ISCELJITELJSKA MOĆ SVETOG ROMANA
Uvod
Začeće Svetog Romana pouzdano se ne
zna. Spominje se pre doba Nemanjića puna dva
veka. Manastir Sveti Roman ne pripada manastirima
iz doba Nemanjića: Hilandar, Studenica,
Žiča, Gračanica, Visoki Dečani, niti manastirima
iz vremena cara Lazara: Lazarica, Ravanica,
Ljubostinja, Manasija, Kalenić i drugi .
Manastir Sveti Roman je postojao kada ovi
manastiri nisu. Car Vasilije drugi, na molbu ohridskog
arhiepiskopa Jovana, izdaje hrisovulju 1019.
godine. U ovoj hrisovulji, Sveti Roman se spominje
kao Sfenteromon.
Manastir Sveti Roman je opusteo pre Nemanjića
ere.
Za vreme cara Lazara je obnovljen.
Poslednja obnova 1796. godine. I zvonare
1852. godine
Grobnica Svetog Romana čini južni deo
hrama.
U vidu crkvice.
Život ovoga sveca pada u drugu polovinu
devetog i prvu polovinu desetog veka. U vreme
širenja slovenske knjige iz ohridske škole
Svetoga Klimenta.
Sa svojim bratom Nestorom stigao je u
Aleksinačko pomoravlje
Sveti Roman “podvizavao se u dubravama i
pešterima moravskim”, a bdenjem, postom i
neprestanom molitvom “ugodio je Bogu i dobio
vlast da izgoni djavolje i duhove tame iz Božijih
ljudi” .
More bolesnih.
Iznemoglih.
I beznadežnih.
Tražili lek posvuda.
I utehu neba.
Dok nisu stigli u manastir Svetog Romana.
Hrlio je svet sa svih strana.
Iz naselja Južne Morave, Timoka, Zapadne
Morave i drugih oblasti.
Dok je Niš bio pod turskom vlašću more
zaprežnih kola je žurilo prema Svetome Romanu
Sveti Roman je bio toliko poštovan da su se
ljudi za potvrdu istine kleli njegovim imenom.
I posle smrti, Sveti Roman, točio je silu i
zdravlje iz svojih moštiju.
I činio čuda.
Njegov grob je postao sveto mesto.
Narod ga je priznao za svetitelja, mada je u
kalendaru zapisan crnim slovima a kanonizovan
1969. godine
A 29. avgust je dan Svetoga Romana.
Tada nagrne silan narod sa svih prostora da
odstoji na službi i pokloni se grobu teškoga
sveca.
Uz onaj pobožno-umilni osećaj duše svoje.
P.S. Kraj ovog malog zelenog zbuna sahranjeno je srce Nikolaja Rajevskog - grofa Vronskog koji je poginuo boreci se kao dobrovoljac za Srbiju u srpsko - turskom ratu 1876, a koji je posluzio kao inspiracija Lavu Tolstoju za lik u romanu "Ana Karenjina".