаве у којој нужност влада, и да човек покуша да пронађе СЛОБОДУ. Да окрене главу од слика на зиду пећине и да потражи унутрашње Сунце. Или да занемари опажаје у простору и да пронађе живот у себи. "Зашто тражите живог међу мртвима" пише у Библији. Исто питање, на другачији начин, поставља и Ниче у Заратустри.
Онај ко превлада Вечно враћање, јесте надчовек.
Вечно враћање је Самасара а одбацивање истог је досезање Нирване.

Video sam mladog čobanina gde se previja od bola, gušeći se, grčeći se, izmenjena lika, a iz usta mu visi crna teška zmija. Jesam li ikada video toliko gađenja i blede strave na licu? On je začelo spavao? A zmija mu se uvukla u ždrelo, i tu je zagrizla. Rukom svojom trzao sam zmiju što sam bolje mogao:
- uzalud! ruka nije mogla istrgnuti zmiju iz ždrela. Tada povika nešto iz mene: "Zagrizi, zagrizi!
Glavu dole! Odgrizi joj glavu!" - vikala je iz mene, moja strava, moja mržnja, moje gađenje, moja samilost, sve moje dobro i sve moje nevaljalo vikalo je iz mene u jedan glas.-
Vi smeli oko mene! Vi tragači i iskušitelji, i oni koji se na lukavim jedrima navezoste na nepoznata mora! Vi obožavaoci zagonetki!
De rešavajte zagonetku koju sam sagledao, protumačite mi priviđenje najvećeg usamljenika.
Jer to jeste priviđenje i predviđenje: - šta je to što vide tada na slici? I ko je taj koji mora da dođe?
Ko je onaj čobanin, što mu se zmija onako uvukla u ždrelo? Ko je čovek kojem će sve što je najteže, najcrnje, uvući u ždrelo?
- A čobanin je zagrizao kao što sam mu savetovao; zagrize i odgrize! Daleko od sebe ispljunu glavu zmijinu: — i poskoči na noge.
Ne više čobanin ne više čovek, - on je preobražen, ozaren, smejao se! Nikad još na zemlji nije se čovek smejao kao što se on smejao!
Nice Zaratustra

Змија је симбол вечног враћања или нужности

urobor1.jpg


Чобанин који одгриза главу змији јесте НАДЧОВЕК.
 
Moja mladost je protekla u priličnom neodvajanju od mnogih metafora izrečenih u Also sprache Zaratustra...Mada več odbačeno
večno vraćanje (zbog entropije i fragmentarnog identiteta prostora) još sam bio opčinjen lepotom Ničeove filozofske lirike.I danas ga smatram
prvim pesnikom filozofa i prvim filozofom pesnika...
Ipak,mada bi mnogi i za takvu sitnu sudbinu rado prodali kožu-od te trgovine nema ništa...Nema za čega da se trguje-nema šta da se vrati...
Vračanje materije u oblik i sadržaj kvalitativno i kvantitativno pa i dinamički primarnog prostora ne omogućava ponavljanje...NEMA POPRAVNOG!!!
Jer i nema šta da se ponovi...
Entropija silaznim rasipanjem inhilira postojanje pri čemu silazno zauzima sve niže nivoe do stapanja s primitivnim primarnim prostorom...Da li se tada dešava veliki prasak-moguće je-sinergično dejsvo jakih i slabih sila valja još istraživati kao i algoritme sledova...Zaista ta kombinatorika bi bila moguća i primena računa verovatnoće u večno pouzdanom svemiru...A pouzdan je kao vrbov klin...Sva posmatranja baš to i govore... Uostalom,sve te ex mahina doktrine su
manje više-verovanja pa spadaju u religije...
(Znači:Niče i Šopenhauer ubuduće na pdf religija...:hahaha::klap:)
 
Ono sto je vecini tumaca Niceovog pojma vecnog vracanja istog izmaklo je - pojam vergla ( vergl - mehanicka muzicka sprava u obliku sanducica na koju se okretanjem rucke svira uvek ista melodija ; shodno tome, verglas : onaj koji svira u vergl - Recnik srpskohrv.knjizevnog jezika, knjiga prva, Matica srpska, N.Sad, 1990, str.354 ).

