Kako muskarci tuguju?

Strah o kome pričaš, je upravo da nebudeš povređena, a to opet govori o skupim emocijama. Moja prijateljica je na sličan kalup, i udala se za tipa kome nepruža emocije, jer ako ih neda, nema za čim ni da žali!
:shock:

Страх да не будеш повређен= скупе емоције!:shock:
Банализујеш.

Ја ћу мог мужа волети, сигурно.
У противном се нећу удавати.
 
Nešto gluplje nisam skoro pročitala.
Mislim UDALA se!!! A ne pruža emocije :roll:
I još nema za čim da žali :shock:

Pa žaliće na kraju života što je živela prazno
Па неким људима нису потребне емоције.
Џорџи је то сметнуо са ума.

Пријатељица мог оца је рекла следеће: ''Ја сам имала добар брак. Нисам га волела, али је он волео мене.''

Нисмо свиисти, не треба свим људима реципроцитет.
 
..Muskarac koji place je samo dokaz da je emotivno zrela licnost i da je svestan svoje emotivnosti i u stanju je da je pokaze..bilo to kroz suze ili smeh..divim se takvim muskarcima...
Hehehe... Znam ja te fore. Ma pusti me toga.

... Zelim, zelim da budem najosetljiviji covek na svetu. Ali ne onako, da me boli kad me neko ubode - vec da budem emocionalan, da se ne stidim svojih osecanja.

bedazzled.jpg




A mozete pogledati i
 
Prosečno muškarci tuguju uz flašu.....

A "tugovanje" za raskidom .......to su već moderne jezičke strukture....
''Još jedna votka,još jedno pivo...'' ili za ljubitelje starog folka:''U očima krijem tugu,samoća mi dušu para,pijem da je zaboravim,a želja se veća stvara...''...i onda se ''probudiš'' jednog dana,pogledaš u ogledalo,konstatuješ da je zaborav došao,ideš dalje.
 
Из неког мог искуства, на жалост, мушкарци углавном не тугују. Чешће своју тугу преобрате у бес, јер је, ваљда, бес друштвено прихватљивији за мушкарца, а вероватно је и њима лакше да се носе са емоцијом беса (јер је онда усмеравају ка другоме), него са емоцијом туге (која је обично усмерена ка унутра)...

Више бих поштовала мушкарца који плаче кад је тужан, него мушкарца који бесни.
 
Из неког мог искуства, на жалост, мушкарци углавном не тугују. Чешће своју тугу преобрате у бес, јер је, ваљда, бес друштвено прихватљивији за мушкарца, а вероватно је и њима лакше да се носе са емоцијом беса (јер је онда усмеравају ка другоме), него са емоцијом туге (која је обично усмерена ка унутра)...

Више бих поштовала мушкарца који плаче кад је тужан, него мушкарца који бесни.
Tugujemo,Hellen...u četiri zida i kad se gledamo u ogledalo.Žene su krivci što ne tugujemo na isti način,tako smo naučeni.''Muškarci ne smeju da plaču!''Mame su te koje vaspitavaju dečake.Kad postanu muškarci moraju da uče ispočetka.
 
Из неког мог искуства, на жалост, мушкарци углавном не тугују. Чешће своју тугу преобрате у бес, јер је, ваљда, бес друштвено прихватљивији за мушкарца, а вероватно је и њима лакше да се носе са емоцијом беса (јер је онда усмеравају ка другоме), него са емоцијом туге (која је обично усмерена ка унутра)...

Више бих поштовала мушкарца који плаче кад је тужан, него мушкарца који бесни.
tako i neke žene bes prebauju u tugu
jbga, nije zdravo ni jedno ni drugo
al valjda se radi o društveno poželjni(ji)m reakcijama
 
Ja izbegavam ta osecanja, radim, radim, radim...ne izlazim iz studia...onda me odjednom sustigne sve to pa se zatvorim u svoj stan i tu budem nedeljama, izadjem povremeno negde i zestoko se napijem, budem sa sto vise devojaka na jedno vece i ubedim sebe da mi ona nije toliko potrebna onda upadnem u neke nevolje koje mi skrenu misli...i na kraju prebolim sve...
 
a nista.. povucem se skroz.. zavucem se u neki cosak i gundjam po ceo dan.. eto, el to lepo sad.. vidis sta si mi uradila.. i tako sam sebe uganem i rasplacem se ko dete kako je meni sad tesko i kako sam sav tuzan
 
Nikad ni od jednog muškarca nisam čula priznanje da je očajan ili tužan.
Kod mnogih sam prepoznala tugu, ali su je obično skrivali iza izjava tipa: "nešto sam nervozan", "neraspoložen sam" i slično.
Pa, evo vam, drage forumaške kolege, jedna pesma, u ime tuge, jer - 'suze su o.k'.:

J. Cash, HURT

I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything

 
Ja izbegavam ta osecanja, radim, radim, radim...ne izlazim iz studia...onda me odjednom sustigne sve to pa se zatvorim u svoj stan i tu budem nedeljama, izadjem povremeno negde i zestoko se napijem, budem sa sto vise devojaka na jedno vece i ubedim sebe da mi ona nije toliko potrebna onda upadnem u neke nevolje koje mi skrenu misli...i na kraju prebolim sve...

Ovo je suviše komplikovano. Bolje da preskočiš sve i odmah upadneš u nevolje.
 
sto se suza tice bas vam ne zavidim, zensko moze da rida, jeca, smrca i placom se izrazava kako god...nije da su ljudi odusevljeni, ali musko kad bi se toliko i tako raznovrsno i slobodno placem izrazavalo, ne verujem da bi okruzenje reklo svaka cast bas si u kontaktu sa svojom emotivnom stranom :)
 
Tesko se vezujem. I retko. Ali zato veoma snazno. Zbog toga me ozbiljna svadja, narocito raskid, izuzetno pogadja. Tada ispoljavam vrlo ruznu osobinu. Udaram svom snagom, verbalno naravno, tamo gde najvise boli. Zestoko i nemilosrdno. Rusim kao od sale mostove zidane dugo i temeljno. Kada se priberem i stalozim, vise je nego kasno. Sve sto mi ostane su kajanje i zaljenje.
 
Tesko se vezujem. I retko. Ali zato veoma snazno. Zbog toga me ozbiljna svadja, narocito raskid, izuzetno pogadja. Tada ispoljavam vrlo ruznu osobinu. Udaram svom snagom, verbalno naravno, tamo gde najvise boli. Zestoko i nemilosrdno. Rusim kao od sale mostove zidane dugo i temeljno. Kada se priberem i stalozim, vise je nego kasno. Sve sto mi ostane su kajanje i zaljenje.
Ово као да је писао мој драги.:shock: :D
 

Back
Top