Kako ne vidiš da je nebuloza rešavanje svakog problema svesti na integraciju nekakvih polariteta. Tu ima toliko bagova, banalnih problema i zapetljanih, nijansi, različitih poremećaja... da je komično rešavati ih istom tehnikom. I to merenom u minutima.
Ok za neke negativne naboje kao bihejvioralna tehnika koja te uči kako da ne potiskuješ razne sadržaje svesti.
Ali i kod tih bihejvioralnih tehnika problemu se prilazi sa više strana, obrađuju se različiti segmenti u etapama. Ne važi isti princip za sve probleme. To je nebuloza.
Ono što sam videla kod njegovih učenika koji su isto školovani psiholozi, tačnije kod jednog, onog Vladimira... to je izvesna mera da kao primere za primenu te tehnike uzima manje zalogaje, jednostavne životne izazove. To i nekako. Ova čuda od teških trauma teških životnih problema rešavati za dva minuta, i izgovoreno to od strane nekog ko treba da ima neku profesionalnu etiku, to je već opasno.
Kada kažeš ''nekakvih polariteta'', a zatim pitaš kako se pomoću njihove integracije
mogu ama baš svi problemi rešiti, jasno je da ne znaš ni šta su to polariteti.
Čovek je jedinstvo suprotnosti.
Dakle, svestan, normalan čovek, sve suprotnosti održava u jedinstvu. On je slobodan.
Mi smo zarobljeni mnogobrojnim polaritetima, ne samo jednim.
Ilustracije radi...
Postoji priča o kralju koji je odlučio da sagradi palatu iz svojih snova. Napravio je plan,
angažovao ljude i palata je počela da niče.
U prvoj varijanti, on završava radove i živi u svojoj palati srećan.
U drugoj varijanti, odlazi u posetu prijatelju iz susednog kraljevstva. Za to vreme pljačkaši
upadnu na njegovu teritoriju, sruše započetu palatu, sve spale, opljačkaju. Kada se vratio
i video taj užas pomislio je ''Nikada neću uspeti da sagradim palatu iz snova'' Doneo je
suprotnu odluku. Ali je i prvobitna odluka bila tu. I eto polariteta!
Obnovio je kraljevstvo, nastavio da gradi palatu, ali ona nikada nije mogla da bude onakva
kakvu je želeo. Od tada je kroz nebrojene živote gradio i gradio, ali nikada u tome nije
uspeo.
Zamisli polaritete kao klatna, koja se kreću i sebe kako se za ta klatna kačiš
i krećeš se njihovom voljom, kud god da te vuku.
Integracija polariteta je kada osvestiš prvobitnu odluku i drugu suprotnu odluku
i shvatiš da sti to samo ti i tvoja igra koje nisi bio svestan. Tada naboj koji te je vukao
čas na jednu, čas na drugu stranu, nestaje.
Šta se onda ne može rešiti integracijom polariteta?