U Zaratustri , deo - Ozdravljenik, Niceove zveri pokusavaju da Zaratustri objasne pojam vecnog vracanja :

" O Zaratustra, rekose na to zveri... sve dolazi i hvata se za ruke i smeje se i bezi - i opet se vraca.
Sve ide, i sve se opet vraca; vecno se kotrlja tocak bica. Sve umire, i sve opet procveta; vecno juri napred godina bica...vecno veran sebi ostaje prsten bica... Kriva je staza vecnosti ! " ( F.Nice, Tako je govorio Zaratustra, Grafos, Beograd, 1983., str.223 ).

Zaratustrin odgovor je jasan. On, istina uz osmeh, prebacuje svojim zverima da ga nisu razumele :

- " O vi lakrdijasi i verglasi ! ...kako vi dobro znate sta je imalo da se ispuni za sedam dana..." ( Isto, str. 223 )

Zveri su uporne, i nakon Zaratustrinog objasnjenja da " Mali se covek vecno vraca " ( Isto, str. 224-225 ), i prebacivanja da zivotinje hoce da " naprave pesmu za sviralu ". Po drugi put Zaratustra ponovo isto prebacuje zivotinjama : - " O, vi lakrdijasi i verglasi ! " ( Isto, str.225).

Nakon toga je Zaratustra zacutao. Njegove zveri pokusavaju da mu objasne misao vecnog vracanja, istina sa novom, drugacijom pesmom ( " Za tvoje nove pesme trebaju i nove svirale " - Isto,str. 225 ) , ali Zaratustra nije vise voljan da objasnjava svoju misao, sto i Nice posredno potvrdjuje kada kaze " da Zaratustra nije cuo kada su zveri zacutale " ( Isto, str.227).

Sve to navodi na to da Nice nije prosto razumeo vecno vracanje kao povratak jednog istog, u krug, ( vergl ! ), a samim tim pokusavao da izbegne metafizicki pojam vecnosti, kao nepromenljivosti,nemogucnosti novog. Tako, istina, ja pokusavam da tumacim Nicea . Ono sto me je uvek vodilo u upitnost, to je nejasno zasto su mnogi tumaci Niceovog pojama vecnog vracanja prosto precutali tu " polemiku " Zaratustre i njegovih zveri , i pojam vergla ?
 
Vecno vracanje je centralno Niceovo ucenje ali posto je ono alegoriski izneto samim tim je bilo podlozno raznim tumacenjima. Na ovoj temi razjasnicu na cemu se ono zasniva

Na prvi pogled izgleda da se ono podudara sa starim antickim teorijama o seobi dusa, reinkarnaciji i slicnom. To nije tacno, Niceova misao o tome je originalna. Prvi put na nju mozemo naici u Veseloj nauci a kao centralna misao provlaci se kroz delo "Tako je govorio Zaratustra".



Centralna premisa zasniva se na tome da je materija u univerzumu konacna, da ona niti nastaje niti nestaje vec samo prelazi iz jednog stanja u drugo, i u toj situaciji broj mogucih stanja iste je konacan. Sa druge strane vreme je beskonacno i samim tim doci ce do ponavljanja stanja materije koja su vec bila, kad tad, opet i opet....stalno vecno vracanje.

