NASILNO ZATVARANJE MONAHINJA U GRAČANICI!!!!!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Очито никада ниси прочитао када Христ каже: ''нисам дошао да донесем мир него мач''.

Дошао је да одвоји жито од кукоља, а не да их једини.

A kad Pavle moli sve da budu trpeljivi i da se ne svadjaju izmedju sebe i da ne unose razdor u crkvu? Zar taj deo nije bitan?
 
Коментари изнад јесу мало прејаки али покрећу интересантно питање.
Сви знамо како је црква организована.
Дешава се екстремна ситуација где се свештенство једне цркве дели и то верници подржавају или осуђују а не прихватају са миром да је и то што се дешава са Божијим разлогом.
Бранити постојеће или хришћански прихватити одлуку јер је све на овом свету Божији разлог?

Naravno da je sve što se dešava sa Božijim dopuštenjem i naravno, verujem da se svako zlo, Božijim skrivenim promislim može okrenuti na dobro. Međutim, pitanje ostaje, šta je to dobro a šta loše u ovom sukobu u SPC-u. A ovo pitanje se vrti oko toga ko je zapravo u pravu ili još bolje, ko ispravno postupa, a ko neispravno. A ispravno postupa onaj koji se trudi da drži veru ispravno i ko nije u sukobu sa moralnim i hrišćanskim principima.
Iskaz "prihvatiti nešto sa mirom" treba da se definiše, jer može se nešto prihvatiti sa mirom, ali imati stav povodom toga. I opet, povodom ovakvih situacija, koje očigledno ukazuju na vrlo "prljavu" igru "vlasti crkve", pojedinac, a pogotovo vernik prosto MORA imati određeno mišljenje: prihatanja ili odbacivanja nastalog sukoba. To je pitanje svakoga od nas u svakoj životnoj situaciji: kojem ćemo se "privoleti carstvu"? Jer kad su u pitanju moralne vrednosoi, a pogotovo očuvanja vere, onda se od nas očekuje prava reakcija.
Potpuno "prepuštanje struji" i moralna indiferentnost vode u nihilističku ravnodušnost, a to nije odlika nijednog pravog vernika i hrišćanina. Čak naprotiv.
Ono što se ovde (mislim na Srbiju) zamenjuje za "slepu" poslušnot o kojoj sam pričala je upravo ovo stanje ravnodušnosti, mlakosti, nezinteresovanosti i prebacivanja odgovornosti sa sopstvene savesti na nekakvu kolektivnu odgovornost, ili odgovornost "vrha", rukovodeći se tzv. "poslušnosti vlastima", izuzimajući činjenicu da je upravo svako od nas ponaosob dužan da da odgovor sam za sebe i da pođe sam od sebe. Ovo prenebregavanje činjenica koje su duboko urezane u tkivo hrišćaske misli, neće moći tak tako da se opravda bilo kakvom "odlukom vrha Crkve", jer ni taj "vrh" nije Vrh, i nije nepogrešiv, čak šta-više u slučaju SPC-a je više nego pogrešiv. Tako da, prihvatanje s mirom, u smislu da je to Božije dopuštenje da se konačno rastave "jarad od jaganjaca"- da, ali je moralna i hrišćanska dužnost svakoga ponaosob da pre svega postupi po pravilnom rasuđivanju i podrži ono što je Bogu ugodnije kako u ovoj tako i u svakoj drugoj situaciji.
 
A kad Pavle moli sve da budu trpeljivi i da se ne svadjaju izmedju sebe i da ne unose razdor u crkvu? Zar taj deo nije bitan?

Jeste, bitan je, ali se zna kontekst u kom je izrečen. Jer kada sveti Apostol Pavle kaže da se ne prave razdori u Crkvi on je odmah i rekao na koje povode za razdore misli. A to je pre svega podela oko sopstvenih nesuglasica, deljenje u ovozemaljskim, svetskim stvarima i prisvajanje prava u građenju sebe mudrijim od drugoga, kao i kada se neko privoleva jednima više nego drugima, iz čisto telesnih razloga. Tako se pokazuju kao telesni i nedostojni zvanja na koje su pozvani, da se mole Bogu u Duhu i Istini i sami postanu duhovni:
3. Пошто сте још тјелесни. Јер све док је међу вама завист и неслога и раздори, зар нисте тјелесни и зар се не владате по човјеку?
4. Јер кад неко говори: Ја сам Павлов, а други ја сам Аполов, зар нисте тјелесни?
5. Ко је, дакле, Павле, а ко Аполос, до служитељи кроз које повјеровасте, и то како Господ свакоме даде?
22. Био Павле, или Аполос, или Кифа, или свијет, или живот, или смрт, или садашње, или будуће, све је ваше,
23. А ви сте Христови, а Христос Божији.(!. Kor., gl.3.)
Sve to se ne tiče pitanja same vere, gde Pavle opet kaže potpuno suprotno:
"Али ако вам и ми или анђео с неба проповиједа јеванђеље друкчије него што вам проповиједасмо, анатема да буде!"
17. Молим вас пак, браћо, да пазите на оне који чине раздоре и саблазни против науке коју ви научисте, и клоните их се;
10. Молим вас пак, браћо, именом Господа нашега Исуса Христа да сви исто говорите, и да не буду међу вама раздори, него да будете утврђени у истом разуму и истој мисли.
Znači mira i trpeljivosti u pitanjima ispovedanja vere nema, jer šta ima svetlost sa tamom i Bog sa mamonom?
Na ovu temu je jako dobro izlaganje dao i sveti apostol Juda Jakovljev u svojoj Sabornoj poslanici:

