Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

Meni su ovdje prije par godina navodili natpis na steli na Kosovu polju kao narodni srpski, ispostavilo se da nije.
Davan mi je tekst pjesme Slovo ljubve od Stefana Lazarevića kao primjer srpskog pa se ispostavilo da je original na crkvenoslavenskom itd.

Naravno da hrvatski književni standard proizlazi iz stare hrvatske književnosti i sadrži riječi iz svih dijalekata.
Pored ostalih hrvatskih dijalekata, ijekavski izabran je zbog bliskosti sa govorima drugih južnih Slavena uslijed jugoslavenskih ideja u Hrvatskoj i razvijene književnosti na njemu kod Hrvata..
Nitko u Hrvatskoj ne kaže da je osnova hrvatskoga standarda istočnohercegovački dijalekt jer je to smiješno. Prva knjiga u Istočnoj Hercegovini je na tom dijalektu napisana tek 1911.
Ispadalo bi da je taj pusti nepismeni kraj obrazovao 2-3x više stanovnika učenog Dubrovnika u koji nisu smjeli dolaziti, osim strogo kontrolirano kao nadničari.
Ovo podebljano nije realno.
Ijekavski je izabrao grof Drašković zato da dokaže da je jezik "Slavo-Hrvata" stariji od mađarskog i njemačkog zbog literature.
S govornom i pisanom zbiljom Srba toga doba to nije imalo veze.
http://ihjj.hr/iz-povijesti/janko-draskovic-disertatia-iliti-razgovor-darovan-gospodi-poklisarom/30/

Ja odaberem za moj razgovor naški jezik, želeći dokazati da mi narodnog jezika imademo u kojemu sve izreći moguće jest što srdce i pamet zagteva. Dijalekta pako ovoga kao običnoga u pismoznanju starinskomu i kao punijega izvolio jesam. Priložena tabela dokazuje da on i najhodniji jest u Slavo-Hrvatih, kao narodu naših kraljevinah. On mora i najhodniji biti, jer ga Slavonac, krajišni Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Crnogorac i oni Hrvati koji se Wasser-Kroaten zovu i po Mađarske zemlje rasuti jesu, jednako govore. Sve knjige starije koje u Zagrebu, Požege, Splitu, Mletkih i Dubrovniku utišnjene jesu i mašna kniga senjske i drugih primorskih biskupijah sve u istomu dijalektu liepo pisane jesu, i jere ovoga dijalekta nigdo prebivajući u drugom kotaru ne promini, gdje protivno, oni pomiešanoga dijalekta govoreći svojega odmar kao manje krasnoga s ovim promine, kad se ga nauče, kao ja, koji u Zagrebu rođen jesam.
Ortograf pako također iz starih knigah složio i popravio jesam, budući mi se zagrebački iz mađarskoga, dalmatinski pako iz talijanskoga uzajmljeni i za oto nedovolni vide. Ufam se, uvjerjeni štioci, od vašega domorodoljubja, da vi meni prostili budete ovo usuđenje moje. Vi ćete nekoje vama neobične rieči u ovomu razgovoru najti; one ele niesu inokrajne, jere se u svakome staromu riečoslovniku nalaze. To jest potvrda da ovaj naš jezik u starije doba hodniji bio jest neželi našim viekom.
 
Jašta bre, iz bre najdublje bre Šumadije, bre, bre bre.
Из срца Шумадије, из „Разговора угодног народа словинскога” фра Андрије Качића Миошића: ;)
1711651093645.png
 
Odradi HG, autosomalni test, uporedi rezultate.
Čeka te verovatno neugodno iznenadjenje
hahhahahaha
Budem jednog dana. Nemam se što neugodno iznenaditi, nisam opterećen time da navijam za određeni rezultat.
Što sam, to sam, neću zbog nekih testova ništa mijenjati. Znam svoje prezime zapisano do početka 1400-tih, Zagreb i okolica, brojno spominjanje u dokumentima kroz stoljeća.
 
