Kako stojite sa nervima?

Danas sam vrlo izgubila nerve svuda po Dunavskoj ulici.
Svratismo muz i ja na Festival ulicnih sviraca i naidjosmo na simpaticnog pantomimicara koji stoji na postolju na kome pise Rembrant. Doticni mladic je cak bio i obucen tako - vrlo simpaticno.

Uglavnom okupila se tu oko njega grupa decurlije sa nafrakanim roditeljima i u pcetku je gledala mladica. A kasnije decica o ti mali andjeli se ohrabrise, pa pridjose pa krenuse da gadjaju kokicama gosna Rembranta, pa krenose da ga udaraju u kolena.

I aman dragi moji nijedan roditelj da rekne nesto. Nijedan roditelj da pozove svoje dete i kaze : Slusaj sine nije lepo". Ah ne.

I utom sidje mladic sa postolja i zamoli jedno dete da ga ne udara kad skoci majka pomenute devojcice, oh zlatom okicena malogradjanka, nakvarcovana s livade dosla i poce da se dere na artista "KAKO SME O KAKO SME ON NJENOJ PRINCEZI TAKO NESTO ZLO RECI".

A ja tu izgubih zivce i rekoh " Nije ko da imaju deca od koga da se uce kulturi" i tu me decko odvuce dok me ne isutuku nasi gradjani.

O kako mrzim tu decu...i kako mrzim te roditelje.
 
Verujem ti Lana, i ja bih neku decu... :mad: Pogotovu kad shetam kuche, pa poshto je mala, sva deca je jure i ganjaju, a ona dobila fobiju od dece. :roll: Jedno dete ju je shutnulo u Koshutnjaku, keva skoro da je bila mrtva ladna... Kad mu glavu nisam otkinula...
 
То већ зависи од детета до детета... има деце која су по природи добра и коју треба да молиш да напреве неку пиздарију... али има их и као што је рецимо Тина... несташних :)
 
То већ зависи од детета до детета... има деце која су по природи добра и коју треба да молиш да напреве неку пиздарију... али има их и као што је рецимо Тина... несташних :)
Ja sam bila djavo! Do 6.-te godine. Onda sam bila i previshe mirna...
 
Понекад сам у стању да све истолеришем, добро, скоро све. А последњих дана, и уопште кад нисам у фазону, свака ситница може да ме доведе до лудила. Приметила сам, а ваљда је тако и код других, кад постоји једна ствар што макар мало смета, лако ће се на њу накалемити гомила других. Нарочито ако је нешто што ме нервира само мој проблем који не могу да решим ни уз неисцрпну помоћ са стране. Нервне сломове добијам због глупости, нпр. кад видим да нешто није на свом месту а мрзи ме да то склоним. И тако даље.
 
Nisam osoba koja se mnogo istresa... Kad bih se izderala na nekog samo kazem sebi:"Nemoj,nije on/a kriv/a sto te neko levi iznervirao." Inace se ne nerviram cesto,ali kad se iznerviram umem da malcice puknem,mozda se nakupi malo,pa...
 
Danas sam vrlo izgubila nerve svuda po Dunavskoj ulici.
Svratismo muz i ja na Festival ulicnih sviraca i naidjosmo na simpaticnog pantomimicara koji stoji na postolju na kome pise Rembrant. Doticni mladic je cak bio i obucen tako - vrlo simpaticno.

Uglavnom okupila se tu oko njega grupa decurlije sa nafrakanim roditeljima i u pcetku je gledala mladica. A kasnije decica o ti mali andjeli se ohrabrise, pa pridjose pa krenuse da gadjaju kokicama gosna Rembranta, pa krenose da ga udaraju u kolena.

I aman dragi moji nijedan roditelj da rekne nesto. Nijedan roditelj da pozove svoje dete i kaze : Slusaj sine nije lepo". Ah ne.

I utom sidje mladic sa postolja i zamoli jedno dete da ga ne udara kad skoci majka pomenute devojcice, oh zlatom okicena malogradjanka, nakvarcovana s livade dosla i poce da se dere na artista "KAKO SME O KAKO SME ON NJENOJ PRINCEZI TAKO NESTO ZLO RECI".

A ja tu izgubih zivce i rekoh " Nije ko da imaju deca od koga da se uce kulturi" i tu me decko odvuce dok me ne isutuku nasi gradjani.

O kako mrzim tu decu...i kako mrzim te roditelje.

Ma ja bih ostala.,da kazem primitivcima sve....:thumbdown::roll: Malogradjanstina...
 

Back
Top