мудрост

Sve odluke se donose u trenu, drugačije nikada i nije.
Neki taj tren potiskuju u nedogled te se čini da im za odluke treba vječnost.
Наш ум ради по навици, постоје око шесдесетак хиљада мисли у нашем уму које циркулишу кроз њега свакодневно, Ми будемо свесни неких пар хиљада мисли, остале пролазе непримећено, Ми имамо утабане магистрале направљене од синапси између нервних ћелија и те утабане стазе су наше мисли.Дух који нам је од Бога дат се ослања на те стазе када нам предлаже одлуке с којима се ми углавном саглашавамо.То су те одлуке које долазе по навици које људи називају интуитивним одлукама, и оне се доносе у трену јер нас дух, тако рећи, и не пита за мишљење.Наше одлуке су само оне у којима ми својим умом учествујемо кроз процес размишљања, мотивације и иза којих ми стојимо својом вољом и одлучношћу.
Све то сам мало боље описао у тексту " Владамо ли ми својом вољом"
 
Intuicija je znanje pre znanja.
Najbrže i najiskrenije, ne dolazi kroz filter predrasuda i naučenog.

Sve drugo je kalkulacija.
Ја бих уместо интуиција рекао предосећај,
На телесном нивоу имамо осећаје који долазе кроз наша чула, н душевном имамо осећања, ту су у питању душевна чула.
А предосећај је као неко осећање али на духовном нивоу, и повезан је са духовним чулима, духовном очима, Осећаји и осећања су лако приметне манифестације у поређењу са предосећајем који може да остане и незапажен, Толико је фин и танан осећај тако да га многи и не запажају.
Као што код осећаја имамо топло хладно, тамно светло, тако и код осећања имамо рецимо тугу и њену супротност радост, мржњу и заљубљеност,
и код предосећаја имамо такође тај поларитет и само особа са истанчаним духовним чулима може са се поузда у предосећај(интуицију) у доношењу одлука, Ја се не бих ослањао на предосећај без провере кроз расуђивање. Јер видимо код душевних осећања да многи греше па мешају љубав и заљубљеност, еуфорију и радост, ту где су ствари очигледније, А камоли како је лако погрешити код тако финих ствари као што је предосећај.
 
Iako naša reč, predosećaj u sebi sadrži osećaj, i to je ograničenje i opterećenje.
Intuicija je oslobođena čak i osećaja. To je istinsko znanje, varnica znanja.
Čisto znanje, najbliže utisku pre nego što dospe u svest i tamo se isprlja.
 
Iako naša reč, predosećaj u sebi sadrži osećaj, i to je ograničenje i opterećenje.
Intuicija je oslobođena čak i osećaja. To je istinsko znanje, varnica znanja.
Čisto znanje, najbliže utisku pre nego što dospe u svest i tamo se isprlja.
Право просветљење, истинско знање долази кроз Божанска откровења, И пошто се у нашем уму поред Божанских откровења јављају и идеје које долазе са стране Луцифера то нам интуиција.предосећај. служи да предосетимо која је идеја она права.
Можемо да кажемо да интуитивно осећамода је нека идеја она права и без предосећаја у дујовности нема шта да се тражи.
Какво интуитивно знање, То је само појам који ништа не значи а служи да неко сам себи делује духован,
Ето он има интитивна знања.
Интуиција служи само да наговести да ту нешто има а после иде провера сваке идеје, расуђивање и испитивање па се тек онда прихвати или одбаци.
Бар нас тако учи свето Писмо: да све проверавамо и расуђујемо.
Каква интуиција, то је најнепоузданија метода за прихватање новог знања.
Појаве се тамо неки хинду гуруи, врсни филозофи и неуком пуку њихова интуиција каже да је то оно право, И они се лепе ко муве на...
Људи неспособни за интроспекцију лако буду манипулисани јер им интуиција каже да је то оно право, А то су вешти играчи, Иде ред истине па ред лажи и људи заварани истином прихвате и лажи, Истина служи да се активира интуиција па се после уз истину пласира и заблуда.
Зато је расуђивање једина права метода за испитивање нових знања.
И мој текст о Расуђивању
 
