Lepa tema - odlomci iz vaših omiljenih knjiga

..i samo još ovo:


http://4.***************/_DCYVgRGuLZw/Sd58QT1CU7I/AAAAAAAAAI0/juB8qssOtNY/s400/41+-+Notturno.jpg
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.


Komentar 2.
Anonimno kaže... Savršenstvo fotke i divnoga stiha.
Ovo sunce se ugnijezdilo na snažne ruke debla koje kao da se povilo prema njemu,pazeci da mu ne uzmakne.Sunce ga grije svojom toplinom,a ono njemu daje zaštitu,spokoj i mir.Mada sve je to samo trenutak,već sljedeći tren sunce će zapasti,ispasti deblu iz ruku nestajuci iza otoka.Umirući u valovima mora.Deblo će ostati mračno i samo i tek tada shvatiti da je nešto izgubilo i da mu fali ta svjetlost.Ali cijeli život je samo jedan trenutak pa treba smoći snage i živjeti baš za njega ne misleći što će biti sljedeći tren.
 
Kada god ljudi stupe na naš put, donose nam neku poruku. Slucajni susreti ne postoje.
Ali, da li cemo biti u stanju da primamo poruku, zavisi od toga kako cemo odgovarati na ove susrete.
Ako razgovaramo sa nekim ko je stupio na naš put i ne vidimo poruku koja se odnosi na naš trenutni problem,
to ne znaci da poruka ne postoji. To samo znaci da smo je iz nekog razloga propustili.

Celestinsko prorocanstvo.. Dzejms Redfild
 
Mesa Selimovic

Stari Vojnik se predaje sad sa suzama u ocima. Polako polaze oruzije svoje i priznaje sebi da ne moze vise biti sam, umoran je od borbi umoran je od krvoprolica umoran je od samoce... Polako gledajuci iza sebe na spaljenu zemlju duse svoje, stoji tiho bez reci usamljen i sam, porazen od sebe sam, porazen od cinjenice da vise nije sebi dovoljan, porazen u znanju da je vreme da spusti oruzije svoje i preda se u neizvesnost osecaja svojih koji ga cine ranjivim, koja ga cine covekom koji je nekad bio... Stojim tiho na ivici napustenog bojista duse moje; sa ispruzenim rukama u neizvesnosti ti pruzam ono malo sto je ostalo od mene.Postidjen, sa strahom u srcu svom da to nije dovoljno, ali to je sve sto ja imam da ti dam... Ja sam te ostao zeljan dok me bude, mila moja¦.
 
Gola istina je,
kada sam voleo Estelu ljubavlju čoveka,
voleo sam je prosto zato što je za mene bila neodoljiva.
Jednom zauvek, znao sam svoju žalost,
često i često, iako ne uvek,
da sam je voleo nasuprot razumu,
nasuprot obećanju,
nasuprot miru,
nasuprot nadi,
nasuprot sreći,
nasuprot svim mogućim obeshrabrenjima.
Jednom zauvek,
nisam je voleo ništa manje zato što sam sve ovo znao,
I to me nije nista više obuzdavalo,
nego da sam predano verovao da je ona ljudsko savršenstvo.



Charles Dickens - Velika očekivanja
 
Ti kažeš kako je tvoje iskustvo s ljudskim naravima veliko, a ja ti kažem da
je moje iskustvo s ljudskim naravima još veće nego to tvoje, pogotovo kad su
u pitanju žene, pa bih želio da ti dam jedan savjet.

Znaj i zapamti: ne bira čovjek sebi ženu , nego žena sebi bira čovjeka i kad
danas-sutra staneš nogom na Trg Svetog Marka, ili sjedneš u gondolu, ne traži
ti nju, nego slobodno pusti da ona nađe tebe. Jer tako je oduvijek otkako je svijeta
i vijeka i neka tako i ostane.

"Vječnik", Nedžad Ibrišimović
 
Melanholican covek postaje kada razmislja o zivotu, a cinican kad vidi kako vecina ljudi postupa. ...Najzad, sasvim je dobro sto ljudi imaju svoje sitnice koje cuvaju i brane. Biti sam, zaista bez ikakve iluzije, to dolazi neposredno pred ludilo ili samoubistvo.
Remark.. Tri ratna druga
 
Основна идеја буржоазије, која је заменила крајем прошлог столећа ранији поглед на свет, постала је главна идеја целог данашњег столећа и целог европског света, и не рђавих људи, већ људи радних, који не убијају и не краду. А немилосрђе према нижем сталежу, и опадање братства, и експлоатација сиротиње од стране богаташа разуме се, свега је тога било и раније, и увек, али се није уздизало на степен правде, и науке, већ је хришћанство то осуђивало; сада, напротив, сматра се то као врлина.

f.m.d.
 
