Гром
Domaćin
- Poruka
- 4.875
Сведенборг је рекао: ако се двоје разумеју онда су и истомишљеници.кад би саговорници говорили о истој ствари...
кад би знали о чему причају...
не би расправљали...
Каква истина
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Сведенборг је рекао: ако се двоје разумеју онда су и истомишљеници.кад би саговорници говорили о истој ствари...
кад би знали о чему причају...
не би расправљали...
Или како ко не схватаi jeste i nije, kako ko shvata
Npr., meni su moji istomisljenici uvek bili... tek neinspirativni, a brzo i dosadni. Razgovor koji je sacinjen samo od slaganja je nula zadovoljstva koje razgovor inace treba i moze da pricini.ако се двоје разумеју онда су и истомишљеници.
Постоје две врсте филозофа: Филозофи атеисти и филозофи верници.Nisu svi filozofi ateisti...
budala je uvek naoruzana gluposcuнемож неком забранити да се изјашњава...
али је лако будалу прогласити паметним...
мудри су тада разоружани.
Ето ти си интуитивно предосећао да је то оно право то што си написао у посту на који ти одговарам.
Надам се да после мог одговора видиш колико је интуитивно знање неопоуздана метода
Надам се да после мог одговора видиш колико је интуитивно знање неопоуздана метода
Оно што ти пишеш је чиста филозофија, а за филозофирање није потребна интуиција него да се заљубишу неку идеју која ти се свиди, И онда за ту заљубљеност која је стзварно осећање ти мислиш да је интуитивнон знање, То је брате интуитивно незнање, Тако раде сви филозофи.Kao što sam u komentaru #1.195 već rekao, predosjećaj nije intuicija već duhom, u bljesku doživljeni sadržaj
intuitivno unešenog znanja u naš duh, u našu svjesnost. Intuicija je stoga mehanizam prenošenja duhovnih poruka, znanja.
Naš duh je trenutni odraz stanja projekcije duše-razum-tijela. Taj isti duh je povezan sa cjelovitim duhom univerzuma i sa
samim Bogom, odakle mu ('iz duha jednog ili drugog) i dolaze duhovne poruke, paketići znanja, meže se reći klonirani
sadržaji izvornog znanja koji se u naš duh ubrizgavaju kao cjeline po sebi. Intuicija je stoga prenošenje i ubrizgavanje tih
paketića znanja a mogućena je vezom našeg duha sa cjelovitom hijerahijo duhovnosti i sa samim Bogom, sa Sviješću koja
je izvan hijerhije.
Intuicija nije predosjećaj već mehanizam prenošenja kloniranog sadržaja s drugog nivoa duha, a doživljaj sadržaja koji njom
unosimo u naš duh i stoga istim duhom i čitamo i shvatamo u bljesku jeste pred-osjećaj.
Predosjećanje postoji s razlogom da nam omogući orijentaciju pri intelektualnom prevodu intuitivno unešenog sadržaja u naš
duh. Iz duha se, intuitivno unešena znanja, 'spuštaju u razum' i postavljaju u njihov logički red. Bez tog reda nije ih moguće
razumjeti. Raz-umjeti uistinu znači raz-staviti, raz-članiti to 'jedno', cjelinu, i postaviti ga/je u logički red. Jedino tako intuitivno
znanje postaje korisno u praksi. Upravo tu predosjećaj igra vitalnu ulogu. Predosjećaj je zvijezda vodilja koju biće mora da
pratida bi ostvarilo intelektualni, logički prevod iz kojeg će se kao rezultat prevoda prema biću vratiti izvještaj o izvršenoj radnji
(u ovom slučaju o prevodu); osjećanje. Osjećanje se mora poklopiti sa predosjećanjem kako bi smo bili sigurni da smo
intuitivno unešeno znanje intelektom apsolutno korektno postaviLi u njegov logički red.
Nije čudo da mnogi mislioci poistovjećuju sadrđžaj duha sa haosom. To je zato što im je centar volje i pažnje fiksiran u razumu.
Razum prepoznaje samo red, logički red. Duhovno znanje je sasvim drugačijeg karaktera. U duhu su sva znanja nedjeljiva a
ipak apsolutno neosporiva i tačna.
Nadam se da poslije ovog objašnjenja vidiš i zašto.
Dakle, postoji izvijesna majstorija prevođenja intuitivnih znanja u njihov logički red.
I kao i u svemu majstor se postaje kroz praksu.
Је нисам срео ни једног мудрог филозофа. Тако да ова твоја прича не стоји. Или си духован или си филозоф, За мудрост је потребна духовност а не филозофија. Иако је значење филзофије љубав према мудрости филозофи ту љубав немају, они имају љубав према филозофирању што је љубав према глупостиMudrost je sposobnost razlikovanja dobra od zla.
Za razlikovanje često nije važan razvijen intelekt, dovoljno je imati koren reci mudrost.
Filosofija je nesto drugo, njen je koren u sumnji, i kada je okrenuta ka unutra hrabrog može dovesti do mudrosti.