Poslednja izmena:
Iako naša reč, predosećaj u sebi sadrži osećaj, i to je ograničenje i opterećenje.
Intuicija je oslobođena čak i osećaja. To je istinsko znanje, varnica znanja.
Čisto znanje, najbliže utisku pre nego što dospe u svest i tamo se isprlja.
Ето ти си интуитивно предосећао да је то оно право то што си написао у посту на који ти одговарам.
Надам се да после мог одговора видиш колико је интуитивно знање неопоуздана метода
 
Da, intuicija jeste krajnje nepouzdana metoda kod onih koji je ignorišu, ne slušaju, potiskuju, negiraju, ne neguju.
Sa druge strane, svesni smo i jasno vidimo gde nas je dovelo "proveravanje i rasuđivanje" - u večni rat, koji se tek povremeno i na kratko prekine da bismo iskovali nova oružja.
Smisao života i postojanja je obezvređen, mi se još uvek sećamo prethodnog rata i spremamo se za novi.
Stalno proveravanje i rasuđivanje nam uporno govori samo jednu stvar: "okružen si neprijateljima, to je nepromenljivo, spremi se za borbu, ubij, ne praštaj, do poslednjeg, do pobede, do slobode."
Kada pobediš ratnu strast u sebi, slobodan si. Strast dolazi od reči stradanje.
"Oni" su uvek na strani zla, "Mi" smo uvek na strani dobra (jedini problem je što tako i oni rasuđuju).

Intuicija mi kaže da si se ti celim srcem stavio na "dobru" stranu, na stranu boga u borbi protiv zlog lučonoše.
Kaže mi i da ćeš u toj borbi slavno poginuti.
Za tuđe babe zdravlje.
To je bre njihov posao, njihov rat, njihov dogovor. Mi smo ljudi, nismo bogovi, pozvani samo na stvaranje i ljubav.
Nije potrebna pamet, introspekcija, proveravanje i rasuđivanje, da bi shvatio da je oko tebe rat.
Sve dok je rat oko tebe bezbedan si. Imaš sebe. Imaš i snagu i intuiciju da tuđi rat ne pustiš unutra, u sebe.
Kada dopustiš da rat uđe u tebe poginuo si, nestao, a tvoje mesto je zauzeo Andrićev Gazija i pretvorio te u ratnika.

"Ljudi nesposobni za introspekciju" je pleonazam. Svi ljudi su nesposobni za introspekciju. Mase ljudi naročito.

Ratujem i ja tu i tamo, ali ja biram svoje ratove. Lepo kaže Čarls Barkli...
 
Da, intuicija jeste krajnje nepouzdana metoda kod onih koji je ignorišu, ne slušaju, potiskuju, negiraju, ne neguju.
Sa druge strane, svesni smo i jasno vidimo gde nas je dovelo "proveravanje i rasuđivanje" - u večni rat, koji se tek povremeno i na kratko prekine da bismo iskovali nova oružja.
Smisao života i postojanja je obezvređen, mi se još uvek sećamo prethodnog rata i spremamo se za novi.
Stalno proveravanje i rasuđivanje nam uporno govori samo jednu stvar: "okružen si neprijateljima, to je nepromenljivo, spremi se za borbu, ubij, ne praštaj, do poslednjeg, do pobede, do slobode."
Kada pobediš ratnu strast u sebi, slobodan si. Strast dolazi od reči stradanje.
"Oni" su uvek na strani zla, "Mi" smo uvek na strani dobra (jedini problem je što tako i oni rasuđuju).

