- Poruka
- 9.215
"Preosvećeni,
Tražimo da se čuje Vaša reč kao duhovnika i pastira, jer su predizborne manipulacije kosovskim zavetom i predanjem prevršile svaku meru, jer se ono što je srpskom narodu najsvetije izopačava toliko da to već postaje hula na srpske svece i svetinje. Ne bismo bili tako uznemireni i ne bismo tražili Vašu pomoć da hulitelji nisu iz redova najviših državnih rukovodilaca, Vama veoma bliskih ljudi, tako da i jedno i drugo, to jest i visoki i državnički položaj, kao i rođačka bliskost Vama, mogu da dezorijentišu ne sasvim obaveštene vernike, pa da i ovi hulu na svetoga makar i nesvesno prihvate kao pohvalu i putokaz u životu. Crkveno, a za njim i narodno predanje govore da je knez Lazar pred kosovsku bitku birao i da je svesno izabrao poraz i smrt u bici za zemaljsko carstvo ne bi li zadobio carstvo nebesko. Upravo zbog ovog izbora je, kaže predanje, postao svetac, vođa i primer svome narodu pozivajući ga da odbaci sve zemaljsko, da teži sjedinjenju sa Hristom u krsnoj žrtvi. Ovo je kroz vekove bila temeljna postavka srpske crkve, preko nje se srpski narod upodobljavao narodu Bogonoscu, a Srbija nebeskoj Srbiji. A evo kako govori Vaš rođak i duhovno čedo, predsednik srpske vlade, Vojislav Koštunica, citiram - Građani Srbije, u Kruševcu, drevnoj srpskoj prestonici u kojoj je stolovao čestiti knez, zasedala je ona vlada koja je donela najsudbonosniju odluku u istoriji srpskog naroda. Nema Srbina koji ne zna ime čestitog kneza Lazara i godinu u kojoj se to dogodilo, kakva je odluka tada donesena i zašto je ostala na snazi za sva vremena. Kao i tada, kao i kroz sve vekove, tako se i danas mora glasno reći i daleko čuti, a odluka staje u tri reči - ne damo Kosovo - završen citat.
Dakle, premijer i ne pominje dilemu čestitog Kneza, koju je ovaj bez kolebanja i nedvosmisleno rešio tako što se odrekao i Kosova i svega ostalog ne bi li stekao ono što se izgubiti ne može, nego kliče - ne damo zemaljsko carstvo, a to u svetlu Lazareve dileme lako može da ispadne da nam carstvo nebesko i ne treba, da ga ne tražimo i da ga nećemo. Ovim niskim, a u danim političkim okolnostima lukavim podmetanjem sveti knez Lazar je srozan na nivo uobičajenog ponašanja vladara svoga vremena. Ako već ne otima tuđe teritorije, kao njegovi neposredni protivnici Murat i Bajazit, on ne da, to jest fanatično brani teritorije koje su nekom drugom oteli njegovi prethodnici na srpskom prestolu, na primer, sveti kralj Milutin ili njegov ne baš sveti potomak, Dušan. Ili mislite da su Srbi oduvek bili na teritorijama od Subotice do Peloponeza? Pogledajmo samo mape današnje Srbije i Dušanovog carstva. Naravno, velika politika se kako onda, tako i danas često zasnivala i zasniva na argumentu sile, otimačini i zločinu, a samo ređe na mirnom doseljavanju. Na tome se grade države, na argumentu sile, pa i srpska, američka, albanska, samo ne može se na otimanju tuđeg i na insistiranju na otetom graditi lična svetost vladara i duhovni supstrat naroda. Srpska crkva je to nekada dobro znala, pa je svetost kneza Lazara izgradila na odustajanju od zemaljskog poseda i vladarske pohlepe. Večitog poseda na zemlji nema i ne može ga biti, a težnja da se vlada nad pripadnicima drugih naroda vodi u duhovnu propast. To nam valjda sa neba poručuje sveti knez Lazar, a ne da - ne damo Kosovo. Ako bi se prihvatila interpretacija današnjeg predsednika srpske vlade, onda bi svetska politika vrvela od svetaca, a sveti ne bi bili samo oni retki vladari i velikaši koji su baš poput svetog Lazara i svetog Save ostavili zemaljsko i ustremili se ka nebu. U tom slučaju, celokupna istorija srpske crkve bi bila velika greška ili obmana. Sveti ne bi bili Lazar i Sava nego Dušan. Molimo Vas, ne, tražimo od Vas da kažete svoju duhovničku reč, da odbacite nepodopštine izrečene na račun svetog kneza Lazara, da huli oduzmete uverljivost.
Znamo, hulitelje ne možete ni vi zaustaviti, nekome ko se odlučio da izvitoperava crkveno predanje, a radi trenutnih politikantskih interesa, ni Vi nećete lako zapušiti usta, pa makar se taj izdavao za vernika. Ali ako Vi kažete svoju reč, drugi mu vernici neće tako lako verovati. Ili grešimo, pa je u pravu Vojislav Koštunica, a ne crkveno predanje. Nema pouzdanih izvora koji bi nam nesumnjivo svedočili predsmrtne reči čestitog kneza, poput onih kralja Aleksandra - čuvajte mi Jugoslaviju. Možda je knez Lazar zaista rekao - ne damo Kosovo. Ako je to razlog za to da ga poštujemo kao sveca, zašto nam onda ne proglasite i svetog Slobodana, a kad dođe vreme, to jest kad dotični ode Bogu na istinu i svetog Ratka? Molimo Vas još da ovo obraćanje razmotrite bez strasti, osobito dnevnopolitičkih. U pitanju je nešto znatno više od dnevne politike, duhovna budućnost naroda. Mir Božiji, Hristos se rodi."
