МАЧАК
Buduća legenda
- Poruka
- 25.542
http://www.e-novine.com/kolumna/petar-lukovic/35967-Menjamo-mozak-sadnicu-smre.html
Lobotomija morala: Beograđani bez stida
Menjamo mozak za sadnicu smrče
Ta bezlična, kukavička masa koja je ćutala dok ste kasapili Bulevar – u nedelju se rukama i nogama i bez mozga borila da vam se dopadne; postati vlasnik saksije smrče u svesti tog mrtvog Beograđanina oprost je religioznog karaktera; svako od onih lobotomiranih Beograđana koji je primio vaš poklon, kriv je koliko i vi za smrt Bulevara
Vest da je u nedelju 21. marta, preko hiljadu građana Beograda, u živom stampedu, povodom Svetskog dana šuma, metodama full-contacta učestvovalo u borbi za osvajanje neke od 10.000 besplatno podeljenih dvogodišnjih sadnica belog bora i smrče u Knez Mihajlovoj ulici, bila bi već repriza genetske analize večito gladnog naroda koji bi se potukao i kad bi ***** džabe delili – da nije u pitanju bolestan prizor kojim dominira gradonačelnik Beograda, Dragan Drvosek Đilas, ovde u ulozi Deda Mraza koji svojim robovima deli bonsai-sadnice, predstavljajući se kao zaštitnik šuma, čuvar kolektivne svesti o značaju drveta kao takvog!
Prisutni Beograđani na ovom populističkom DS happeningu, savršeno lobotomirani da se ničeg ne sećaju – recimo, da je taj isti Đilas samo pre nekoliko nedelja izdao naređenje o seči 431 platana u Bulevaru revolucije i od istog Bulevara napravio najružniji sokak grada koji je u njegovom privatnom vlasništvu – ona su vrsta idealnih glasača na koje Đilas Dragan uvek može da računa; isti ti građani koji su ravnodušno gledali nezapamćeni zločin ekocida u centru grada, koji su deset dana posmatrali veseli pir motornih testera i uništenje drvoreda starog 80 godina, ista ta masa bez mozga i morala umalo se nije potukla zbog ******* poklončića kojima ih je Đilas Dragan kupio, superiorno znajući da on kao gradonačelnik ima posla sa stokom od građana kojoj može da kaže bilo šta, a da mu stoka poveruje pod uslovom da se domogne sadnice belog bora.
Novinske DS agencije javljaju da se „gradonačelnik u ime grada i svih Beograđana zahvalio JP ’Srbijašume’ na ovoj akciji i naglasio da grad Beograd sa ovim preduzećem ima veoma dobru saradnju“, umilno se uvlačeći u anus pomahnitalim učesnicima akcije izjavom: „Mnogo je Beograđana došlo danas da bi dobilo ove sadnice što pokazuje da postoji velika svest naših sugrađana o važnosti očuvanja šuma. Grad planira da sa JP ’Srbijašume’ pokrene veliku akciju pošumljavanja delova Beograda, ja sam siguran da ćemo postići dobre rezultate i da će naša deca rasti kako uz stare, tako i uz nove šume“.
Deca s Bulevara, tek da primetimo, neće rasti uz stare šume; stare šume su, da izvinite, gradonačelniče, 431 put posečene jer će deca o kojima s toliko cement-ljubavi govorite odrasti uz betonska zdanja vaših prijatelja, nove shopping mallove ili nepostojeće tendere koje ste već obećali na pomenutom Bulevaru. Za vrlo lepu bonsai-proviziju.
Budući da znamo tko ste i kakvi ste, gradonačelniče Đilasu – bahati, primitivni, večito gladni para, **** se vama za šume, drveća, lišće i hlorofil, jer ste vi samo produžena biznis-ruka vaših prijatelja i ortaka namernih da parazitirate na pomenutom Beogradu – ostaju samo ovi vaši nesrećni Beograđani koji su spremni da vam oproste svaki isečeni platan pod diplomatskim uslovom da im lično uručite sadnicu smrče u saksiji, jer je to jedina erotska veličina koja vas intimno zadovoljava, po sistemu „Less is more“.
Ta bezlična, kukavička masa koja je ćutala dok ste kasapili Bulevar – u nedelju se rukama i nogama i bez mozga borila da vam se dopadne; postati vlasnik saksije smrče u svesti tog mrtvog Beograđanina oprost je religioznog karaktera; svako od onih lobotomiranih Beograđana koji je primio vaš poklon, kriv je koliko i vi za smrt Bulevara.
Od juče, tek da obavestim javnost, ne osećam se Beograđaninom. Nemam sadnicu smrče, nemam koren dvogodišnjeg belog bora, nisam se u Knez Mihajlovoj pred Đilasom borio za njegovu ******* saksiju, ***** svako drvo koje Đilas brani ako ga već prethodno nije isekao. Ne osećam se Beograđaninom upravo zbog Beograđana. Kad je trebalo bilo šta braniti, Beograđana u Beogradu nije bilo. Iseci, samelji, sruši, testeriši – nigde nikoga. Ali, kad Đilas deli sadnice, eto Beograđana: hiljade njih u borbi za dragocenu sadnicu. Važno je da džabe. I da vam to daje lično Đilas.
Zato se godinama potpisujem samo kao neko ko živi na Zvezdari. Nažalost, u Beogradu.