Intuicija mi kaže da si se ti celim srcem stavio na "dobru" stranu, na stranu boga u borbi protiv zlog lučonoše.
Kaže mi i da ćeš u toj borbi slavno poginuti.
Za tuđe babe zdravlje.
To je bre njihov posao, njihov rat, njihov dogovor. Mi smo ljudi, nismo bogovi, pozvani samo na stvaranje i ljubav.
Nije potrebna pamet, introspekcija, proveravanje i rasuđivanje, da bi shvatio da je oko tebe rat.
Sve dok je rat oko tebe bezbedan si. Imaš sebe. Imaš i snagu i intuiciju da tuđi rat ne pustiš unutra, u sebe.
Kada dopustiš da rat uđe u tebe poginuo si, nestao, a tvoje mesto je zauzeo Andrićev Gazija i pretvorio te u ratnika.

"Ljudi nesposobni za introspekciju" je pleonazam. Svi ljudi su nesposobni za introspekciju. Mase ljudi naročito.

Ratujem i ja tu i tamo, ali ja biram svoje ratove. Lepo kaže Čarls Barkli...
У првом делу текста ти говориш о расуђивању а да си изнео примере нерасуђивања, Претпостављам да си љут а то није пут расуђивања.
Оно шта људи мисле да је расуђивање није расуђивање, Зато и све те негативне ствари као последица наводног расуђивања, Очигледно ниси прочитао мој текст о расуђивању.
Расуђивање се између осталог огледа и у преиспитивању свога мишљења, своје истине, свога знања. Човек који то не преиспитује не може се назвати разумним. Ја сам те позвао да преиспиташ своје погледе на интуицију а ти си брже боље почео да их браниш. Као да сам те ја нешто напао
Нема смисла да причамо ако ћемо да ратујемо и да доказујемо ко је паметнији.
 
I nerasuđivanje je rasuđivanje, i pogrešno rasuđivanje je rasuđivanje, čim nudi konačne odgovore.
Mi ljudi nemamo alat za rasuđivanje.
Sve merimo u odnosu na dobro i zlo, u odnosu na ljubav i mržnju. Grubo i oštro sečemo.
Tako se ne može meriti spoljni svet.
"Svoja istina", "svoje mišljenje", "svoje znanje" su subjektivne kategorije i njima možemo meriti samo i jedino sebe.
Sve što je van nas je nesagledivo i nepoznato, ne možemo imati znanje o tome, iako nam je sve dato na korišćenje.

Intuicija je iskra kojom, makar na kratko, čovek spoznaje svet izvan sebe. Sozercava. :)
Intelektualna analiza i rasuđivanje drugih ljudi i njihovih postupaka je jalov posao. Ne zato što je nemoguć, nego zato što je nekoristan.
Dovoljno je ovladati sobom. Makar razumeti. Razumevanje vodi ka oproštenju, a to je čovekova životna potreba.
 
I nerasuđivanje je rasuđivanje, i pogrešno rasuđivanje je rasuđivanje, čim nudi konačne odgovore.
Mi ljudi nemamo alat za rasuđivanje.
Sve merimo u odnosu na dobro i zlo, u odnosu na ljubav i mržnju. Grubo i oštro sečemo.
Tako se ne može meriti spoljni svet.
"Svoja istina", "svoje mišljenje", "svoje znanje" su subjektivne kategorije i njima možemo meriti samo i jedino sebe.
Sve što je van nas je nesagledivo i nepoznato, ne možemo imati znanje o tome, iako nam je sve dato na korišćenje.