Milena,
Ljudi nikad nisu toliko zli da ne mogu da čine i dobro delo.
Dobrotom najgorih evo ti nekoliko rečenica, bez kojih bih umro mnogo tužniji
nego što jesam.
Ti si s Hristom jedina tajna koju odajem neprijatelju. Od Hrista sam pozajmio
njegovu smrt, Tebi darujem poslednju bol. Otkad sam zavoleo Tebe, činio sam
sve što sam mogao za Tvoju i našu ljubav. Jedino nisam mogao svoju sudbinu
da promenim. Kada sam i na to bio spreman, Ti to nisi htela. Bila si u pravu.
Boli koje sam ti naneo, otpatio sam zajedno s Tobom. Moleći Te da mi poveruješ,
ne molim za oproštaj.
Hvala ti i za patnju koja je moju sreću učinila višom od sreće.
Odlazim, Milena. Ostavljam Ti dušu u boru i vetru. Ona je samo Tvoja.
Mi smo bili srećni ljudi. Osmehni se, dušo!
Petar


Mileni, pred pogubljenje -"Vernik" D. Ćosić
 
Slusaj Anatolij, ne pravi se vazan.. rekao je smejuci se.
-Posle Dostojevskog poznato je da i Sloveni imaju dusu. Bar neki. Taj Dostojevski svakako!
-Svi Sloveni imaju dusu. Narocito Rusi. Samo se vecina njome ne sluzi!
-A sta je s nama na Zapadu?
-Vi je dakako nemate.Ali vama dusa ne treba. Vi imate sjajnu tehnologiju. Ako vam ikada zatreba, vec cete nesto smisliti. Vestacku dusu. Poput vestackog bubrega.

Besnilo....Borislav Pekic
 
- Ako ne budeš dobra, umreće ti majka - govorili su nam.
- Ako slažeš, umreće ti majka - pretili su nam.
- Ako se zakuneš krivo, umreće ti majka - upozoravali su nas.
Ja sam bila veoma poslušno dete. Govorila sam istinu. Nikada se nisam krivo zaklela.
Ipak, majka je umrla.
Imala je 35 godina. Bila je siromašna, razočarana i nesrećna.

Ana Marija me nije volela, Ljiljana Habjanović-Djurović
 
Strast Bastijana Baltazara Buksa bile su knjige.
Onaj ko nikada nije presedeo celo popodne sa knjigom, užagrenih očiju i razbarušene kose, i čitao, čitao zaboravljajući svet oko sebe, ne primećujući glad ili hladnoću, ko nikada nije čitao potajno, uz svetlo baterijske lampe ispod pokrivača, zato što su otac, ili majka ili neka brižna osoba ugasili svetlo uz dobronamerno obrazloženje da sada mora da se spava, jer ujutru treba rano ustati, ko nikada nije, otvoreno ili krišom, prolio gorke suze zato što se završila neka divna priča ili zato što se treba rastati sa likovima koje voli i divi im se, za koje strepi i nada se, sa kojima je zajednički preživeo toliko mnogo pustolovina i bez čijeg bi društva, kako se činilo, život bio prazan i besmislen, ko sve to ne poznaje iz vlastitog iskustva taj verovatno nikada neće moći da shvati ono što je Bastijan tada učinio.
Dok je buljio u naslov knjige, njemu je neizmenično bivalo hladno i vruće. Upravo to je bilo ono o čemu je često sanjao i što je, opsednut strašću, priželjkivao: priča, koja se nikada ne završava...


Beskrajna priča - Mihael Ende
 

Moj kofer je spreman

Ako mene pitate ja sam za opreznost, za preventivu. Sa muzevi-
ma se ne zna ... Zena mora svakog trenutka da bude spremna na
sve. Za svaki slucaj . Zato ja stalno drzim u predsoblju spako-
van kofer sa mojim stvarima. Ono sto mi je najpotrebnije, to
drzim u koferu. I moj muz to zna. Ako se nesto dogodi, ako me
izda ili izneveri ja uzimam kofer i odlazim. S vremena na vreme
prome nim stvari u koferu, operem ih ispeglam, provetrim - pa
opet u kofer! Taj mi kofer stoji kao onaj pesak za gasenje poza-
ra... Ako ne bude pozara, molim! Necemo upotrebiti pesak. I da
vidite, moj muz malo cvikuje od tog kofera. Mozda bi nekad ne-
sto i pokusao ali ga taj kofer i isprati i doceka. Ne moze a da ne
misli na njega. To ga razumljivo nervira i iks puta me je molio da
sklonim kofer da ga vise ne nerviram, ali ja necu! Samo tako mo-
gu da te sacuvam ako se nerviras. A kad prestanes da se nervi-
ras, sve je gotovo. Ako uhvatim, ako ti nadjem karte u dzepu ja
tog trenutka odlazim i nikad se vise ne vracam. Prema tome, mo-
zemo da se volimo, i sve normalno, ali kofer ima da stoji tamo
gde sam ga ostavila.

D.Radovic..Zenski razgovori
 
На колена, племена и народи, пред величанством Божјим. Падате хитро на колена пред својим харамбашама, а оклевате пасти пред ноге Свемогућега!

Велите: зар ће нас овако малене казнити Господ? Да нас је створио већим и снажнијим, па да нас и кажњава! А овако, гле, једва смо нешто виши од трновог жбуња украј друма према хучној васиони око нас, а ти нам претиш казном несразмерно Већег од нас?