3. Љубљени, старајући се на сваки начин да вам пишем о општем спасењу, имадох потребу да вам пишем молећи да се борите за вјеру једанпут предану светима.
4. Јер се увукоше неки људи одавно унапријед записани за ову осуду, безбожници који благодат Бога нашега изврћу на разврат, и одричу се јединога Владике и Господа нашега Исуса Христа.....
....19. Ово су они који стварају раздоре, чулни су и Духа немају.
20. А ви, љубљени, изграђујте себе својом најсветијом вјером, молећи се у Духу Светоме,
21. Одржите себе у љубави Божијој, очекујући милост Господа нашег Исуса Христа за живот вјечни.
22. И са расуђивањем једнима будите милостиви,
23. А друге у страху спасавајте отимајући их из огња, а треће карајте са страхом, мрзећи и хаљину опогањену од тијела.
 
Poslednja izmena:
Pavle se nije razumevao u mlinarsku industriju. U to se razumeju samo međedi. :mrgreen:

Međedi se razumeju i u stočarstvo, jer isto znaju da prepoznaju "jarad od jagnjadi"....:mrgreen:
A, može biti da se razumeju i u lov i ribolov, kao i u golubarstvo..ima tu još, ko će svega da se seti!:)
Baš su čudo ti međedi, znam mnoge koji bi voleli da imaju jednog takvog!:D
 
Jeste, bitan je, ali se zna kontekst u kom je izrečen. Jer kada sveti Apostol Pavle kaže da se ne prave razdori u Crkvi on je odmah i rekao na koje povode za razdore misli. A to je pre svega podela oko sopstvenih nesuglasica, deljenje u ovozemaljskim, svetskim stvarima i prisvajanje prava u građenju sebe mudrijim od drugoga, kao i kada se neko privoleva jednima više nego drugima, iz čisto telesnih razloga. Tako se pokazuju kao telesni i nedostojni zvanja na koje su pozvani, da se mole Bogu u Duhu i Istini i sami postanu duhovni:
3. Пошто сте још тјелесни. Јер све док је међу вама завист и неслога и раздори, зар нисте тјелесни и зар се не владате по човјеку?
4. Јер кад неко говори: Ја сам Павлов, а други ја сам Аполов, зар нисте тјелесни?
5. Ко је, дакле, Павле, а ко Аполос, до служитељи кроз које повјеровасте, и то како Господ свакоме даде?
22. Био Павле, или Аполос, или Кифа, или свијет, или живот, или смрт, или садашње, или будуће, све је ваше,
23. А ви сте Христови, а Христос Божији
.(!. Kor., gl.3.)
Sve to se ne tiče pitanja same vere, gde Pavle opet kaže potpuno suprotno:
"Али ако вам и ми или анђео с неба проповиједа јеванђеље друкчије него што вам проповиједасмо, анатема да буде!"
17. Молим вас пак, браћо, да пазите на оне који чине раздоре и саблазни против науке коју ви научисте, и клоните их се;
10. Молим вас пак, браћо, именом Господа нашега Исуса Христа да сви исто говорите, и да не буду међу вама раздори, него да будете утврђени у истом разуму и истој мисли.
Znači mira i trpeljivosti u pitanjima ispovedanja vere nema, jer šta ima svetlost sa tamom i Bog sa mamonom?
Na ovu temu je jako dobro izlaganje dao i sveti apostol Juda Jakovljev u svojoj Sabornoj poslanici:

3. Љубљени, старајући се на сваки начин да вам пишем о општем спасењу, имадох потребу да вам пишем молећи да се борите за вјеру једанпут предану светима.
4. Јер се увукоше неки људи одавно унапријед записани за ову осуду, безбожници који благодат Бога нашега изврћу на разврат, и одричу се јединога Владике и Господа нашега Исуса Христа.....
....19. Ово су они који стварају раздоре, чулни су и Духа немају.
20. А ви, љубљени, изграђујте себе својом најсветијом вјером, молећи се у Духу Светоме,
21. Одржите себе у љубави Божијој, очекујући милост Господа нашег Исуса Христа за живот вјечни.
22. И са расуђивањем једнима будите милостиви,
23. А друге у страху спасавајте отимајући их из огња, а треће карајте са страхом, мрзећи и хаљину опогањену од тијела.