Onaj ko poznaje samo Fiziku moze stvar posmatrati na ovaj nacin ali i onaj ko poznaje filozofiju moze je posmatrati na slican nacin jer kao sto je Bergson dokazao vreme je stvar intuicije a ne opazanja i kao takvo ono je nedeljivo, ali i pored toga ono sto vidimo oko sebe izvuceno je iz tog transcnednentnog nedeljivog trajanja kao opazaj u prostoru, podvrgunt nuznosti -kauzalitetu. Na taj nacin, dokle god saznajemo samo preko intelekta i njegovih formi, imacemo posla sa objektiviziranom nuznoscu, cistim determinizmom , apsolutinim vazenjem kauzaliteta i u toj situaciji stalno ponavljanje istog je neminovno, jer ma kakva bila transcendentna sustina izvan pojave, nacin njene objektivacije je zasnovan na kauzalitetu, i samim tim to je konacna slika beskonacne transcendnetne sustine, odakle ispada da je vecno vracanje neminovno.

Za Nicea a i za svakog coveka ko o vecnom vracanju razmisli, ta ideja je STRAVICNA. Onaj ko tu ideji saopstava coveku u Veseloj nauci je niko drugi do demon.



To zaprepescenje i jeza koja iz ovoga sledi moze na najbolji nacin da coveka otrgne od pojave u kojoj nuznost vlada i da covek pokusa da pronadje SLOBODU. Da okrene glavu od slika na zidu pecine i da potrazi unutrasnje Sunce. Ili da zanemari opazaje u prostoru i da pronadje zivot u sebi. "Zasto trazite zivog medju mrtvima" pise u Bibliji , Isto pitanje na drugaciji nacin postavlja i Nice u Zaratustri.
Onaj ko prevlada Vecno vracanje, jeste nadcovek.

ZMIJA I COBANIN


Zmija je simbol vecnog vracanja ili nuznosti

urobor1.jpg


Cobanin koji odgriza glavu zmiji jeste NADCOVEK.

Oziman jesi li gledao film Groundhog Day (1993)?
 
Oziman jesi li gledao film Groundhog Day (1993)?

Јесам. Тај филм је класика. Ипак, тема понављања увек истог дана није Ничеово вечно враћање ,које, ако се посматра кроз призму идеалистичке па чак и обичне материјалситичке филозофије, има свој разлог истинитости.

Што се тиче понављања једног дана ту нам остаје само пука могућност и то прилично застрашујућа јер замисли да једног јутра осванеш у самици у затвору и да ти се тај дан вечно понаља.
 
Ako bi svemir bio konačan s konačnim brojem određenih čestica,a vreme neograničeno-po
računu verovatnoće bi se ova pozicija svemira,pa i mi u njoj,bezbroj puta ponavljali...
Jednostavno,da ne dužim,zakoni kvantne fizike to ne omogućuju,kvantno polje jedne čestice je
ujedno i polje u kom ta čestica definitivno nestaje "zauvek"! Osim toga je tu i entropija koja
vodi sva dešavanja u nestanak i -273 st,C. celog svemira...Ovo sam pomenuo još kao Coviax i ne vidim
zašto bi trebale ovce da dalje bleje...Nije dosta soli? Pa dajte im...:mrgreen:

Osim toga :koje crno vreme-to su vam sećanja,a linija sečanja na tačke pozicija koje ređate sivim ćelijama...:rotf:
A sećanje na budućnost? Pa to "talenti" koji mogu predvideti brojeve na l o t o ...Nek mi neko javi bar tri broja...:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
ок, симболика Уробороса на макро плану може бити вечно враћање, али на микро плану ја имам још једно тумачење:

када посматрамо објекат практично пројектујемо своју психичку енергију на објекат, јер је он сам не поседује. Та енергија се "одбија" од објекат и враћа назад посматрачу. Тако да ми увек сазнајемо само себе, не и објективни свет по себи, "иза" објекта који посматрамо.

Када бисмо то представили визуелно, циклус енергије која се пројектује на објекат и враћа назад посматрачу, и тако ин инфинитум - јесте Уроборос
убити змију би значило прекинути то вечно врћење од посматрача ка објекту и назад, видети "кроз" објекат, кроз материју, изван кавеза у коме нас држи сопствена перцепција и илузија времена и простора.

'If the doors of perception were cleansed every thing would appear to man as it is, Infinite.
— William Blake
 

Slične teme


Back
Top