Intuicija je iskra kojom, makar na kratko, čovek spoznaje svet izvan sebe. Sozercava. :)
Intelektualna analiza i rasuđivanje drugih ljudi i njihovih postupaka je jalov posao. Ne zato što je nemoguć, nego zato što je nekoristan.
Dovoljno je ovladati sobom. Makar razumeti. Razumevanje vodi ka oproštenju, a to je čovekova životna potreba.
Ми смо итекако опремљени за расуђивање.
Расуђивање подразумева и другачије мишљење, другачији суд, А наше биће чине чак три различите свести,
Ми као ум, Божији ум кроз савест, и живот кроз Св. Духа који нам креира живот,
Кад у себи поставимо питање: да ли сам ја у праву кад овако мислим, ми искључујемо своје мишљење и дајемо шансу другим лицима свога Бића да кажу своје.
Проблем је што људи и не знају за ту могућност нити је користе а свеједно мисле да расуђују и да знају шта је расуђивање.Нерасуђивање је филозофирање, а не расуђивање.
Дакле ако се не упита неки други ум за суд,да би се чуо другачији суд то није расуђивање, већ филозофирање које људи називају расуђивањем.
Кад људи нису у стању да схвате неки појам попут Расуђивања, онда они створе филозофију око тога и ту своју филозофију назову расуђивањем, Кад не схвате интуицију они измисле филозофију о интуитивном знању и то назову интуицијом,
Сви смо ми сколони филозофирању, наш интелект је мајстор за те ствари. Разуђивањем ми га хватамо у превари и учимо да не филозофирамо већ да тражимо истинско знање.
Колико пута сам свој интелект кроз расуђивање ухватио да ме је убедио у лаж.
Јеси ли ти се икада десило да ухватиш свој интелект у лажи? ако јесте, ухвазтио си га у лажи зато што те је Живот учио да расуђујеш.
Треће Лице Божанског бића Св. Дух те кроз живот учи расуђивању.
Вероватно ти се доста пута десило да се ухватиш у погрешном суду.
Где је та твоја интуиција сад док ти све ово пишем, Шта каже она на све ово?
Или си заборавио на интуицију па слушаш свој интелект? :)
 
Intuicija je interno znanje koje se prenosi iz ili sa jednog nivoa SVjesnosti (duha) na drugi.
Prenošenje se vrši direktno, bez posredstva Uma, što znači da ne prolazi kroz filter i stoga
je znanje isto kao i u izvoru iz kojeg potiče.

Kad intuitivno znanje dospije u duh ono se duhom i doživljava u bljesku, kao predosjećaj.
Predosjećaj je apsolutno korektna vibracija izvornog znanja koja će kasnije poslužiti da se vibracija
osjećanja koje se bude stvorilo intelektualnim prevodom tog znanja izjednači i izravna sa
njim. Kad se te dvije forme vibracija (predosjećanja i osjećanja) izravnaju znak je da smo
intelektom dosledno preveli intuitivnu poruku. U suprotnom, ako se vibracije jednog i drugog
ne poklapaju, znak je da je naš intelekt svojim ubjeđenjima iskrivio izvornu poruku. Tad moramo
ponoviti proces prevođenja, razumijevanja intuicije. Ponekad za to nećemo imati vremena, jer
intuicija može biti i trenutna opomena da izbjegnemo nužno stvorenu negativnost koja će se desiti
u sledećem trenu ukoliko ništa ne promijenimo u svom odnosu prema stvarnosti. Ako ne razumijemo
njenu poruku nećemo uspjeti promijeniti svoj odnos prema situaciji u kojoj smo. Nužnost će odrediti
sudbinu.

...
Šta to znači izravnati vibracije i kako se to može potvrditi u praksi?
'Izravnanje vibracija' se doživljava kao poklapanje predosjećanja sa osjećanjem. Jedno i drugo
tad doživljavamo identično. U trenutku izravnanja u našem tijelu se pojavljuje rezonancija;
cijelo tijelo zatreperi potvrđujući s time da smo na ćelijskom nivou zavibrirali frekvencijom
intuitivne poruke; predosjećanje i osjećanje su postali jedno. U praksi to znači da je intuitivna
poruka razumljena i stvoreno je osjećanje kojim ćemo usmjeriti sledeći korak, načiniti izbor (akciju)
kojim (kojom) ćemo spriječiti manifestaciju nužno stvorene negativnosti u našem razumu.
 

Back
Top