Nadji sam. Imaš slike, potpisane dokumente....
Odnos dinarske četničke divizije i vlasti NDH
Autor Domagoj Zovak, prof.
Vojvoda Mene Rokvić: «Jedini je spas u potpunoj suradnji četnika sa hrvatskim vlastima, a u prvom redu sa hrvatskom vojskom»
Podžupan župe Bribir i Sidraga, Ante Vatavuk, u izvješću od 18. svibnja 1942. govori o pregovorima i suradnji sa četničkim vođama. Tako se sastao 16. svibnja sa Manom Rokvićem, zapovjednikom svih četnika od Bos. Petrovca do Drvara. Rokvić mu je govorio o borbi sa komunistima od kojih prijeti opasnost da zavladaju prostorom na kojem djeluju i njegovi četnici. Zbog toga Rokvić smatra da je «jedini spas u potpunoj suradnji njih četnika sa hrvatskim vlastima, a u prvom redu sa hrvatskom vojskom», te predlaže da se u Bos. Petrovac upute jače snage hrvatske vojske (ali ne ustaške postrojbe) koje bi ga mogle držati, a potom u suradnji sa formacijama četnika krenuti u čišćenje čitavog kraja od komunista. Podžupan Vatavuk u izvješću smatra da treba prihvatiti ponuđenu suradnju, pa je u tom pravcu i poduzeo određene radnje jer je zapovjedio da se u Bos. Petrovac odmah uputi 5.000 kg kukuruza i 6.000 kg soli.(16)
Ipak je Ministar Lorković podržao suradnju četnika Tromeđe i vlasti NDH i njoj je davao važan vojni i politički značaj jer:
«smanjuje broj unutarnjih neprijatelja koje treba slomiti silom i olakšava (njihovom suradnjom) daljnje borbe;
prebacuje pitanje tih pravoslavaca u unutarnju politiku Hrvatske tj. znači slom onaj dio Politike Dalmate i talijanske tendencije uopće, koje su u graničnoj zoni htjeli stvoriti element koji je za Italiju, ali protiv Hrvatske, a povezuje ipak u jakoj mjeri (tj. nakon oružane suradnje) taj element sa Hrvatskom i otežava mu za kasnije stav protiv Hrvatske, možda ga čak i onemogućuje;
omogućuje u kratko vrijeme toliko potrebnu prirodnu djelatnost u velikom području, tj. izvoz drva i drugih sirovina, promet».(17)
Lorković 26. svibnja 1942. depešom obavještava «vrhovništvo» Velike župe Bribir i Sidraga da se odobrava dogovor donačelnika općine Knin (Josipa Laće) sa četničkim zapovjednicima Knina, Zrmanje, Gračaca, Bosanskog Grahova i Drvara, pod uvjetom da se s istima ne sklapa nikakav pismeni dogovor jer je ta suradnja privremena.
Depešom se daje i suglasnost da se Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodijeli pomoć od milijun kuna, 200 pušaka i 10 strojnica. Isplata je obavljena početkom lipnja o čemu je Sinčić obavijestio Pavelića.(18
(Četnička komanda se žali nemcima da su ih ustaše na ulicama vredjale....)
http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/hr-ww2/837-odnos-dinarske-cetnike-divizije-i-vlasti-ndh.html
U skladu sa prijašnjom suradnjom pod nadzorom i na inzistiranje Nijemaca Pavelić je u prosincu 1944., nakon Kninske operacije, odobrio Dinarskoj četničkoj diviziji neometan prolaz kroz teritorij koji su nadzirale vlasti NDH pri njezinom povlačenju u Sloveniji. Poglavnik je poslao zapovijed svim podčinjenim službama u sigurnosnom aparatu. Ova zapovijed je temeljena na sporazumu između hrvatske i njemačke vlade kojim se omogućava prolazak «četničke skupine popa Đujića, ukupne jakosti oko 6.000 ljudi iz područja južno Bihaća i južne Like, prema sjeveru u Njemačku. Vjerojatni smjerovi pokreta: Bihać-Bos. Novi-Kostajnica-Novska-DugoSelo-Zagreb-Granica, odnosno Gospić-Ogulin-Karlovac-Zagreb-Zaprešić-Granica».