Tuzni_patak
Elita
- Poruka
- 18.247
Prosečno muškarci tuguju uz flašu.....
A "tugovanje" za raskidom .......to su već moderne jezičke strukture....
A "tugovanje" za raskidom .......to su već moderne jezičke strukture....
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
:shock:Strah o kome pričaš, je upravo da nebudeš povređena, a to opet govori o skupim emocijama. Moja prijateljica je na sličan kalup, i udala se za tipa kome nepruža emocije, jer ako ih neda, nema za čim ni da žali!
Па неким људима нису потребне емоције.Nešto gluplje nisam skoro pročitala.
Mislim UDALA se!!! A ne pruža emocije
I još nema za čim da žali :shock:
Pa žaliće na kraju života što je živela prazno
Besnim, plačem, besnim, onda sam utučen danima i onda prosto sve prođe i idem dalje.
Hehehe... Znam ja te fore. Ma pusti me toga...Muskarac koji place je samo dokaz da je emotivno zrela licnost i da je svestan svoje emotivnosti i u stanju je da je pokaze..bilo to kroz suze ili smeh..divim se takvim muskarcima...
''Još jedna votka,još jedno pivo...'' ili za ljubitelje starog folka:''U očima krijem tugu,samoća mi dušu para,pijem da je zaboravim,a želja se veća stvara...''...i onda se ''probudiš'' jednog dana,pogledaš u ogledalo,konstatuješ da je zaborav došao,ideš dalje.Prosečno muškarci tuguju uz flašu.....
A "tugovanje" za raskidom .......to su već moderne jezičke strukture....
...u koju sam, btw, ushao da "tugujem" za sve pareKao ono, pobijem se s celom kafanom...?
Tugujemo,Hellen...u četiri zida i kad se gledamo u ogledalo.Žene su krivci što ne tugujemo na isti način,tako smo naučeni.''Muškarci ne smeju da plaču!''Mame su te koje vaspitavaju dečake.Kad postanu muškarci moraju da uče ispočetka.Из неког мог искуства, на жалост, мушкарци углавном не тугују. Чешће своју тугу преобрате у бес, јер је, ваљда, бес друштвено прихватљивији за мушкарца, а вероватно је и њима лакше да се носе са емоцијом беса (јер је онда усмеравају ка другоме), него са емоцијом туге (која је обично усмерена ка унутра)...
Више бих поштовала мушкарца који плаче кад је тужан, него мушкарца који бесни.
tako i neke žene bes prebauju u tuguИз неког мог искуства, на жалост, мушкарци углавном не тугују. Чешће своју тугу преобрате у бес, јер је, ваљда, бес друштвено прихватљивији за мушкарца, а вероватно је и њима лакше да се носе са емоцијом беса (јер је онда усмеравају ка другоме), него са емоцијом туге (која је обично усмерена ка унутра)...
Више бих поштовала мушкарца који плаче кад је тужан, него мушкарца који бесни.
Nešto gluplje nisam skoro pročitala.
Mislim UDALA se!!! A ne pruža emocije
I još nema za čim da žali :shock:
Pa žaliće na kraju života što je živela prazno
:shock:
Страх да не будеш повређен= скупе емоције!:shock:
Банализујеш.
Ја ћу мог мужа волети, сигурно.
У противном се нећу удавати.
Ja izbegavam ta osecanja, radim, radim, radim...ne izlazim iz studia...onda me odjednom sustigne sve to pa se zatvorim u svoj stan i tu budem nedeljama, izadjem povremeno negde i zestoko se napijem, budem sa sto vise devojaka na jedno vece i ubedim sebe da mi ona nije toliko potrebna onda upadnem u neke nevolje koje mi skrenu misli...i na kraju prebolim sve...
Ово као да је писао мој драги.:shock:Tesko se vezujem. I retko. Ali zato veoma snazno. Zbog toga me ozbiljna svadja, narocito raskid, izuzetno pogadja. Tada ispoljavam vrlo ruznu osobinu. Udaram svom snagom, verbalno naravno, tamo gde najvise boli. Zestoko i nemilosrdno. Rusim kao od sale mostove zidane dugo i temeljno. Kada se priberem i stalozim, vise je nego kasno. Sve sto mi ostane su kajanje i zaljenje.