Ако закопаш главу у песак и довољно зажмуриш
Hrvatski standard kakav je danas je kompromis između svih dijalekata, zato se i uči. Slično je sa svim književnim standardima
Јаког ли "компромиса" који је великој већини Хрвата био страни језик.
Забога, ти посведочени језици су измењени до непрепознатљивости.
Не заиста.
Славизми у другим језицима такође нису ни од какве помоћи, кад реч од 'мутне' пређе пут до Модене, никаква је то помоћ.
Грешиш, много чега се може захваљујући њима сазнати.
Ако историјски поредиш црквеносрпски времена Душанова са народним на ком се певало и стихоклепала епика стећи ћеш
утисак да нису из истог периода.
Званични језици и канцеларије нису одраз стања језика на терену
О том ћемо моћи разговарати када приложиш речена пјеванија, до тада су то твоје личне и ни на чем засноване романтичарске представе о језику одређенога доба.
 
Nisu ni Srbi prihvatili Vukovu reformu kako je on napisao.
Српски језикословци не тврде да је Вуков језик прихваћен неизмењен, не покушавају се оградити од доба стандардизације нити корене савременога стандарднога језика траже у средњем веку. Омашио си, дакле, поенту.
Zašto srpska elita prije 200 godina tvrdi da hrvatske štokavice nisu srpske, dok danas srpske elite tvrde da je to sve srpski?
Ти разговараш са мном, или с неким елитама у последњих двеста година?
 
Српски језикословци не тврде да је Вуков језик прихваћен неизмењен, не покушавају се оградити од доба стандардизације нити корене савременога стандарднога језика траже у средњем веку. Омашио си, дакле, поенту.
Upravo Srbi i traže korijen srpskog u srednjem vijeku, samo što to traže u Hrvatskoj i posežu za svime što razumiju kod Hrvata jer svoje srednjovjekovno ne razumiju .
 
Upravo Srbi i traže korijen srpskog u srednjem vijeku, samo što to traže u Hrvatskoj i posežu za svime što razumiju kod Hrvata jer svoje srednjovjekovno ne razumiju .
Опет мењаш тезе, с разговора о народним говорима прешао си на стандардне језике и сада натраг.
Српске споменике на народном језику разумемо, не брини се.
И опет, с ким ти разговараш, са мном или неким својим умишљеним Србима бауцима?
Pa s tobom, dao sam i zapisane primjere da tvrde da ne mogu prihvatiti hrvatske štokavice jer nisu srpske.
То не пише тамо, не кривотвори. Врати се сопственим прилозима и пажљиво их прочитај.
 
To kod Srba nisu bila prezimena u današnjem smislu, nego nadimci koji su se mijenjali sa svakim novim pokoljenjem.

Sva prezimena su tako nastala.

Nisu se Srbi naseljavali u Hrvatsko Zagorje, nego u Kalničko na granici sa Turskom.

Bili su na rubnim područjima Zagorja i naravno da su neki migrirali prema središnjim i s vremenom se asimilirali.

Nije tako, Vučić sam samo uzeo kao primjer jer Srbi znaju za njega kod sebe.
U zakoniku su i druga prezimena sa osnovom Vuk poput: Vučina, Vukodrzić, Vučinić, što je dosta s obzirom na ograničeni popis ljudi, koji su sudjelovali u pisanju zakonika.

Opet podvaljuješ. Nema Vučinića, ima VLčinića što je u duhu čakavskog, jer on čuva arhaične slavenske oblike. Kako čakavci nisu bili u sastavu Nemanjićke države, nisu prihvatili taj istočno-hercegovački kojim svi danas govorimo.

Nisam iz Zagorja nego iz Prigorja.
Ne pišem kajkavski nego štokavski i to o učenju pravoslavnih Bosanaca da se izjašnjavaju kao Srbi su opisali sami ti Srbi koji su to radili.