Tražimo da se čuje Vaša reč kao duhovnika i pastira, jer su predizborne manipulacije kosovskim zavetom i predanjem prevršile svaku meru, jer se ono što je srpskom narodu najsvetije izopačava toliko da to već postaje hula na srpske svece i svetinje. Ne bismo bili tako uznemireni i ne bismo tražili Vašu pomoć da hulitelji nisu iz redova najviših državnih rukovodilaca, Vama veoma bliskih ljudi, tako da i jedno i drugo, to jest i visoki i državnički položaj, kao i rođačka bliskost Vama, mogu da dezorijentišu ne sasvim obaveštene vernike, pa da i ovi hulu na svetoga makar i nesvesno prihvate kao pohvalu i putokaz u životu. Crkveno, a za njim i narodno predanje govore da je knez Lazar pred kosovsku bitku birao i da je svesno izabrao poraz i smrt u bici za zemaljsko carstvo ne bi li zadobio carstvo nebesko. Upravo zbog ovog izbora je, kaže predanje, postao svetac, vođa i primer svome narodu pozivajući ga da odbaci sve zemaljsko, da teži sjedinjenju sa Hristom u krsnoj žrtvi. Ovo je kroz vekove bila temeljna postavka srpske crkve, preko nje se srpski narod upodobljavao narodu Bogonoscu, a Srbija nebeskoj Srbiji. A evo kako govori Vaš rođak i duhovno čedo, predsednik srpske vlade, Vojislav Koštunica, citiram - Građani Srbije, u Kruševcu, drevnoj srpskoj prestonici u kojoj je stolovao čestiti knez, zasedala je ona vlada koja je donela najsudbonosniju odluku u istoriji srpskog naroda. Nema Srbina koji ne zna ime čestitog kneza Lazara i godinu u kojoj se to dogodilo, kakva je odluka tada donesena i zašto je ostala na snazi za sva vremena. Kao i tada, kao i kroz sve vekove, tako se i danas mora glasno reći i daleko čuti, a odluka staje u tri reči - ne damo Kosovo - završen citat.
Dakle, premijer i ne pominje dilemu čestitog Kneza, koju je ovaj bez kolebanja i nedvosmisleno rešio tako što se odrekao i Kosova i svega ostalog ne bi li stekao ono što se izgubiti ne može, nego kliče - ne damo zemaljsko carstvo, a to u svetlu Lazareve dileme lako može da ispadne da nam carstvo nebesko i ne treba, da ga ne tražimo i da ga nećemo. Ovim niskim, a u danim političkim okolnostima lukavim podmetanjem sveti knez Lazar je srozan na nivo uobičajenog ponašanja vladara svoga vremena. Ako već ne otima tuđe teritorije, kao njegovi neposredni protivnici Murat i Bajazit, on ne da, to jest fanatično brani teritorije koje su nekom drugom oteli njegovi prethodnici na srpskom prestolu, na primer, sveti kralj Milutin ili njegov ne baš sveti potomak, Dušan. Ili mislite da su Srbi oduvek bili na teritorijama od Subotice do Peloponeza? Pogledajmo samo mape današnje Srbije i Dušanovog carstva. Naravno, velika politika se kako onda, tako i danas često zasnivala i zasniva na argumentu sile, otimačini i zločinu, a samo ređe na mirnom doseljavanju. Na tome se grade države, na argumentu sile, pa i srpska, američka, albanska, samo ne može se na otimanju tuđeg i na insistiranju na otetom graditi lična svetost vladara i duhovni supstrat naroda. Srpska crkva je to nekada dobro znala, pa je svetost kneza Lazara izgradila na odustajanju od zemaljskog poseda i vladarske pohlepe. Večitog poseda na zemlji nema i ne može ga biti, a težnja da se vlada nad pripadnicima drugih naroda vodi u duhovnu propast. To nam valjda sa neba poručuje sveti knez Lazar, a ne da - ne damo Kosovo. Ako bi se prihvatila interpretacija današnjeg predsednika srpske vlade, onda bi svetska politika vrvela od svetaca, a sveti ne bi bili samo oni retki vladari i velikaši koji su baš poput svetog Lazara i svetog Save ostavili zemaljsko i ustremili se ka nebu. U tom slučaju, celokupna istorija srpske crkve bi bila velika greška ili obmana. Sveti ne bi bili Lazar i Sava nego Dušan. Molimo Vas, ne, tražimo od Vas da kažete svoju duhovničku reč, da odbacite nepodopštine izrečene na račun svetog kneza Lazara, da huli oduzmete uverljivost.
Znamo, hulitelje ne možete ni vi zaustaviti, nekome ko se odlučio da izvitoperava crkveno predanje, a radi trenutnih politikantskih interesa, ni Vi nećete lako zapušiti usta, pa makar se taj izdavao za vernika. Ali ako Vi kažete svoju reč, drugi mu vernici neće tako lako verovati. Ili grešimo, pa je u pravu Vojislav Koštunica, a ne crkveno predanje. Nema pouzdanih izvora koji bi nam nesumnjivo svedočili predsmrtne reči čestitog kneza, poput onih kralja Aleksandra - čuvajte mi Jugoslaviju. Možda je knez Lazar zaista rekao - ne damo Kosovo. Ako je to razlog za to da ga poštujemo kao sveca, zašto nam onda ne proglasite i svetog Slobodana, a kad dođe vreme, to jest kad dotični ode Bogu na istinu i svetog Ratka? Molimo Vas još da ovo obraćanje razmotrite bez strasti, osobito dnevnopolitičkih. U pitanju je nešto znatno više od dnevne politike, duhovna budućnost naroda. Mir Božiji, Hristos se rodi."