Post sa foruma parapsihopatologija:
Ove jezičke crte hrvatski lingvisti navode kao "zapadnoštokavske" i istovremeno kao hrvatske i nesrpske, što nema veze sa istinom. U zagradi pišem koji je problem pri toj klasifikaciji.
1. Šćakavizam, tj. odraz javljanja grupa ŠĆ i ŽĐ um. ŠT i ŽD (prvo ovo je arhaizam, drugo Mostar, Ravno, Čapljina i 90% zapadne Hercegovine nemaju šćakavizam, nemaju ga ni lički štokavski ikavci, ni bački Bunjevci, niti dalmatinski katolički štokavski ikavci i ijekavci izuzev Makarske i Imotskog. Dubrovnik takođe ima samo štakavizam.)
2. Javljanje J um. Đ (ova crta izostaje u najvećem djelu Slavonije, tuzlanskoj regiji, Dubrovniku, većem djelu Dalmacije, te u Lici i Hercegovini)
3. Prelaz Ž u R u prezentu glagola MOĆI (ova crta je tolikog geografskog opsega da se prostire od Slovenije do zapadne Srbije i Stare Hercegovine)
4. Oblici ČETVERO, PETERO, SEDMERO itd. (osim što se javlja u mnogim srpskim govorima, to je arhaizam tako da nije mjerodavan pri klasifikaciji)
5. Silazni naglasak u neodređenim pridjevima srednjeg roda tipa MLADO, LJUTO, VRUĆE umjesti uzlaznog (prvo ovo je arhaizam, a kao drugo on izostaje u mnogim hrvatskim dijelektima u kojima je uzlazan akcenat kao i u srpskim dijalektima)
6. Infinitiv NIT um. NUT (prvo ova inovacija obuhvata i dobar dio čakavskih govora. Drugo, neki srpski govori je takođe imaju, npr. svi Srbi u Dalmaciji su imali ovu jezičku crtu. Dok izostaje u većem djelu BiH i kod katolika i kod muslimana, a nema je ni Dubrovnik)
7. Oblici GREB, RESTI, KRESTI i VREBAC (prvo, NIJEDAN dijalekt nema ova sva 4 oblika, s tim što je oblik GREB najzastupljeniji a oblik KRESTI um. KRASTI ima najmanju zastupljenost. Drugo, neki od ovih oblika se javljaju u južnim čakavskim govorima kao i u nekim srpskim govorima)
8. Neizvršeno jotovanje tj. DOJDEM, POJDEM, GROBJE, CVIJETJE, RODJAK, NETJAK (Prvo, ovo je arhaizam. Drugo, mnogi hrvatski govori imaju jotovane oblike, dok s druge strane postoje srpski govori koji nemaju izvršeno jotovanje u nekim oblicima - pa tako Srbi sa juga Srbije, iz srednje Bosne i djelova B. Krajine govore DOJDEM, POJDEM, NAJDEM, PROJDEM)
9. Očuvan akut. (opet teška glupost, jerbo mnogi hrvatski štoksvski nemaju akut, a postoji srpski govor koji čuva akut - to je govor Kopaonika. S duge strane akut je arhaizam i kao takav potpuno nemjerodavan)
10. Muški oblik lokativa pridjeva pred imenicom ženskog roda, npr. u onoM kući (ova crta postoji samo u Dubrovniku i srednjoj Bosni, većona hrvatskih štokavskih govoracne zna za nju)
11. Habitual kao glagolski oblik npr. ON BI POĐI - on bi često išao (mnogi hrvataki govori ne znaju za habitual, a postoje i srpski govori u kojima on postoji npr. Semberci ga imaju)
12. Zapadni štokavci su navodno prvo imali zatvoreno O na mjestu nekadašnjeg nosnog O pa tek onda U, dok su istočni štokavci odmah dobili U (ovo je izmišljotina senilne babe Ive Lukežić, nekad velike lingvistice. Nikakvog dokaza za ovo nema. Činjenica je da svi štokavci i većina čakavaca imaju U na mjestu nazalnog O i nema nikakvog dokaza za tvrdnju da to nije zajednički provedena promjena)