Jacob
Buduća legenda
- Poruka
- 49.567
Evo jedne lepe teme.
Hajde ovde da stavljamo slike i opise manastira u Srbiji.
Molim sve da ne spamuju vec samo da postuju informacije i slike o manastirima.
Zlatenac
(Text sam preuzeo iz stampe)
Do godine 1825, na desnoj obali Velike Morave, nedaleko od Svilajnca, postojalo je selo Zlatenac. I u njemu svetinja podignuta u doba despota Stefana Lazarevića. U akciji kneza Miloša, kojom je vršeno ušoravanje i grupisanje sela i doterivanje gradova, ovo selo je, zbog čestog plavljenja i neprikladnog rasporeda kuća - raseljeno. Ali, temelji crkve posvećene svetim Vračima i dalje su ostali mesto okupljanja i molitve. Sveto mesto i izvor lekovite vode postajali su sve poznatiji, pa su tu dolazili i vernici iz udaljenih krajeva zemlje. A legenda o petorici braće, koji su podigli pet manastira u monaškoj oazi Donje Resave, nastavila je da živi, da se dopunjuje i otkriva nove detalje iz života ovog kraja.
Iako svaki stanovnik ovog kraja zna da je manastir dobio ime po selu, prvo će vam ispričati priču o Tuti, Jakovu, Miljku, Tomi i Zlatku i uputiti vas da posetite i ostale svetinje, koje nose imena po svojim "osnivačima".
Da li je ktitor despot Stefan ili neko od njegove vlastele nije nikada tačno utvrđeno, ali je sigurno da je manastir nastao u vreme kulturnog i duhovnog procvata moravske Srbije. U njemu su boravili učeni ljudi koji su pomagali prosvetiteljskom radu, čiji su centri bili u Manasiji i Ravanici. U isto vreme bio je i stecište monaha koji su bežali ispred Turaka iz južnih krajeva i sklanjali se u ovaj i obližnje manastire. Dolaskom Turaka i u ove krajeve, manastir je do temelja spaljen, ali narod je i dalje ovo mesto, nazvavši ga crkvine, poštovao kao svetilište.
Pisani dokument u kome se pominje Zlatenac, datira spočetka 18. veka, iz vremena austrougarske vladavine. Na generalštabnoj karti ucrtano je i selo Zlatenac sa crkvom, koje je prema daljim podacima, opustošeno, a crkva urušena. Kasnije, 1734. godine, postoji zapis da je "manastir Zlatenac živ i da peva...’’ Smatra se da iz tog vremena potiče legenda o petorici braće, kao osnivačima pet manastira, koji su, verovatno, pomagali njihovu obnovu.
Ponovo je manastir porušen 1811. godine. Zabeleženo je da su Turci, posle gušenja Prvog srpskog ustanka, rušeći svetinje u ovom kraju, manastir Zlatenac "gađali topovima sa susednog brda’’.
Četvrta obnova manastira počela je početkom 1980. godine, kada je Zlatenac prestao da bude metoh Miljkovog manastira (stare Bukovice) i postao samostalni opštežiteljni, ženski manastir.
Iza česme staza sa 164 stepenika i malim odmorištima, vodi do vodenice, koju su manastiru darovali braća Ilić, iz sela Brzan kod Batočine, sa željom da posluži "manastiru i narodu i pomogne vraćanju duhovnosti i tradicije’’.
U arhivu, u Jagodini piše da je krajem 19. veka na "ovom potezu bilo 96 vodenica vrtlara, koje su velika prepreka za plovidbu’’. Danas je ovo jedna od retkih u kojoj meštani obližnjih sela mogu samleti kukuruz i pšenicu. Možda će u njoj, dok vodenički točak pravi beskonačne krugove i paspalj poleže po vodeničarima, nastati nove legende i nastaviti se stare priče, poput one o manastirima koji su posvećeni apostolima (Tomić, apostolu Tomi, Jaković - Jakovu...).
Možda će se u neko, još nesagledivo, buduće vreme govoriti da je manastir Zlatenac dobio ime po tome što se u njegovoj vodenici najlepše mlelo zlatno, kukuruzno zrno.''
(Tomislav Ž. Popović "Danas" okt. 2006.)
Manastir Zlatenac nalazi se na oko 10 km udaljenosti od Svilajnca u ataru sela Glozana.