Безумници! Кад вас ваше харамбаше позивају на зло, од кога се и васиона затресе, онда не говорите, да сте сувише малени. Само се за светла дела изговарате маленкошћу и слабошћу.

Мада сте малени на очи, под великим сте именом записани у књизи судбе. Праотац ваш имађаше архангелску величину и блисташе архангелским ликом. Зато је и вама одређена архангелска награда или архангелска казна.

V.N.
 
Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, Premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, Premda vas mač, skriven među perima njenim, može povrediti. A kad vam progovori, verujte joj, Premda vam glas njen može unistiti snove, k’o što severac opustoši vrt. Jer, baš kao sto vas krunise, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao sto se uspinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu, Tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje svoje. Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja. Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne postanete gipki; A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božiju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svoga srca i u spoznaji toj postali deo srca života.
Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, U svet koji ne poznaje godišnja doba gde ćete se smejati, al’ ne punoćom smeha svog i plakati, al’ ne do poslednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volite, ne treba da kažete: „Bog mi je u srcu“, već: „Ja sam u srcu Božijem.“
I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani sopsvtveno poimanje ljubavi; I da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; Da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama.
halil dzibran
 
" Sto sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je zivot pruzao i sve jasnije sam shvatao gde treba traziti prave izvore radosti i smisla. Naucio sam da biti voljen ne znaci nista, a da je voleti sve, da je sposobnost da osecamo, ono sto daje vrednost i i lepotu nasem postojanju. Gde god bi se na zemlji pojavilo ono sto se moze nazvati srecom, bilo je satkano od emocija. Novac nije nista, moc nije nista. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrecni. Lepota nije nista, video sam lepe muskarce i lepe zene koji su bili nesrecni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako oseca; bilo je bolesnika punih volje za zivotom koji su je negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli muceni strahom od patnje.
Ali sreca je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i ziveo za svoja osecanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruza radost onome ko je poseduje, vec onome ko ume da je voli i da joj se divi..."

Srecan je ko ume da voli,Herman Hese
 
Kad se ljubav povuče iz braka, njeno odsustvo se ne oseti odmah. Na kraju krajeva,privid zajedništva još uvek postoji:kuća, hipoteka, dete, sofa koju treba očistiti, to što smo još uvek dužni nekome-ali vremenom i to veoma, veoma lagano, shvatite da je dragulj nestao i da vam nedostaje njegov sjaj. Sve postane malčice tamnije, kao da se Bog poigrava prekidačem koji prigušuje svetlo. Ali nastavljate da se spotičete u tmini, vodeći računa da se ne spotaknete o dokaz, dok se jednoga dana, sasvim neočekivano, ne srušite spotaknuvši se o blesavo podmetnutu nogu - gotovo kao u crtanim filmovima. Ja sam dugo odbacivala Donaze i vešto zanemarivala Znakove


Ketrin Eliot Za brak je potrebno troje
 
OSNOVNA ŠKOLA

Kad smo ušli u razred, učitelj nas je povrstao po veličini i tako uterao u klupe. Najmanji su zauzeli mesta u prednjim klupama, a sve veći i veći u zadnjim. Docnije će nas tek klasificirati po znanju, te će najbolji đaci sesti u prve klupe, lošiji za ovima, a najgori u poslednjoj, koja se zvala magareća klupa. Tada, kada sam ja učio osnovnu školu, postojala je kao vaspitno sredstvo i ta magareća klupa, u koju bi učitelj upućivao one koji odista ništa ne bi znali. Ja nalazim da je to bila vrlo dobra ustanova, jer su se neznalice, na taj način, navikavale na to da su magarci. Otkako je to ukinuto, neznalice se nikako neće da izmire s tim faktom, te u životu obično magarci sede u prvim klupama.
Poređani tako u klupe po veličini, izgledali smo kao semenke u lubenici. Svi jednoliki, svi bezizrazni i svi balavi, pa ipak - ko bi to tada rekao - tu su, jedan kraj drugoga, sedeli: budući ministar i budući razbojnik, budući episkop i budući zajmodavac, budući robijaš i budući berzanski milijarder. Koliko bi sreće po čovečanstvo bilo kada bi se još kod tako male dece znalo šta će ko biti, pa ako ništa drugo a ono bar, dok smo deca, da se siti natučemo budućeg ministra, episkopa i berzanskog milijardera.

Branislav Nušić; odlomak Iz "Autobiografije"
 
– Pre toga ću da te upitam nešto drugo. Lavovi ubijaju antilope; pauci muve;
lisice kokoši – koja je jedina rasa na svetu koja neprestano diže ratove sama
protiv sebe, udara sama sebe i ubija sama sebe?
– To su pitanja za decu. Kruna stvaranja, razume se, čovek, koji je pronašao reči ljubav, dobrota, milosrđe.
– Dobro. Koje je jedino biće na svetu koje može da izvrši samoubistvo i izvršava ga?
– Opet čovek – koji je pronašao večnost, boga i vaskrsenje.


E. M. Remark - Trijumfalna kapija
 

Back
Top