Vjerojatno iz Sesveta koje su mala Bosna. U svakom slučaju, nisi kajkavac.
 
Uzimaš primjere da guraš svoju agendu.
Ne možeš uspoređivati prezimena stara do 800 godina kod Hrvata i srpska usvojena prije 100-150 godina.
Uostalom postoji i prezime Nemanjić kod Hrvata, mislim iz Zagorja, ono što iskrivljeno nazivate pravom Hrvatskom.

Uzmi recimo Vinodolski zakonik iz 1288. i imaš prezimena poput Vučić, imena Dragoljub itd.
Miloš je ime rašireno od Jadrana do Baltika i čuditi se prezimenu iz tog imena kod drugih osim Srba pokazuje na informiranost.
Srbin iz Trebinja je Srbin od 1818. kad dolaze iz Srbije ljudi i daju mu novčić da rekne da je Srbin itd.
Legendo, pravoslavci sa Zmijanja, Srbi a što se mene tiče slobodno ih zovi vlasima, imaju prezimena u 16.vijeku.
I većina prezimena i danas postoji na istom području.
 
Ovo podebljano nije realno.
Ijekavski je izabrao grof Drašković zato da dokaže da je jezik "Slavo-Hrvata" stariji od mađarskog i njemačkog zbog literature.
S govornom i pisanom zbiljom Srba toga doba to nije imalo veze.
http://ihjj.hr/iz-povijesti/janko-draskovic-disertatia-iliti-razgovor-darovan-gospodi-poklisarom/30/

Ja odaberem za moj razgovor naški jezik, želeći dokazati da mi narodnog jezika imademo u kojemu sve izreći moguće jest što srdce i pamet zagteva. Dijalekta pako ovoga kao običnoga u pismoznanju starinskomu i kao punijega izvolio jesam. Priložena tabela dokazuje da on i najhodniji jest u Slavo-Hrvatih, kao narodu naših kraljevinah. On mora i najhodniji biti, jer ga Slavonac, krajišni Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Crnogorac i oni Hrvati koji se Wasser-Kroaten zovu i po Mađarske zemlje rasuti jesu, jednako govore. Sve knjige starije koje u Zagrebu, Požege, Splitu, Mletkih i Dubrovniku utišnjene jesu i mašna kniga senjske i drugih primorskih biskupijah sve u istomu dijalektu liepo pisane jesu, i jere ovoga dijalekta nigdo prebivajući u drugom kotaru ne promini, gdje protivno, oni pomiešanoga dijalekta govoreći svojega odmar kao manje krasnoga s ovim promine, kad se ga nauče, kao ja, koji u Zagrebu rođen jesam.
Ortograf pako također iz starih knigah složio i popravio jesam, budući mi se zagrebački iz mađarskoga, dalmatinski pako iz talijanskoga uzajmljeni i za oto nedovolni vide. Ufam se, uvjerjeni štioci, od vašega domorodoljubja, da vi meni prostili budete ovo usuđenje moje. Vi ćete nekoje vama neobične rieči u ovomu razgovoru najti; one ele niesu inokrajne, jere se u svakome staromu riečoslovniku nalaze. To jest potvrda da ovaj naš jezik u starije doba hodniji bio jest neželi našim viekom.

Nije bitno je li to Drašković odabrao, već kakve su posledice tog njegovog izbora i ko se na dotično poziva; ko ga citira i svoj potez pripisuje njegovom uticaju.
 
Poslednja izmena:
Pa i srpski standard je bio stran večini u Srbiji, stariji pismeni morali ponovno učiti srpski, vremenom potisnuo sve druge dijalekte pa sad mislite da ste jedinstveni u galaksiji.
Каква грандиозна глупост! Јесу ли се неписмени хрватски сељаци с брда на брдо дозивали на латинском по својим родним вукојебијама у вријеме „хрватске латинске књижевности”?
 

Back
Top