U ovom slucaju sukob se vodi oko boldovanog, ko kome pripada i ko je bolji, tj isuvise su telesni i podlozni strasti, pa otuda nema ni trpeljivosti. :(
 
Poslednja izmena:
A kad Pavle moli sve da budu trpeljivi i da se ne svadjaju izmedju sebe i da ne unose razdor u crkvu? Zar taj deo nije bitan?
Јесте. Само што се апостол обраћао члановима Цркве Хрисотве(којима је заповедио да не шире саблазни и чувају мир међу собом), а Христ је рекао да мир Његов не значи мир са Његовим непријатељима( и обраћао се народу који још није био у ЊЕговој Цркви, јер Црква је настала тек поле Педесетнице). Мир Божији не значи компромис и заједништво са злима, него одвајање од њих и присаједињење Христу и Његовим слугама, кроз испуњавање заповести.

Компренде?
 
Јесте. Само што се апостол обраћао члановима Цркве Хрисотве(којима је заповедио да не шире саблазни и чувају мир међу собом), а Христ је рекао да мир Његов не значи мир са Његовим непријатељима( и обраћао се народу који још није био у ЊЕговој Цркви, јер Црква је настала тек поле Педесетнице). Мир Божији не значи компромис и заједништво са злима, него одвајање од њих и присаједињење Христу и Његовим слугама, кроз испуњавање заповести.

Компренде?

Mozda ovi gore ne pripadaju istoj Crkvi, ali meni deluje da barem jos uvek pripadaju.

A na to da ti samo sebe i jos par ljudi oko sebe smatras jedinima koji su Hristosu, zaista nemam komentar.
 
Poslednja izmena:
Naravno da je sve što se dešava sa Božijim dopuštenjem i naravno, verujem da se svako zlo, Božijim skrivenim promislim može okrenuti na dobro. Međutim, pitanje ostaje, šta je to dobro a šta loše u ovom sukobu u SPC-u. A ovo pitanje se vrti oko toga ko je zapravo u pravu ili još bolje, ko ispravno postupa, a ko neispravno. A ispravno postupa onaj koji se trudi da drži veru ispravno i ko nije u sukobu sa moralnim i hrišćanskim principima.
Iskaz "prihvatiti nešto sa mirom" treba da se definiše, jer može se nešto prihvatiti sa mirom, ali imati stav povodom toga. I opet, povodom ovakvih situacija, koje očigledno ukazuju na vrlo "prljavu" igru "vlasti crkve", pojedinac, a pogotovo vernik prosto MORA imati određeno mišljenje: prihatanja ili odbacivanja nastalog sukoba. To je pitanje svakoga od nas u svakoj životnoj situaciji: kojem ćemo se "privoleti carstvu"? Jer kad su u pitanju moralne vrednosoi, a pogotovo očuvanja vere, onda se od nas očekuje prava reakcija.
Potpuno "prepuštanje struji" i moralna indiferentnost vode u nihilističku ravnodušnost, a to nije odlika nijednog pravog vernika i hrišćanina. Čak naprotiv.
Ono što se ovde (mislim na Srbiju) zamenjuje za "slepu" poslušnot o kojoj sam pričala je upravo ovo stanje ravnodušnosti, mlakosti, nezinteresovanosti i prebacivanja odgovornosti sa sopstvene savesti na nekakvu kolektivnu odgovornost, ili odgovornost "vrha", rukovodeći se tzv. "poslušnosti vlastima", izuzimajući činjenicu da je upravo svako od nas ponaosob dužan da da odgovor sam za sebe i da pođe sam od sebe. Ovo prenebregavanje činjenica koje su duboko urezane u tkivo hrišćaske misli, neće moći tak tako da se opravda bilo kakvom "odlukom vrha Crkve", jer ni taj "vrh" nije Vrh, i nije nepogrešiv, čak šta-više u slučaju SPC-a je više nego pogrešiv. Tako da, prihvatanje s mirom, u smislu da je to Božije dopuštenje da se konačno rastave "jarad od jaganjaca"- da, ali je moralna i hrišćanska dužnost svakoga ponaosob da pre svega postupi po pravilnom rasuđivanju i podrži ono što je Bogu ugodnije kako u ovoj tako i u svakoj drugoj situaciji.
Да, али ко одлучује да је врх СПЦ погрешио? Опет се питање продужује у одлуку Бога или одлуку човека...
 
Mozda ovi gore ne pripadaju istoj Crkvi, ali meni deluje da barem jos uvek pripadaju.

