Koliko vas je u stanju da sebe SADA opise kakvi ste BILI u njihovim godinama?
Ali ne rekonstrukcija i projekcija nego stvarno da se setite kakvi ste bili. Mozete recimo da navodite i faktografske stavke, oni bi dali dobar uvid u profil licnosti.
Ja sam na primer, kada sam imao 10 godina najiskrenije mislio da se sva sreca sveta nalazi u commodore 64 i 2 igrice i nista mi vise u zivotu ne treba! Samo da ne bude restrikcije struje!
A sve ostalo oko mene moze da nestane...
Ima na jednoj drugoj temi ovde (deciji biseri) sjajna prica kada jedar roditelj pita dete:
-A jel dolazi kod vas nekad neko pozoriste u vrtic?
A detetov odgovor je bio:
-Dolaze oni vrlo cesto i cesto ostanu i po citavo pre podne, kao da mi nemamo pametnija posla!
Razumete?!
Najveci problem modernog obrazovanja i decijeg usmeravanja je sto knjige i programe za decu pripremaju, pisu i najcesce sprovode u realizaciju ljudi koji MISLE da to deci treba i da ce ih zanimati...
Ali malo ko i zna sta to ove mladje zanima u zivotu!
A posto bas i nismo sigurni sta to tacno da ih naucimo u zivotu i o zivotu, onda krenemo po inerciji:
Uci skolu, redovno spavaj, jedi valjano i sl...
To su sve lepe forme i discipline (koje se verovatno najbolje sprovode dobronamernom manipulacijom od strane roditelja jer dete koje ima energije i snage da bude budno 2 dana i noci bez prestanka, nikad nece shvatiti zasto je toliko bitno da se rano legne i rano ustane) ali nisu sustina od koje treba krenuti!
To je vise kao cilj ili neko uoformljavanje esencije...