Hajde ovde da stavljamo slike i opise manastira u Srbiji.
Molim sve da ne spamuju vec samo da postuju informacije i slike o manastirima.
Zlatenac
(Text sam preuzeo iz stampe)
Do godine 1825, na desnoj obali Velike Morave, nedaleko od Svilajnca, postojalo je selo Zlatenac. I u njemu svetinja podignuta u doba despota Stefana Lazarevića. U akciji kneza Miloša, kojom je vršeno ušoravanje i grupisanje sela i doterivanje gradova, ovo selo je, zbog čestog plavljenja i neprikladnog rasporeda kuća - raseljeno. Ali, temelji crkve posvećene svetim Vračima i dalje su ostali mesto okupljanja i molitve. Sveto mesto i izvor lekovite vode postajali su sve poznatiji, pa su tu dolazili i vernici iz udaljenih krajeva zemlje. A legenda o petorici braće, koji su podigli pet manastira u monaškoj oazi Donje Resave, nastavila je da živi, da se dopunjuje i otkriva nove detalje iz života ovog kraja.
Iako svaki stanovnik ovog kraja zna da je manastir dobio ime po selu, prvo će vam ispričati priču o Tuti, Jakovu, Miljku, Tomi i Zlatku i uputiti vas da posetite i ostale svetinje, koje nose imena po svojim "osnivačima".
Da li je ktitor despot Stefan ili neko od njegove vlastele nije nikada tačno utvrđeno, ali je sigurno da je manastir nastao u vreme kulturnog i duhovnog procvata moravske Srbije. U njemu su boravili učeni ljudi koji su pomagali prosvetiteljskom radu, čiji su centri bili u Manasiji i Ravanici. U isto vreme bio je i stecište monaha koji su bežali ispred Turaka iz južnih krajeva i sklanjali se u ovaj i obližnje manastire. Dolaskom Turaka i u ove krajeve, manastir je do temelja spaljen, ali narod je i dalje ovo mesto, nazvavši ga crkvine, poštovao kao svetilište.
Pisani dokument u kome se pominje Zlatenac, datira spočetka 18. veka, iz vremena austrougarske vladavine. Na generalštabnoj karti ucrtano je i selo Zlatenac sa crkvom, koje je prema daljim podacima, opustošeno, a crkva urušena. Kasnije, 1734. godine, postoji zapis da je "manastir Zlatenac živ i da peva...’’ Smatra se da iz tog vremena potiče legenda o petorici braće, kao osnivačima pet manastira, koji su, verovatno, pomagali njihovu obnovu.
Ponovo je manastir porušen 1811. godine. Zabeleženo je da su Turci, posle gušenja Prvog srpskog ustanka, rušeći svetinje u ovom kraju, manastir Zlatenac "gađali topovima sa susednog brda’’.
Četvrta obnova manastira počela je početkom 1980. godine, kada je Zlatenac prestao da bude metoh Miljkovog manastira (stare Bukovice) i postao samostalni opštežiteljni, ženski manastir.
Iza česme staza sa 164 stepenika i malim odmorištima, vodi do vodenice, koju su manastiru darovali braća Ilić, iz sela Brzan kod Batočine, sa željom da posluži "manastiru i narodu i pomogne vraćanju duhovnosti i tradicije’’.
U arhivu, u Jagodini piše da je krajem 19. veka na "ovom potezu bilo 96 vodenica vrtlara, koje su velika prepreka za plovidbu’’. Danas je ovo jedna od retkih u kojoj meštani obližnjih sela mogu samleti kukuruz i pšenicu. Možda će u njoj, dok vodenički točak pravi beskonačne krugove i paspalj poleže po vodeničarima, nastati nove legende i nastaviti se stare priče, poput one o manastirima koji su posvećeni apostolima (Tomić, apostolu Tomi, Jaković - Jakovu...).
Možda će se u neko, još nesagledivo, buduće vreme govoriti da je manastir Zlatenac dobio ime po tome što se u njegovoj vodenici najlepše mlelo zlatno, kukuruzno zrno.''
(Tomislav Ž. Popović "Danas" okt. 2006.)
Manastir Zlatenac nalazi se na oko 10 km udaljenosti od Svilajnca u ataru sela Glozana.