Мудрост је уметност живљења и знање потекло из мудрости увек говори о животу. Ако мудрост може да буде Хришћанска или муслиманска или мека друга мудрост онда то више није мудрост него филозофирање. Живот има тачно одређене законитости по којима се одвија, или пливаш или се давиш,Dakle, mudrost....mozda sam i pisao na ovoj temi, ali letimicno nisam video.
Mudrost ti je pogled na svet dovoljno sirok da pokrije sve aspekte zivota, pa i duhovnost, ali svakako da ima specijalizovanih mudrosti.
Samo filozofiranje nije mudrost, a daleko od toga da samo nauka ili iskustvo mogu da budu velika mudrost...mogli bi da budu specijalizovana mudrost kao skupljeno znanje i iskustvo u nekim oblastima.
Recimo da umesto Hriscanske filozofije zivljenja mozemo postaviti naziv Hriscanska mudrost, kao ogranicen oblik mudrosti...jer i preklapanjem sa drugim verskim filozofijama ipak ostajemo u ogranicenom pojasu mudrosti, koju ne cini samo saznanje, vec i primena. Pa je mudrost primena saznanja, ali i neznanja...u koje ulazi verovanje u nesaznajno, pa je hriscanstvo samo jedan oblik tog verovanja.
Sama po sebi mudrost je izmisljotina intelekta i zato je u granicama uzrocnoposledicnih veza. Naravno da je specijalizovana mudrost dublja od personalne mudrosti koja moze, a ne mora da bude sira.
Kao i svaka ljudska izmisljotina mudrost nema preterano veliki znacaj u zivotu coveka, pa je na neki nacin samo nacin uredjenja ili nacin olaksanja zivota. Recimo mudro je ne filozofirati ili mudro je ne komunicirati, a najmudrije ziveti sam u svom svetu i posvetiti se smo sebi, svojim percepcijama i vizijama. To je mudrost egoizma. Izlaskom iz mudrosti egoa, mudrost gubi jedno svojstvo, a to je samodovoljnost kao najvisi oblik mudrosti. Ostalo su mudrosti filozofije, nauke, vere ili negacija istih. U svakom slucaju mudrost je precenjena, cesto zloupotrebljena i , negde sam naucio, da je ljudima duha, nepotrebna
Samo filozofiranje nije mudrost, a daleko od toga da samo nauka ili iskustvo mogu da budu velika mudrost...mogli bi da budu specijalizovana mudrost kao skupljeno znanje i iskustvo u nekim oblastima.
Recimo da umesto Hriscanske filozofije zivljenja mozemo postaviti naziv Hriscanska mudrost, kao ogranicen oblik mudrosti...jer i preklapanjem sa drugim verskim filozofijama ipak ostajemo u ogranicenom pojasu mudrosti, koju ne cini samo saznanje, vec i primena. Pa je mudrost primena saznanja, ali i neznanja...u koje ulazi verovanje u nesaznajno, pa je hriscanstvo samo jedan oblik tog verovanja.
Sama po sebi mudrost je izmisljotina intelekta i zato je u granicama uzrocnoposledicnih veza. Naravno da je specijalizovana mudrost dublja od personalne mudrosti koja moze, a ne mora da bude sira.
Kao i svaka ljudska izmisljotina mudrost nema preterano veliki znacaj u zivotu coveka, pa je na neki nacin samo nacin uredjenja ili nacin olaksanja zivota. Recimo mudro je ne filozofirati ili mudro je ne komunicirati, a najmudrije ziveti sam u svom svetu i posvetiti se smo sebi, svojim percepcijama i vizijama. To je mudrost egoizma. Izlaskom iz mudrosti egoa, mudrost gubi jedno svojstvo, a to je samodovoljnost kao najvisi oblik mudrosti. Ostalo su mudrosti filozofije, nauke, vere ili negacija istih. U svakom slucaju mudrost je precenjena, cesto zloupotrebljena i , negde sam naucio, da je ljudima duha, nepotrebna.
Mudro kolega, mudro...Мудрост је уметност живљења и знање потекло из мудрости увек говори о животу. Ако мудрост може да буде Хришћанска или муслиманска или мека друга мудрост онда то више није мудрост него филозофирање. Живот има тачно одређене законитости по којима се одвија, или пливаш или се давиш,
Нисам ти ја неки филозоф да би били колеге, Више сам за то да будемо браћаMudro kolega, mudro...
Оно што ти пишеш је чиста филозофија, а за филозофирање није потребна интуиција него да се заљубишу неку идеју која ти се свиди, И онда за ту заљубљеност која је стзварно осећање ти мислиш да је интуитивнон знање, То је брате интуитивно незнање, Тако раде сви филозофи.
Можеш ли да схватиш шта приочам? сумњам јер за то је потребна интуиција које ти нажалост немаш.
Intuicija je nepouzdana samo u slučaju kad (zbog neznanja šta treba da slijedimo) intelektom ne možemo apsolutno korektno prevesti intuitivno unešena znanja našeg duha u našu razumsku stvarnost.