Збиља....како човек рече...Го.вна џаба да деле...
ови би наваљивали.....
Lobotomija morala: Beograđani bez stida
Menjamo mozak za sadnicu smrče
Ta bezlična, kukavička masa koja je ćutala dok ste kasapili Bulevar – u nedelju se rukama i nogama i bez mozga borila da vam se dopadne; postati vlasnik saksije smrče u svesti tog mrtvog Beograđanina oprost je religioznog karaktera; svako od onih lobotomiranih Beograđana koji je primio vaš poklon, kriv je koliko i vi za smrt Bulevara
Vest da je u nedelju 21. marta, preko hiljadu građana Beograda, u živom stampedu, povodom Svetskog dana šuma, metodama full-contacta učestvovalo u borbi za osvajanje neke od 10.000 besplatno podeljenih dvogodišnjih sadnica belog bora i smrče u Knez Mihajlovoj ulici, bila bi već repriza genetske analize večito gladnog naroda koji bi se potukao i kad bi ***** džabe delili – da nije u pitanju bolestan prizor kojim dominira gradonačelnik Beograda, Dragan Drvosek Đilas, ovde u ulozi Deda Mraza koji svojim robovima deli bonsai-sadnice, predstavljajući se kao zaštitnik šuma, čuvar kolektivne svesti o značaju drveta kao takvog!
Prisutni Beograđani na ovom populističkom DS happeningu, savršeno lobotomirani da se ničeg ne sećaju – recimo, da je taj isti Đilas samo pre nekoliko nedelja izdao naređenje o seči 431 platana u Bulevaru revolucije i od istog Bulevara napravio najružniji sokak grada koji je u njegovom privatnom vlasništvu – ona su vrsta idealnih glasača na koje Đilas Dragan uvek može da računa; isti ti građani koji su ravnodušno gledali nezapamćeni zločin ekocida u centru grada, koji su deset dana posmatrali veseli pir motornih testera i uništenje drvoreda starog 80 godina, ista ta masa bez mozga i morala umalo se nije potukla zbog ******* poklončića kojima ih je Đilas Dragan kupio, superiorno znajući da on kao gradonačelnik ima posla sa stokom od građana kojoj može da kaže bilo šta, a da mu stoka poveruje pod uslovom da se domogne sadnice belog bora.
Novinske DS agencije javljaju da se „gradonačelnik u ime grada i svih Beograđana zahvalio JP ’Srbijašume’ na ovoj akciji i naglasio da grad Beograd sa ovim preduzećem ima veoma dobru saradnju“, umilno se uvlačeći u anus pomahnitalim učesnicima akcije izjavom: „Mnogo je Beograđana došlo danas da bi dobilo ove sadnice što pokazuje da postoji velika svest naših sugrađana o važnosti očuvanja šuma. Grad planira da sa JP ’Srbijašume’ pokrene veliku akciju pošumljavanja delova Beograda, ja sam siguran da ćemo postići dobre rezultate i da će naša deca rasti kako uz stare, tako i uz nove šume“.
Deca s Bulevara, tek da primetimo, neće rasti uz stare šume; stare šume su, da izvinite, gradonačelniče, 431 put posečene jer će deca o kojima s toliko cement-ljubavi govorite odrasti uz betonska zdanja vaših prijatelja, nove shopping mallove ili nepostojeće tendere koje ste već obećali na pomenutom Bulevaru. Za vrlo lepu bonsai-proviziju.
Budući da znamo tko ste i kakvi ste, gradonačelniče Đilasu – bahati, primitivni, večito gladni para, **** se vama za šume, drveća, lišće i hlorofil, jer ste vi samo produžena biznis-ruka vaših prijatelja i ortaka namernih da parazitirate na pomenutom Beogradu – ostaju samo ovi vaši nesrećni Beograđani koji su spremni da vam oproste svaki isečeni platan pod diplomatskim uslovom da im lično uručite sadnicu smrče u saksiji, jer je to jedina erotska veličina koja vas intimno zadovoljava, po sistemu „Less is more“.
Ta bezlična, kukavička masa koja je ćutala dok ste kasapili Bulevar – u nedelju se rukama i nogama i bez mozga borila da vam se dopadne; postati vlasnik saksije smrče u svesti tog mrtvog Beograđanina oprost je religioznog karaktera; svako od onih lobotomiranih Beograđana koji je primio vaš poklon, kriv je koliko i vi za smrt Bulevara.
Od juče, tek da obavestim javnost, ne osećam se Beograđaninom. Nemam sadnicu smrče, nemam koren dvogodišnjeg belog bora, nisam se u Knez Mihajlovoj pred Đilasom borio za njegovu ******* saksiju, ***** svako drvo koje Đilas brani ako ga već prethodno nije isekao. Ne osećam se Beograđaninom upravo zbog Beograđana. Kad je trebalo bilo šta braniti, Beograđana u Beogradu nije bilo. Iseci, samelji, sruši, testeriši – nigde nikoga. Ali, kad Đilas deli sadnice, eto Beograđana: hiljade njih u borbi za dragocenu sadnicu. Važno je da džabe. I da vam to daje lično Đilas.
Zato se godinama potpisujem samo kao neko ko živi na Zvezdari. Nažalost, u Beogradu.
Збиља....како човек рече...Го.вна џаба да деле...
ови би наваљивали.....