gost 41715
Elita
- Poruka
- 17.690
Koliko ranih indoevropskih tragova postoji u srpskoj tradiciji?
Otkud opanak?
,,Plemenski koreni hinduizma”, Šiv Kumar Tivari
Sad nešto opširnije, konfuznije i, čini mi se, kontraduktornije u odnosu na prethodno.
U knjizi ,,Uralski i altajski ciklusi”, grupa autora (Denis Sinor, Kaare Ginbeh itd.) latvijske bajke se upoređuju sa starom indoevropskom mitologijom.
Očigledno je da se i srpska mitologija zasniva na istim korenima, jer, šta god ovdašnji učenjaci trabunjali, ,,ala” ne vodi poreklo iz turskog jezika i na turskom ne znači ,,zmija”.
Sigurno nije ni slučajnost što je jedan od protivnika ala u srpskoj mitologiji upravo Sv. Ilija Gromovnik.
U srpskom narodnom predanju ala se često poistoveċuje ili meša sa aždajom. Međutim slična pojava postoji i u ranoj inedoevropskoj mitologiji.
V.T Brand u svojoj knjizi, ,,Rečnik nauke literature i umetnosti” navodi:
Upoređujuċi Vritru i Valu isti autor kaže:
Marina Vorner i Felipe Fernandez Armesto u svojoj knjizi ,,Svet mitova”, obrazlažu mitska biċa zoroastrijanske Persije:
Dakle, sanskritsko ,,ahi” je očigledno isto što i avestansko ,,aži”.
I za aždaju se tvrdi da je u srpski jezik dospela iz turskog, međutim, iako očigledno i turska reč ,,ejderja” (zmaj), vodi poreklo od avestanske Aži Dahake ili persijske aždahe, srpska reč je vidno bliža izvornom obliku, tako da se ta moguċnost slobodno može isključiti.
Robert Braun u drugom delu svog ,,Velikog dionizijskog mita” piše:
U okolini Oblačinskog jezera, na jugu Srbije, do današnjih dana je u narodnom predanju očuvan mit o nastanku jezera.
Nažalost, nemam boljih pisanih izvora za ovo, pa ċu kopirati deo sa MyCity foruma:
http://www.mycity.co.yu/Istorija/Kako-je-vase-mesto-dobilo-ime.html
Dodao bih još da je pre nekih 20-ak godina taj mit bio prilično živ u obliku urbane (ruralne?) legende, gde se je svaki davljenik u jezeru vezivao za priču o zmiji i kamenu, koji je ,,vukao” ljude na dno jezera.
Otkud opanak?
,,Plemenski koreni hinduizma”, Šiv Kumar Tivari
Kol plemena Centralne Indije
…
[iv] Arijevci su imali Upanat cipele, Vratje su imale sandale sa krestom.
…
Sad nešto opširnije, konfuznije i, čini mi se, kontraduktornije u odnosu na prethodno.
Vratje su imale par cipela i dvostruko povezane kozje kože. Sutrakare smatraju da su vratjanske sandale bile šarene. Drugi smatraju da su to bile crne cipele sa jezikom. Sandale im nisu bile samo crne, veċ i zašiljene. Pojam ,,upanah” se prvi put javlja u Jađurveda-Samhiti i u bramanskim sutrama sa kojima su Vratje povezane. S.C. Sarkar kaže - ..Ove pojedinosti ukazuju da su Vratje u to vreme nosile najkicoškiju obuċu”. Oblik i boja njihovih sandala se je prilično razlikovala od arijevskih. Vratje su koristile sandale od crne kože sa ušima i dve kože od ovčje kože. Upanah je takođe bio jedan od delova vratjanske opreme.
U knjizi ,,Uralski i altajski ciklusi”, grupa autora (Denis Sinor, Kaare Ginbeh itd.) latvijske bajke se upoređuju sa starom indoevropskom mitologijom.
Ovaj tip priče opet liči na drevni indo-evropski mit gde bog-gromovnik (Indra) ganja olujnog zmaja (Vrtru ili Valu).
Očigledno je da se i srpska mitologija zasniva na istim korenima, jer, šta god ovdašnji učenjaci trabunjali, ,,ala” ne vodi poreklo iz turskog jezika i na turskom ne znači ,,zmija”.
Sigurno nije ni slučajnost što je jedan od protivnika ala u srpskoj mitologiji upravo Sv. Ilija Gromovnik.
