http://www.sightandhearing.org/sightcenter/sunglasses.asp
hajde da utvrdimo koliko je to stetno po same oci. ne zelim da negiram pozitivne efekte, samo me zanima ceo paket.
Odlicna ideja!!! Hajde da utvrdimo!!!
1. moj slucaj je da ja uskoro skidam naocare - 2.5 diptriju jel sad vidim mnogo bolje... e, onda idemo i na nova ispitivanja:
Evo nekoliko korisnih informacija za sve gledace u sunce, da se malo i na ovoj temi razjasni zabluda o stetnosti UV zracenja, pa ko zeli, neka se informise.
Inace, licno sam se uverila da je ta paranoja oko jakog sunca cista besmislica. Posto imam jako svetao ten, ranije bi mi svako duze izlaganje suncu stvorilo opekotine na kozi. Medjutim, letos sam spontano (i ne znajuci za sungazing) gledala u sunce, takoreci, meditirala na sunce u blagodetima morske idile, izlagala sam se najjacim suncevim zracima bez preterane zastite u vidu krema ili hlada, i desilo se "cudo" - dobila sam lepu i zdravu boju, a od opekotina ni traga.
Tekst koji sledi preuzet je sa:
http://zaoduh.blog.co.yu/blog/zaoduh/zdravlje
UV
Trend u poslednjih desetak i nesto godina je da se od početka proleća iz zimskog sna bude oni koji konstantno upozoravaju na veliku, katastrofalnu opasnost od sunčevih zraka, širom sveta se na sve strane plasi narod opasnim UV zracima, ozonskim rupama...i ostalim babrogama. Nova naučna moda je nametnula neke besmislene običaje, čije se posledice manifestuju u vidu bolesti i poremećaja u ponašanju, kojima se bave doktori, stomatolozi, psihijatri, farmaceutske kompanije... Činjenica je da na mnogim poljima nauke i medicine istinu za istrazivača predstavlja ono što donosi novac, a ne ono o čemu se realno radi u istraživanju. Povrh svega tu je i činjenica da, ukoliko sebi žele da obezbede "legitimitet" i "kredibilitet", ti naučnici i istraživaci moraju samo da potvrđuju i eventualno, proširuju prethodno utabane puteve. Zbog toga su plaćena istraživanja, koja vode samo u jednom (unapred određenom) pravcu, veoma opasan naučni trend.
Danas se širom sveta u naseljenim mestima svakodnevno prati jačina UV zraka. Kao rezultat tog praćenja proizilaze saveti tipa, čim izađemo napolje i ugledamo svoju senku, odmah moramo da se zaštitimo na sve ponuđene načine. Zbog ovakvih i sličnih saveta upotreba naočara sa UV zaštitom je poprimila mere epidemije, a čak i za kratko izlaganje suncu premazujemo se debelim slojevima raznih krema koje imaju i pružaju "najjaču zaštitu".
Sve je počelo paljenjem raje pričom o ozonskim rupama. Tako je u izveštajima iz Punta Arenasa (čileanski grad, najbliži antarktičkoj ozonskoj rupi) bilo govora o zdravstvenim problemima ljudi kao posledica ozonske rupe iako ne postoje nikakvi zvanični dokazi o tome (npr. zdravstveni kartoni navodno obolelih), čak je i merenje UV zraka pokazalo da je porast zračenja toliko mali da ne može imati nikakvog učinka na ljude. Usput su ubacivane i zastrašujuce priče poput one gde su ovce iz Čilea dobijale mrenu usled pojačanog UV zracenja, što nije imalo nikakvu potporu u naučnoj literaturi, a i pobijeno je u startu, jer se radilo o nekoj zaraznoj bolesti. Trend koji se takođe uočava je taj da se pojava ozonskih rupa smesti što dalje u prošlost, tj. da problem je postojao mnogo pre nego sto je uočen. Studija Evropskog foruma za nauku i okolinu iz 1988 godine detaljno osporava jednoglasan stav o gubitku ozona i tvrdi da su predviđanja naučne zajednice i medija sagrađeni na potpuno pogrešnim temeljima. Studija o zastupljenosti malignog melanoma u Norveškoj, objavljena u Britanskom časopisu za rak, pokazuje da je u periodu od 1957-1987 zastupljenost malignog melanoma porasla 350% za muškarce i 440 % za žene. Ali ono što je najbitnije, u tom periodu nije bilo nikakvih promena u ozonskom omotaču nad Norveškom, niti bilo kakve pojačane UV aktivnosti ili nečeg sličnog (ali je zato uzročnika stresa bilo na sve strane po svetu). Fobija od samog UV zračenja je bazirana i sagrađena na sledećem eksperimentu: naučnici su jakim UV zračenjem osvetljavali očno dno uspavanih životinja, što je za posledicu imalo oštećenje njihove retine(mrežnjače). Sve iz eksperimenta je tačno ali je caka u tome sto su naučnici koristili samo jednu vrstu UV zraka (baktericidne UVC zrake), a na osnovu tog istraživanja američka agencija za zaštitu okoline(EPA) proglašava sve UV zrake štetnim, i počinje sa besomučnim forsiranjem te priče. UVC uopšte nije u porastu u sunčevoj svetlosti, ali ga zato u izobilju ima u solarijumima i halogenim lampama. Trebalo bi se ipak detaljnije i ozbiljnije pozabaviti istraživanjem pravih uzroka raka kože nego svu krivicu bacati na ozonski omotač i Sunce. Evo kratkog osvrta na potencijalne uzročnike melanoma( raka kože).
