Lucky_Charm
Domaćin
- Poruka
- 3.869
Hej...
Ok, odmah da kazem da se izvinjavam ako ova tema vec postoji...
Imam 17 godina, 2 starija brata, i oca i majku koji su totalno nefer prema nama! bar prema meni i srednjem bratu!
Najstariji ima 25, a ovaj srednji 19... Problem je u tome sto matorci na mene i ovog brata od 19 god. gledaju kao da smo jos deca (5-6 godina), kao da nikad nismo ni odrasli (znam nismo mi nesto strasno sad odrasli al opet), dok se prema najstarijem ponasaju u skladu sa njegovim godinama... A on je taj koji najvise nezreo od nas troje. Dobro se secam kad je on bio mojih godina, da je vec poceo ostajati dokle zeli; jeste da ga je cale kao nesto kaznjavao zbog toga, ali nije to bas puno njega doticalo, a i mama ga je uvek branila. I tako je on oduvek dobijao sta zeli...
Medjutim kad ja trazim da mi veruju (a trebalo bi jel, nit pusim, nit pijem, nit se drogiram, a i odlicna sam ucenica); i da me puste da sama odlucim kad je prikladno da se vratim kuci iz izlaska, oni prave frku i ako me puste posle mi prebacuju kako mi dozvoljavaju i previse sa mojih 17 god. A nije tacno.. Kad pogledam da deca od 12-13 god. ostaju dokle hoce, ili bar duze od mene, e onda mi stvarno dodje da se ubijem. Keva mi je jednom rekla: "Pa ti si zensko, i necu da se uvece vracas sama kuci", ali zar nije i ona bila zensko, i isti problem imala sa svojima? Sem toga, jednom kad su bili na vikendici bez mene, izasla sam napolje sa drugaricom, imala sam mogucnost da dodjem kad zelim (i jesam), ali sam se do dva smorila i otisla kuci.
Uglavnom kako da resim taj problem, kako da ih ubedim da imaju poverenje u mene, i da me pustaju duze, odn. da konacno pocnu da se ponasaju prema meni kako treba?
P.s. Volela bi da mi devojke odgovore kako su resile ovaj problem, posto za momke znam da oni I nemaju tih problema…
Ok, odmah da kazem da se izvinjavam ako ova tema vec postoji...
Imam 17 godina, 2 starija brata, i oca i majku koji su totalno nefer prema nama! bar prema meni i srednjem bratu!
Najstariji ima 25, a ovaj srednji 19... Problem je u tome sto matorci na mene i ovog brata od 19 god. gledaju kao da smo jos deca (5-6 godina), kao da nikad nismo ni odrasli (znam nismo mi nesto strasno sad odrasli al opet), dok se prema najstarijem ponasaju u skladu sa njegovim godinama... A on je taj koji najvise nezreo od nas troje. Dobro se secam kad je on bio mojih godina, da je vec poceo ostajati dokle zeli; jeste da ga je cale kao nesto kaznjavao zbog toga, ali nije to bas puno njega doticalo, a i mama ga je uvek branila. I tako je on oduvek dobijao sta zeli...
Medjutim kad ja trazim da mi veruju (a trebalo bi jel, nit pusim, nit pijem, nit se drogiram, a i odlicna sam ucenica); i da me puste da sama odlucim kad je prikladno da se vratim kuci iz izlaska, oni prave frku i ako me puste posle mi prebacuju kako mi dozvoljavaju i previse sa mojih 17 god. A nije tacno.. Kad pogledam da deca od 12-13 god. ostaju dokle hoce, ili bar duze od mene, e onda mi stvarno dodje da se ubijem. Keva mi je jednom rekla: "Pa ti si zensko, i necu da se uvece vracas sama kuci", ali zar nije i ona bila zensko, i isti problem imala sa svojima? Sem toga, jednom kad su bili na vikendici bez mene, izasla sam napolje sa drugaricom, imala sam mogucnost da dodjem kad zelim (i jesam), ali sam se do dva smorila i otisla kuci.
Uglavnom kako da resim taj problem, kako da ih ubedim da imaju poverenje u mene, i da me pustaju duze, odn. da konacno pocnu da se ponasaju prema meni kako treba?
P.s. Volela bi da mi devojke odgovore kako su resile ovaj problem, posto za momke znam da oni I nemaju tih problema…