U srpskom narodnom predanju ala se često poistoveċuje ili meša sa aždajom. Međutim slična pojava postoji i u ranoj inedoevropskoj mitologiji.
V.T Brand u svojoj knjizi, ,,Rečnik nauke literature i umetnosti” navodi:
Vritra se ponekad naziva Ahi, ponekad Vala, Pani…
Upoređujuċi Vritru i Valu isti autor kaže:
To čudovište (Vritra) je identično Ahi, velikoj zmiji ili udavu, koji se ponovo javlja u grčkom Echidna, latinskom anguis, od korena ah ili anh (ango, angina), udaviti.
Marina Vorner i Felipe Fernandez Armesto u svojoj knjizi ,,Svet mitova”, obrazlažu mitska biċa zoroastrijanske Persije:
Među ovim ozloglašenim stvorenjima bila su i bajkovita čudovišta koja su izazivali ljudski heroji. Obično su bila u obliku zmija i zmajeva (aži). Najbitnije od svih bila je Aži Dahaka (na modernom persijskom aždaha), troglavo čudovište koje je jelo ljude. Isto troglavo ljudoždersko stvorenje pojavljuje se kao Zahak u Firdovsijevom Šahnameh. U Avesti se Aži Dahaka opisuje kao:
…trousto, troglavo, šestooko sa hiljadu čula…
Dakle, sanskritsko ,,ahi” je očigledno isto što i avestansko ,,aži”.
I za aždaju se tvrdi da je u srpski jezik dospela iz turskog, međutim, iako očigledno i turska reč ,,ejderja” (zmaj), vodi poreklo od avestanske Aži Dahake ili persijske aždahe, srpska reč je vidno bliža izvornom obliku, tako da se ta moguċnost slobodno može isključiti.
Robert Braun u drugom delu svog ,,Velikog dionizijskog mita” piše:
Razne legende koje pobedu nad nekim zmajem, zmijom ili čudovištem povezuju sa tokom vode su prevashodno arijevske. Tako Gdin Koks navodi, ,,Indrin neprijatelj koji ukradena krda krije u svojoj jezivoj jazbini je, zapravo, olujni oblak koji zarobljava kišne oblake spremne da okrepe suvu zemlju: a taj Vritra, Lopov, koji je još i Ahi, Zmija-udav, Vala Neprijatelj i Puni Zavodnik, ,,neprijatelj Indre, javlja se u obliku svih zmajeva, zmija ili crva, koje ubijaju junaci arijevske mitologije.
U okolini Oblačinskog jezera, na jugu Srbije, do današnjih dana je u narodnom predanju očuvan mit o nastanku jezera.
Nažalost, nemam boljih pisanih izvora za ovo, pa ċu kopirati deo sa MyCity foruma:
http://www.mycity.co.yu/Istorija/Kako-je-vase-mesto-dobilo-ime.html
Evo nekih stvari koje sam ja pronašla o mojoj Oblačini
Za ime sela Oblačine vezano je nekoliko legendi. Tako se kaže, da je Rade Oblačić, poznati srpski junak i pobratim Milana Toplice, ovde spremao svoju vojsku za Kosovo, pa se tog dana navukli veoma gusti oblaci, jaki i gusti, koji su onemogućili vojsci da krene u boj protiv Turaka.
Na zapadu od Oblačine nalazi se Oblačinsko jezero, za koje pričaju da je u staro vreme bilo veće i da je u njemu živela troglava zmija, koja je izlazila iz jezera, savijala se oko njega a glavu metala na brežuljak Čukarče, pa se tako sunčala. Narod je taj kamen gde je zmija stavljala svoju glavu nazvao Zmijin kamen. Zmiju je, prema legeni, iz puške ubilo neko Kasapče, pa se to mesto zove Kasapova čuka. Kada je zmija ubijena nastalo je tako veliko naoblačenje da se više ništa nije video pa otuda ime Oblačina.
Za Zmijin kamen je vezano i narodno predanje i verovanje da on ima moć isceljenja od nekih bolesti. Zato su ovde nekada dolazili bolesnici, pre sunca, i tu ostavljali svoje belege. Kamen je porušen prilikom podizanja brane na Oblačinskom jezeru.
Dodao bih još da je pre nekih 20-ak godina taj mit bio prilično živ u obliku urbane (ruralne?) legende, gde se je svaki davljenik u jezeru vezivao za priču o zmiji i kamenu, koji je ,,vukao” ljude na dno jezera.
Poslednja izmena: