Emotivni invalidi

Ne znam, meni je emotivni invalid osoba koja nema nikakve emocije, prema bilo kome zivom bicu, zeni, muskarcu, roditelju, zivotinji, a to mislim da je psihicki problem.
Neki ljudi su hladni zbog razocarenja, neki ne vole ljude, neki samo glume tako da zastite sebe, daju emocije na kasicicu i onome ko zasluzi, a to nije invalid, to je razocarena, mozda i bolje reci oprezna, racionalna osoba.
 
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?
evo, sve ti je lepo objasnjeno
http://www.izaogledala.com/dokument...a-od-psihopata-defense-against-the-psychopath
 
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?

Takvi jedino mogu sami sebe da promene, onda kada misle da su zato spremni, a dotada su ucaureni u svoj oklop i nedaju nikom da im dodirne srce. Zamisli molim te da ponovo zavole !
 
jel vas dvojce hoćete li kafu da skuvam? :evil:

mogo bi i da malo pometes ako si bas zaludan :hahaha:

kako nikada nije bilo emotivnih invalida u toj meri kao sto ih ima danas... retko kad su se ljudi ubijali ili sekli vene u toj meri zbog nekoga kao danas... znaci feminizam, demokratija, licemerje, kobajagi sloboda, internet, mediji i sve vrste komunikacija... i imas invalide par ekselans koji se cak i javno deklarisu po socijalnim mrezama....
 
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?

ma najgore je kad shvatis da si u vezi sa jednim takvim primerkom...uplaseni kompleksasi
 
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?
Ako zanemarim uvodni deo gde si se osvrnuo na Žabicinu temu, drugi deo je opis psihopate tj sociopate, što jeste ozbiljan poremećaj ličnosti, a to je izuzetno ozbiljna tema i zahteva ozbiljne odgovore.
 
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?

Bio emotivni invalid, naisla osoba. Popricao sam sa samim sobom, sad je sve odlicno.
Problem je u strahu, pogotovo za one koji ne umeju da se pomire sa prosloscu ili nekim drugim stvarima.
 
ma svi se rađamo nikakvi
pokušaj da se izbegne bilo koji aspekt života
i bilo koja emocija je uzaludan
i samo bežiš ceo život od onoga
što ćete stići
otvori se i uživaj
šta pašćeš pa ćeš ustati
tući će te pa ćeš podoći
a u medjuvremenu je mnogo lepo :)))
 

Back
Top