A na to da ti samo sebe i jos par ljudi oko sebe smatras jedinima koji su Hristosu, zaista nemam komentar.

И нас 400 овде.милон у Грћкој и тако даље.Немам кментар.Успут ко зна можда ће еп.Артемије да промени страну никад се незна.
 
И нас 400 овде.милон у Грћкој и тако даље.Немам кментар.Успут ко зна можда ће еп.Артемије да промени страну никад се незна.

Mozda, ali jos uvek pripadaju SPC, pa se na njih odnosi deo gde Pavle govori o trpeljivosti.

Tu dominiraju Grci, ne vidim sta oni imaju sa Srbijom.
 
U ovom slucaju sukob se vodi oko boldovanog, ko kome pripada i ko je bolji, tj isuvise su telesni i podlozni strasti, pa otuda nema ni trpeljivosti. :(

Bojim se da tu ima istine, iako su razlozi zbog kojih vladika Artemije nije "podoban" višestruki, i nisu baš najjasniji široj javnosti, međutim po onome što se da naslutiti je da se najviše tiču njegovog zalaganja za očuvanje Kosova, kao i sve većeg isplivavanja u javnosti sa kritikom SPC-a zbog sve jasnijeg zalaganja za ekumenističku dominaciju i izmenu Liturgike i Tipika u SPC.
Ono što je jedino intrigantno u celoj priči je zašto BAŠ ON? Jer, toliko je vladika koji su mnogo više učinili "nedozvoljenih radnji", pa im se ipak "čuvaju leđa", i zataškavaju se njihovi incidenti u javnosti. Tako recimo, vladika Vasilije Kačavenda ima privatnu formu koja posluje sa cigaretama, a o njegovom "prefinjenom" ukusu za spavaće odaje neću sada da, hm..., sablažnjavam. NJegov sin završio je bogosloviju u Srbinju i za njega su svi znali da mu je tata-vladika, jer je tatina "slika i prilika". Naravno, vladika je njega dobio kad je već bio episkop.... Zatim, recimo, kako je i kojim sredstvima vl. Lavrentije izgradio jednu vrstu "privatnog manastira" i nazvao ga Soko Grad, gde je iznajmljivao sale, sobe, pa čak i crkvu, raznim religijskim grupama, gde su na spisku mušterija bili čak i Hare-Krišnovci, i za određenu sumu novca, držali su u tom nazovi-manastiru, svoje seminare, predavanja i verske službe. Monahinje (njih dve) koje su tu bile, nakon nekog vremena bile su prinuđene da napuste manastir, jer ne samo da nisu mogle da izdrže služenje razno-raznih likova koji su se pojavljivali tamo, već im je bila i sablazan da gledaju sve to kao nešto potpuno normalno...
 
Počelo je ono za šta se odavno znalo da će se dogoditi. Sveti Duh je za crkve kao obruč za kacu, on drži duge na okupu, ako nema obruča kaca se rasipa. Odavno se zna da je Sveti Duh napustio SPC. To se videlo po tome kako episkopi krše sve zavete što su dali, odrekli su se siromaštva, poštenja, ljubavi. Postali su vuci u jagnjećoj koži koji ne štede stada. Blagodat je odstupila od njih odavno, međutim sve se to držalo na okupu dok ih je koliko-toliko predstavljao Pavle. Kad je on umro raspao se i zadnji obruč koji ih je držao na okupu. Sad pokazuju svoje pravo lice. Ovo je početak kraja SPC i NIKADA se više neće sastaviti. Uskoro će da se otcepi pravoslavna crkva R Srpske, pa Vojvodine...:(
 
Počelo je ono za šta se odavno znalo da će se dogoditi. Sveti Duh je za crkve kao obruč za kacu, on drži duge na okupu, ako nema obruča kaca se rasipa. Odavno se zna da je Sveti Duh napustio SPC. To se videlo po tome kako episkopi krše sve zavete što su dali, odrekli su se siromaštva, poštenja, ljubavi. Postali su vuci u jagnjećoj koži koji ne štede stada. Blagodat je odstupila od njih odavno, međutim sve se to držalo na okupu dok ih je koliko-toliko predstavljao Pavle. Kad je on umro raspao se i zadnji obruč koji ih je držao na okupu. Sad pokazuju svoje pravo lice. Ovo je početak kraja SPC i NIKADA se više neće sastaviti. Uskoro će da se otcepi pravoslavna crkva R Srpske, pa Vojvodine...:(
x
Znao sam ja da ima neka caka sa tim buretom. :eek:

E, pa nije, nisi ti međed.:ljutko:
Ti pripadaš crkvi, malih crnaca!:aha:
Crkva malih crnaca su obični ekumenisti. Ja pripadam istinskoj crkvi 8,5 malih crnaca. :confused:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top