Za početak, u nastanku karcinoma ishrana i način života igraju mnogo veću ulogu (ne i glavnu) nego što se to trenutno priznaje. Veštačko svetlo je tkđ. jedan od uzročnika melanoma. Jedna opsežna studija koju je sprovela američka mornarica pokazala je da se melanomi najviše pojavljuju kod ljudi koji rade sve vreme u zatvorenom, nešto manje kod onih koji sve vreme rade na otvorenom, a najmanje kod ljudi koji rade i u zatvorenom i na otvorenom prostoru.
Melanomi se najčešće pojavljuju na delovima tela koji se retko izlažu sunčevoj svetlosti. Nekoliko naučnih studija je pokazalo da će fluorescentno svetlo pre izazvati melanom, nego sunčeva svetlost. Studija iz časopisa Lancet je pokazala, na uzorku od 1000 žena, da one koje rade u zatvorenom prostoru pod fluorescentnim svetlom imaju 2,1 puta veći rizik od pojave melanoma. Kod žena izloženih fluorescentnom svetlu 20 i više godina rizik je veci 2,6 puta. U grupi od oko 700 muškaraca nađeno je da oni sa 10 i više godina izloženosti fluorescentnom svetlu imaju 4,4 puta veći rizik od melanoma, a oni sa 20 i više godina 7,3 puta veći rizik. Još jedan od bitnih faktora za nastanak melanoma su "zaštitne" kreme. NIJEDNA komercijalna zaštitina krema nije dokazano sigurna. One blokiraju UVA i UVB zrake, ali ne i opasne, baktericidne UVC zrake. Hemikalije iz krema prodiru kroz kožu u krv, i tako povećavaju nivo toksina koje telo treba da neutrališe. Rizik od melanoma se na taj način povećava jer se izazivaju razne mutacije kada ćelijski hromozomi reaguju sa hemikalijama i svetlom.
SVE komercijalne zaštitne kreme bitno skraćuju vreme potrebno za stvaranje vitamina D3 uz pomoć UVB zraka, povećavajuci na taj način rizik od osteoporoze. A svi znamo da nas je priroda obdarila savrsenim izvorom vitamina D – nasa koza u interakciji sa suncevom svetloscu proizvodi vitamin D, taman u kolicini u kojoj nam je neophodan. Daleko je više od slučajnosti činjenica da je porast pojave melanoma direktno proporcionalan porastu upotrebe zaštitnih krema. Preterano izlaganje u solarijumima (UV lampe) tkđ. povećava rizik od melanoma. Pijenje hlorisane vode i kupanje u njoj može izazvati maligni melanom. Sredstvo koje se koristi za hlorisanje je natrijum hipohlorid, a natrijum hipohlorid je dokazano mutagena supstanca (prema AMES testu i jos nekim testovima za mutagenost). Još treba spomenuti oralna kontraceptivna sredstva, kao i dopunske hormonske terapije(DHT). Nagli porast melanoma zabeležen je među ženama u Evropi, SAD, Australiji, pogotovo u državama gde se pilula najviše koristi. Studija rađena u Walnut Creek-u (Kalifornija) pokazala je da su sve žene sa razvijenim melanomom pre četrdesete koristile kontraceptivne pilule, koje takođe pogoduju stvaranju uslova za srčani udar jer delimično smanjuju telesne rezerve vitamina B6. Što se DHT tiče, kao i ćelije raka dojke, tako i ćelije melanoma poseduju receptore za estrogen, tako da su žene na DHT sklonije razvoju melanoma. Studija, koja je obuhvatila 52705 žena sa prosekom od 11 godina korišćenja DHT, pokazala je da se rizik od raka dojke povećava svake godine za 2,3%.
A sad da pređemo na drugu stranu priče o ’’Strašnom’’ Suncu.
Pojavom fotobiologije postalo je jasno da je ljudsko telo u potpunosti adaptirano na celokupan spektar sunčeve svetlosti, a veštačka krivljenja tog spektra (maliluminacija) imaju biološki učinak analogan pothranjenosti (malnutriciji). U našem telu postoje određeni neurohemijski kanali koji idu od retine oka(mrežnjače) pa do hipofize i epifize, glavnih žlezda našeg endokrinog sistema koje kontrolišu i oslobađaju hormone kojima se reguliše telesni mehanizam i razvoj, kao i rad svih organa u našem telu uključujući i mozak. Dakle, sunčeva svetlost je jako bitan faktor Svega Što Jeste, ali kad se stavi prst na čelo, čovek se zapita - ko može da zaradi promovišući sunčevu svetlost?