Koji je najsigurniji način da nikad ne budete povredjeni?

moje srce:
Tuzni_patak: "Ljudi ipak nisu žvake da se razvlače odavde do San Franciska....imaju svoje granične vrednosti prilagodjavanja , preko toga se isključuju i postaju indiferentni , što jeste arogancija , bez obira što u sebi još ne krije i snobizam, arogancija je svako ponašanje gde se ne uključuje mišljenje i postojanje mišljenja drugih, okoline."

Da, ljudi nisu zvake (ali i ne treba da budu).
Imaju svoje granicne vrednosti... ja bih rekla PODNOSENJA, i preko toga ne mogu, jer bi prestali da postoje... da li iza granice ide ravnodusnost, kako ti kazes, ili nesto drugo, nisam nacisto.
A ne bih se slozila da je arogancija ovo sto ti govoris. Postoje ponasanja i misljenja koja se drugih i ne ticu, zar ne?

Mozda je kod nekog to podnosenje, ali kod mene je to prilagodjavanje. Mogu da podnesem sve. Ali kad bi trebalo da se prilagodim to bi znacilo da se u 12 svadjam i borim se za svoje parce hleba u kuci i za svoj sistem vrednosti, izmedju ostalog obrazlazem stavove zasto ja treba da zivim i zasto ne mogu da me izbace na ulicu, a ako zele da me izbace da mi to slobodno kazu pa da onda bar znam na cemu sam, da me jure kroz kucu da me biju, ja da bezim i da se zakljucavam u sobu, pri tome gorko placem i vristim u par navrata, a onda se prilagodim i obrisem suze, pa da idem sa deckom da beremo cvece :D Ja mogu da obrisem suze ali ne mogu da se pravim da se nista ne desava a ne mogu i necu decku da pricam o svemu tome.Mogu sve da podnesem, svi vide da sam lepa, pametna i nasmejana, bez obzira na sve sto se desava kod kuce, to znaci da ja to SUPER PODNOSIM. Ali se ne prilagodjavam, samo podnosim i cekam da dodjem do svog stana.
 
shaddow:
Sve zavisi od osobe sa kojom si u vezi.
Pa nisam mislila samo na vezu, nego uopšteno u životu. Dobro se dobrim vraća...Naravno, da i onaj ko je dobar i ko mnogo daje nekada bude povređen, ali verujem da kada se sve ukupno sabere i oduzme, onaj koji više daje nikada ne može biti na gubitku. Naravno, to se odnosi na one koji umeju da uživaju u davanju, a ne na one koji daju da bi dobili.
 
Dobro, to stoji naravno. Ne treba biti svima, i dragima i nedragima, i poznatima i nepoznatima, otirač za cipele.
Ali s druge strane (možda sam ja samo jedan naivni romantik), mislim da u odnosu sa ljudima do kojih ti je stalo nije potrebna baš takva proračunost. Ja, kad volim nekog (bilo platonski, bilo u ljubavi), ne mogu da zamislim to davanje ''na kašičicu'', da razmišljam ''jao, hoće li mi se ovo možda obiti o glavu?'' i sl...Dam celu sebe, pa i ako budem povređena, bar znam da mi je ''čista duša'' i od toga mi je bolje. Verujem u neki poredak stvari u kosmosu po kome ''dobrota uvek pobeđuje'' i po kome ''sve što dajemo, to nam se i vraća'', koliko god to nekom zvučalo kao dečja bajka, ili kao religijsko propovedanje...Ja stvarno ne umem drugačije da se ponašam.
 
siguran načn ne postoji...postoje samo načini da se lakše podnesu povrede...:smile: Svako od nas ima svojsten put oporavka od nekih teskih udaraca..Možda je samo u svom tom haosu najbolje otkriti put ka isceljenju i držati se toga..Ako ne uspe iz prvog pokušaja, postoji drugi , treći....
Ali kad se voli, treba se prepustiti celim bićem, a ne meriti kako i kad će se nešto završiti i pritom čuvati sebe od udarca...bilo koje vrste...Prepustiti se...to je bitno!
 

Back
Top